U režiji supruga Ivice Šimića, Vitomira Lončar ostvarila je najzapaženiju ulogu predstave - maestralno odglumljenu Finidorijevu "muževu ženu" kojoj vino u potocima, ali ni aristokratski gard, nisu strani. Komad o kurtoaziji i ulizivanju autoritetima (djeci-šefovima ili poslovnjacima-šefovima) nasmijao je i one uštogljenije vlasnike usana.
Tik pred početak Mliječnoga zuba, sad već četvrtog međunarodnog festivala za djecu i mlade, kazalište Mala scena praizvelo je "Život x 3" francuske dramatičarke Yasmine Reze. Večernja scena, namijenjena odraslijoj publici, dobila je tako misaono uzbudljiv proizvod u režiji Ivice Šimića. Ponudivši tri verzije istog života, drama je kocipirana kao repetirajući niz jedne te iste večeri, pri kojem se mijenja naoko tek jedan detalj – onos prema autoritetu. Ta suštinska misao Rezine i Šimićeve skoncentriranosti urađa onom standardiziranom teorijom kaosa koja se tek laički ocrtava u primisli kako zamah leptirovih krila u Slavoniji može proizvesti tornado u Indoneziji. Mijenjajući naizgled sitan detalj, Reza stvara scenarij identične situacije s različitim posljedicama. Efekt je komičan i poučan istodobno.
U kuću bračnih drugova Henrija (Boris Svrtan) i Sonie (Nataša Janjić) nenajavljeni upadaju Hubert Finidori, Henrijev znanstveni idol i ključ ulaska u društvo odabranih (tumači ga Ivica Zadro), te njegova supruga Ines (Vitomira Lončar, u alternaciji će to biti i Doris Šarić Kukuljica). Tek vokalno, u pozadini je prisutan i razmaženi sinčić Arnaud koji nikako ne želi zaspati (glas mu je posudila Srđana Šimunović).
Gosti kojima se nitko nije nadao, doveli su Henrijevu malu obitelj u teški paradoks – dotičnim bi "prijateljima", prakticirajući formalistički "finidorijevski ton", ponudili brdo-dolinu, a iznenađeni u šlafroku, uspijevaju ponuditi tek otvorenu kutiju piškota i komadiće sira. Tu je i vino u potocima koje u prvim verzijama prilično neskromno tamani Ines Finidori postajući svojevrsni glas nevine iskrenosti. Svijet međusobne ovisnosti protagonista (bili oni bračni ili poslovni drugovi) raspada se i sastavlja pod utjecajem iskrene komunikacije ili šaptačkih zakulisnih igara. Injektiran još i ekstenzijom kurtoaznih navika i društvenih očekivanja o prihvatljivom (poderana najlonka, odgoj djece ili gostoprimstvo samo), komad "Život x 3" nudi jedan građansko-malograđanski svijet u kojem svi igramo uloge, a rijetko - sebe same.
Ženski dio Šimićeve glumačke postave uspijeva mnogo uživljenije personificirati svu kompleksnost Rezina komunikacijskog svemira, pri čemu je nužno izdvojiti maestralnu Vitomiru Lončar nad čijom su kreacijom lika smijeh ponudili i uštogljeniji vlasnici usana. Mlada i talentirana Nataša Janjić ne zaostaje uvjerljivošću, dok Svrtan i Zadro nude simplificiranu interpretaciju od koje bismo očekivali više. Minimalizirana kostimografija Dinke Jeričević gradi jednostavnost kauč sitcoma, a kostimografija Jagode Zadro uredno komunicira s profilima likova.
Glavna je moć Šimićeva komada stavljena u ruke same spisateljice – riječ je o neosporno jednostavnom, a opet kvalitetnom tekstu koji do publike dopire kao ugodna interpretacija empatijski prepoznatljive realnosti. Razgrađujući autoritete kao pokretače, Rezin tekst jednako uspješno secira odnos prema djetetu, kao i odnos prema "šefu". Riječ je o posve istom šefovskom sustavu u kojem vrijede jednaka pravila razmaženosti i primitivnih emocija. Daš mu jednu piškotu, uzet će cijelu kutiju. Suprotstaviš li mu se jasno i glasno, cijenit će tvoju dosljednost. U slučaju Henrijeve obitelji, obje situacije donose kućni mir.
Kako se odnos prema autoritetu odmiče od sfere bespogovorne uslužnosti i pomiče prema sferi ravnopravnih, napreduje i osobna sreća protagonista. Taj edukativni moment u kojem tri repeticije funkcioniraju kao nepovezani dijelovi nadograđuje se u komičnom momentu u kojem su tri repeticije ipak dio jednog te istog kazališnog komada. Tako je, pohvalno, otvoren put brojnim misaonim poveznicama učestale komične napetosti (budan gledatelj je poželjan gledatelj), pa makar bile i banalne poput zadnja Inesina priznanja da nju "i jedna jedina čašica ošamuti".
Autor Ivan Kralj
