kupus

Prije tri godine počela sam pomno proučavati njegov lik i djelo (iako mi je i prije bio jedan od omiljenih slikara). Tad sam naime, kao jedan od studenata završne godine Tekstilno-tehnološkog Fakulteta (pod vodstvom Tončija Vladislavića), sudjelovala u modnoj reviji inspiriranoj upravo Warholovim slikama (revija se prigodno zvala "Hommage a Andy Warhol", a održana je u Tvornici). U to vrijeme se u Zagrebu održavala i bučno najavljivana izložba "Andy Warhol, život i djelo" koja me tada pomalo razočarala jer je među prikazanim eksponatima nedostajala većina najpoznatijih djela. Zato sam na ovu izložbu krenula nadajući se cjelovitijem presjeku karijere velikog umjetnika.

I stvarno, Andyjev šou, smješten u prostorije Triennala di Milano (monumentalne građevine locirane pokraj parka Sempione u kojoj se još od osnutka 30-tih godina održavaju najvažnije izložbe moderne, dekorativne i industrijske umjetnosti) sve do 9. siječnja, sadrži uz više od 200 slika, i modne crteže, filmove, odjeću te fotografije, sve to podijeljeno u 9 cjelina. Možda je manje znano i to da je posljednja izložba koju je Warhol održao za života, posljednja koju je osobno pohodio, upravo bila održana u Milanu 1987. pa je ova, najkompletnijeg postava njegovih djela ikada do sad u Italiji (djela su posuđena iz kolekcija The Warhol muzeja iz rodnoga mu grada Pittsburga i Andy Warhol Fundacije iz New Yorka), možda upravo simbolična zahvala za tu povijesnu čast (iako dakako nesretnu po samog Warhola koji je, vrativši se s otvaranja izložbe u New York, umro od posljedica anestezijske pogreške pri naoko bezazlenoj operaciji).

Već pri ulasku u prvu prostoriju izložbe dočekale su me čuvene četiri Merlinke zanimljivo izložene na podlozi srebrnoga celofana (kao bonus prikazane su bile i crno-bijele fotografije od kojih je kretao pri izradi slika iz te serije kolaža), a uz nju tu su i Elvis, Liz Taylor i druge slavne osobe koje je Warhol kroz svoje radove pretvorio u ikone, objekte koji su po njegovom mišljenju u pop kulturi imali istu važnost kao i limenke Campbell juhe ili Brillo kocki koji se se skrasili u sljedećoj sobi. Iako Warholova djela na prvi pogled osvajaju svojom čistom dekorativnom vrijednošću (slike cvjetova), ona su zapravo ironičan komentar tadašnjeg (ali primjenjiv i na današnje, nažalost?) konzumerskog društva. Tako je upravo suptilna analiza društva ono što povezuje cijeli njegov opus, a svoje je stavove izražavao kroz čuvene citate otisnute i na zidovima tijekom izložbe - poput "Najbolji business je umjetnost" (slike dolara koji je za njega bio simbol i umjetnosti i moći), "You either need money or style" ili onog najpoznatijeg (i vrlo aktualnog u današnjem svijetu velike popularnosti emisija poput 'Big Brothera') o tome da će svatko biti barem jednom u životu popularan na petnaest minuta.

Warhol, dakako, tu nije niti sebe štedio te se odmah u početku okarakterizirao kao komercijalni umjetnik, a od svoje pojave napravio umjetničko djelo koje može stajati samo za sebe. Tako je, promijenivši vlastito ime, simbolički od siromašnog Andrewa Warhole, trećeg djeteta iz useljeničke slovačke obitelji iz Pittsburgha, postao Andy Warhol, glamurozni prijatelj slavnih. Zaštitni znakovi: perika koju je stalno nosio, diktafon od kojeg se nikada nije odvajao i blazirani, usporeni način govora. Zato je i cijela jedna sekcija izložbe posvećena njegovim autoportretima ("Autoportret sa zastavom"), naslovnicama magazina Interview (koji je osnovao 1969. i koji je bio prvi časopis koji je uveo ideju intervjuiranja slavnih osoba od strane slavnih osoba, te je do danas ostao jedna od najglamuroznijih, ali i najinventivnijih revija), te fotografijama Warhola sa svojim slavnim prijateljima iz Studia 54 ili Factoryja, Biance Jagger, Edie Sedgwick ili pak Lise Minelli. Kao kontrast svom tom partijanju i ispraznosti odnosa ljudi iz glam svijeta, Warhol je bio opsjednut i idejom smrti kojom se pozabavio kroz svoje slike lubanja, pištolja i električnih stolica kao vizija smrti, ovdje predstavljenih pod imenom "All about it".

Sekcija tematski posvećena Warholovu utjecaju i dodirima sa svijetom mode, nazvana "Show off", bila je najbolje uređena jer su u sredini velike dvorane bile postavljene ugodne fotelje gdje se svaki umorni posjetitelj mogao izvaliti na leđa i u tom ugodnom položaju na zidu gledati projekcije filmova o zvijezdi izložbe. A nakon toga pogledati i manje poznati dio Warholova stvaralaštva, njegove modne crteže izrađene na početku karijere za magazine poput Voguea i Harper's Bazaara, zatim odjevne predmete inspirirane Warholom, poput čuvene Versaceove haljine ili torbi i šešira Philipa Tracyja (kojih su se primjerci mogli i kupiti u muzejskom souvenir shopu) te portrete modnih dizajnera Giorgia Armanija i Yves Saint Laurenta... A koliko mu je moda bila važna, govori i njegova izjava iz 1986.: "Fashion is more art than art is."

Warhol je volio surađivati i pomagati mladim umjetnicima za koje je smatrao da imaju talenta, poput Jean Michela Basquiata ili Keitha Harringa (oboje nažalost prerano preminulim), koristeći se potpuno novim načinom izrade slika gdje je više umjetnika slikalo na istom platnu, stvorivši tako jedinstveni kolaž dviju vizija. Zanimljivo je da se jedan od suradnika - suvremeni neoekspresionistički slikar Julian Schnabel (čija se izložba koju sam u proljeće pogledala u Milanu sada održava u Rimu) - kasnije počeo baviti i filmskom režijom i snimio biografski film baš o Jean Michelu Basquiatu u kojem se dakako spominje i Warhol.

Zadnja sekcija bavi se posljednjim godinama Warholova stvaralaštva kad je počeo istraživati i oblike apstraktnoga slikarstva, a iz toga razdoblja je i slika "The Statue of Liberty Camouflage", na izložbi zgodno postavljena uz stolac Stephena Sprousea napravljen za američku tvrtku Knoll, inspiriranu tom slikom.