Ime brand ponovno se nalazi na odjavnim rolama hrvatskih kino dvorana. Novi film Pedra Almodovara zove se "Volver" ("Vraćam se") i obilježen je neobičnom toplinom povratka. Sav obojen u crveno jer, smatra redatelj, sve su zaista konačne stvari upravo te boje, on pleše između izlivene krvi i nanesenog ruža za usne. Ženski film, film bez muškaraca, otišla je pogledati Nataša Bodrožić, kao preventivu jesenske melankolije.
Almodovar je opet u kinima. Plakat za film je crven, kao i ruž na usnama Penelope Cruz. Kao menstruacija ili krv koja otječe iz ubijenog muškog tijela. Uostalom, kako kaže sam redatelj, sve zaista konačne stvari su crvene.
Almodovar je snimio ženski film, muškaraca tu gotovo da i nema, ne postoje čak ni u mislima žena koje prolaze kadrovima, eventualno se pojavljuju kao teret kojega se treba riješiti ili situacija koju treba iskoristiti. Ili tamna sjena iz prošlosti koja se nadvija nad njima u pokušaju da ih rastavi. Film je pun jakih žena, ekran je pun njihove prisutnosti, čak i kad se pojavljuju u sporednim ulogama.
Volver, što znači “Vraćam se”, nije Almodovarov najbolji film. Ali je još jedna poslastica za filmofile, iznimno živ, nabijen emocijama, brzog tempa, pun temperamenta, pun boja, pun Penelope Cruz, koja je sjajna.
Raimunda (Penelope) živi s mužem neradnikom i kćeri tinejdžerkom u radničkom kvartu Madrida. Nakon što ju jedne večeri pokuša silovati, kćer Paula ubija "oca" kuhinjskim nožem. Kad sazna što se dogodilo, Raimunda preuzima krivicu, ali se sama pobrine i za leš, smjestivši ga u škrinju napuštenog restorana koji joj je povjeren na čuvanje. Svima govori da ju je suprug napustio i da nema šanse da se vrati nakon čega više nitko ni ne pita. Raimundina sestra Sole je frizerka koja sređuje mušterije u vlastitom stanu. Živi sama sve dok joj se u stan ne useli i "pokojna majka", za koju se vjerovalo da je nestala u požaru. Između Raimunde i majke ima neriješenih stvari iz nekih prošlih dana pa je Sole skriva, svaki put kad joj sestra dolazi. Za to vrijeme Raimunda sklapa posao s filmskom ekipom koja snima u susjedstvu te im kuha i ugošćuje ih u svom restoranu, držeći ih podalje od škrinje. Posjet prijateljice iz sela u kojem su odrasle, njezina bolest i potraga za vlastitom majkom-hipicom, te gostovanje na televiziji, u reality showu, pokreću novu priču čiji je početak daleko u prošlosti, dok je i sama Raimunda bila tinejdžerka.
Mnogi će opisati "Volver" kao melodramu na Almodovarov način. Sam redatelj ističe sličnost s jednim starim holivudskim filmom "Priča o Mildred Pierce" Michaela Curtiza iz 1945. s Joan Crawford u glavnoj ulozi. Možda bi se moglo reći da "Volver" ne donosi ništa novo, opet su tu isprepletene žene i njihove tajne, priče iz frizeraja i potresne sudbine, čak prilično dovedene do trivijalnosti, da bi se sve skupa stopilo u bujicu emocija. Almodovar se bavi ženama na sebi svojstven način, zapravo, on se uopće ne bavi njima samima već svojom projekcijom tih istih žena. Upravo zato mnogi mu zamjeraju plošnost u gradnji karaktera, čak i površnost koja je u ovom filmu vidljiva na primjeru Raimundine kćeri Paule, koja ubija oca, ali se Almodovar njome više uopće ne bavi. Do kraja filma ona je tu, ali sasvim "dekorativno". U svakom slučaju, Almodovarov mit o ženama posebna je tema.
"Volver" je obiteljska priča o tri generacije žena u kojoj se lagano miješaju stvarnost i fantazija. Uostalom - kao i u stvarnom životu. Samo, Pedro Almodovar je jedan od onih ljudi koji se fantaziji predaju do kraja, kod kojega nema kalkulacija. Kad se plače, plače se, kad se pjeva, opet se plače. I na kraju, svi se smiju i grle.
Ovo je film kao naručen za liječenje (pred)jesenske melankolije, a ako nemate što liječiti, treba ga pogledati preventivno. Tople preporuke za "Volver", film iz kojeg curi toplina.
Autor Nataša Bodrožić
