Kad su se Snježana Abramović i njezin organizacijski tim 2000. godine zaputili u malom istarskom gradiću Svetvinčentu pokrenuti plesni festival, rijetki su mogli zamisliti da će to katkad teško izgovorivo ime (u drugim verzijama Savičenta, San Vincenti) postati sinonimom za ples i neverbalno kazalište koje se već jedanaesti put krajem srpnja nastanjuje u svetvinčentskom kaštelu, žlinji, trgu ili ulicama. Unatoč tome što je Festival plesa i neverbalnog kazališta definitivno ostavio traga na lokalnoj zajednici i što ga je prepoznala i šira istarska regija, njega i dalje producira Zagrebački plesni ansambl, pa i ne čudi što se, u najavi jedanaestog izdanja festivala, njegova ravnateljica osvrnula i na prijeteće najave o novim rezanjima zagrebačkoga kulturnog budžeta.

- Nisam sigurna hoćemo li mi i kolege uopće preživjeti ovu godinu – govori Snježana. - Jako je teška godina, crpimo optimizam zadnjim snagama i pokušavamo zaista sačuvati svoje vlastito kreativno slobodno vrijeme, da možemo bez vanjskih pritisaka naprosto biti kreativni.

Ta kreativnost, kako s programom, tako i s uvijek oskudnim financijama, veliki je zamašnjak festivalske energije. Njegovi organizatori rado ističu da je i, nakon tolikih godina, Svetvinčenat usamljena plesna priča. – U poplavi festivala koji se događaju programacija plesa je izuzetno slaba – ukazuje ravnateljica jedinog hrvatskog ljetnog plesnog festivala. – Mi se držimo toga da u pet dana prikažemo zaista vrlo različite predstave, a isto smo tako jako određeni prostorom i tehničkim uvjetima. Koliko god je prostor šarmantan, istodobno je i užasno zahtjevan i pomno se moraju birati predstave za takvu vrstu ambijentalnosti. No usprkos recesiji, naprijed u Svetvinčenat! Kroz multimedijalnost, kroz partnering, kroz selekciju hrvatske plesne scene!

I doista, od 23. do 27. srpnja ljubitelji plesa svjedočit će programima iz sve tri komponente. Iz multimedijalne sekcije Snježana Abramović ističe gostovanje Nijemca Henrika Kaalunda s predstavom „DreaMe“, među partnerskim organizacijama izdvaja španjolsku skupinu Transit dansa („Désir“), ljubljanski En-KNAP („10 Minutes: East“) i srpski Bitef teatar („Mirisi cimeta“), dok s hrvatske plesne scene treba izdvojiti BADco. („Liga vremena“), Plesnu kompaniju Masa („Randevu“) i Zagrebački plesni ansambl („UTF-8“). Plesni festival poznat i po svom redovitom programiranju cirkuserije, ove će godine završiti belgijskim Wazovolom i predstavom „Cours, Johnny, cours“.

Tomislav Medak ukazao je da tangenta rada BADco. prati i rast njihovih predstava, te je izrazio zadovoljstvo što festivali i prezentacijske kuće u Hrvatskoj mogu predstavljati veće predstave ovakvog tipa. - „Liga vremena“ je fantazijska predstava o utopijama koje se nikad nisu ozbiljile, o povijesnim maštanjima što će biti budućnost čovječanstva, i mi pokušavamo u današnjem trenutku globalne krize vratiti se propitivanju nečega što smatramo zadatim u današnjem društvu, a to je čovjekova bit i odnos čovjeka spram moguće njegove transformacije u nešto drugo, u novog čovjeka, koji bi imao bitno promijenjen odnos prema svijetu i vremenu u kojem živimo. Drago nam je da se događaju pomaci na terenu i možda će u nekoj budućnosti hrvatskih izvedbenih umjetnosti biti više prezentacijskih prostora koji će moći prikazivati redovito produkcije suvremenog plesa, eksperimentalnog ili istraživačkog kazališta kao što je naše – nada se Medak.

Ognjen Vučinić, rođeni Puležan koji pleše u dvije festivalske predstave, također hvali već samo postojanje svetvinčentskog festivala. – Ovaj festival puno znači za lokalnu zajednicu! Uvijek je poseban gušt u Savičenti igrati predstave! Vidite cijele obitelji, i djecu, i pse, i stare bake koje s guštom prate predstave i uživaju jer naprosto grad oživi kroz tih pet dana – kaže Ognjen.

Posebna je novost jedanaestog festivala što su uvedene i projekcije plesnih filmova. Premijerom ove programske kategorije počašćeni su Mario Papić i Liliana Resnick koja ističe: - Užasno mi je drago što me Sneki pozvala jer kod nas još uvijek ne postoji kultura plesnog filma, iako postoje pokušaji i postoje filmovi koji su stvarno dobri. Ali ne postoji cjelina koja bi se pratila i o kojoj bi se konzistentno pisalo.

Nakon što je u deset godina predstavio više od 160 radova različitih autora i jednako raznolikih koreografskih rukopisa, Svetvinčenat je spreman braniti ples i tijekom cijele godine. – Više neće biti samo naših pet do sedam dana pod vedrim nebom. Nadam se da početkom sljedeće godine kreće ozbiljniji projekt dugoročnog i kontinuiranog cjelogodišnjeg rada – najavljuje Snježana Abramović. - Uz sve naše financijske i tehničke limite, sve ono što nemamo, pritisnuti svim ovim problemima na plesnoj sceni koji nas razapinju, nadam se da će upravo u Svetvinčentu, u njegovu Art centru, biti jedna oaza mira, gdje ćemo moći svi zajedno eksperimentirati, stvarati, vježbati... Dobre umjetnosti nema bez temeljitog promišljanja, bez istraživanja, mukotrpnog i dugotrajnog rada, što nažalost više skoro nitko u Hrvatskoj ne radi. Imamo hiperprodukciju predstava koje se moraju napraviti na brzinu! Nadam se nekim boljim, kreativnijim vremenima, i nadam se da će naš Mediteranski plesni centar biti točka gdje će se to događati. Na selu, na miru.

Više o cjelokupnom programu festivala potražite na www.svetvincenatfestival.com.