Ako je opasno sanjati malo, lijek za to pronaći ćemo sanjajući još više, sanjajući stalno, zapisao je Marcel Proust u svom slavnom "Traganju za izgubljenim vremenom". Dopustimo si da u snenom istarskom gradiću još jednom sanjamo svjetliji realitet; bolje, drugačije kazalište. U međuvremenu Svetvinčenat je u zadnjih deset godina postao teatrom, a plesači, glumci, akrobati, žongleri, cirkusanti, performeri i publika njegovim privremenim stanovnicima/izvođačima. No, ne treba uživati u plodovima rada, već odlučno krenuti dalje. Kako?

Najbolje bi bilo da istarski gradić Terpishori podnese račun.

Tako ćemo ove godine s festivalom, ne na štetu konciznosti izbora, pokušati pobrojati sve one različite forme kojima se Svetvinčenat u zadnjih deset godina prepuštao, a europska i pomalo svjetska (koliko nam je oskudni budget dopuštao) plesna scena, više ili manje oštroumno bavila. Eklekticizam programacije u ovom slučaju odražava želju organizatora da rastvori do krajnjih mogućnosti lepezu različitih izraza suvremene plesne scene, ma koliko ona ponekad zalutala u naizgled neprohodne zavijutke bavljenja samom sobom.

Rastakanje najjače struje suvremene scene, one konceptualnog plesa: nestanak tijela, a život objekta proglasit ćemo u koreografiji miljenika berlinske scene Isabelle Schad i Laurenta Goldringa, a u projektu domaće autorice Marijane Krajač u produkciji Zagrebačkog plesnog ansambla zavirit ćemo u dosege plesne interaktivnosti, u korist potrebe izlaganja intime.

Izazove, ali i pomodnost rekonstrukcija te odlazak u povijest pokazat će nam Transit Dansa Company i njihov "El salto de Nijinsky", te "A propos de Butterfly" Joséa Besprosvanyja, koji oštroumno upotrebljavajući elemente japanske tradicijske lutke (bunraku teatar) stupa u intermedijalni odnos s Puccinijevom operom "Madam Butterfly", miljenicom opernih scena Europe. José Besprosvany stari je znanac domaće publike, još od Brezovčeve "Traviate", kasnih osamdesetih, na kojoj je sudjelovao kao koreograf i suradnik za scenski pokret. Duh Nižinskog posjetit će nas još jednom na herojske dane suvremenog plesa, ovaj puta u rekonstrukciji studenata Osječke Glumačke akademije, koji odvažno posežu za njegovim najpoznatijim baletom, "Poslijepodne jednog fauna", svjedočeći da studioznost kuca na mala vrata naših tvrdokornih kazališnih institucija.

Posebnu programsku cjelinu čine radovi domaćih snaga, Maje Drobac i Rajka Pavlića, s kojom nastavljamo permanentno bavljenje utjecajima orijentalnih tehnika, te zanimanjem za tradiciju. Nakon prošlogodišnjeg fascinantnog putovanja u srce mistične tradicije Bliskog istoka u predstavi Valentine Lacmanović "SheDervish", ove godine širimo programski izbor. Odlazak na istok i zanimanje za tradicionalne indijske plesove predstavlja nam Maja Drobac u produkciji Studija za suvremeni ples: "Duh (sklon promjeni)", dok za ostacima tradicijskog hrvatskog mentaliteta traga Rajko Pavlić u svojoj uspješnici "Koncert za dangubu i zgubidana".

Najnovije dosege plesnog teatra, možda najjačeg programskog interesa festivala, predstavlja rad Jordija Cortésa i Damiána Munoza, "Ölelés", nadahnut romanom Sándora Máraia "Svijeće gore do dna". Što je novo u španjolskoj suvremenoj sceni pokazat će nam i dva dueta Laure Aris i Jorgea Jaureguie Alleua, dok će se festivalskoj obljetnici simboličnim naslovom "10 godina" predstaviti i stari znanci iz Slovenije, Gregor Luštek i Rosana Hribar. Još jedan podsjetnik na prve godine festivala dolazi nam iz Kube: Aleksey Taran oduševio je goste prvog festivala s predstavom "KravaLicarioSvetaOpiano" u produkciji Zagrebačkog plesnog ansambla. Ovaj put vraća nam se u furioznoj izvedbi predstave "Bolo", koja iz svijeta kaosa i nereda institucija traga za organizacijom nekog višeg reda, makar on dolazio iz nesvjesnog. A o nedefiniranim osobnim granicama i kulturološki određenoj intimnosti, njihovom uvažavanju, širenju i kršenju govori i predstava "Up to 70 cm" Felixa Landerera, još jednog zanimljivog njemačkog koreografa, s kojim festival završava mini predstavljanje njemačke plesne scene, jedne od trenutačno najpotentnijih u Europi.

I za kraj ostavimo poslasticu festivala, spektakularno otvaranje, koje govori o naglašenom zanimanju za teatar Afrike. "WAXTAAN", koreografski rad kompanije Jant-Bi temelji se na najljepšim i najprilagodljivijim tradicionalnim plesovima iz nekoliko afričkih zemalja, a u izvedbi sedam plesača iz Senegala i pratećeg muzičkog orkestra svjedočit ćemo pravom plesnom događanju na otvaranju jubilarnog Festivala plesa i neverbalnog kazališta. Nudeći veliki izbor popratnih programa, radionica, video-projekcija, razgovora s autorima, te i dalje sanjajući otvorenje Mediteranskog plesnog centra, kojem se smiješi skora realizacija, radujemo se vašem dolasku.

Pridružite nam se još jednom u slavljenju plesa u Istri!

Detaljan program Festivala plesan i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu 2009. potražite ovdje.