Evo je Banksy snimio film. I prikazat će ga na Sundance festivalu. Kažu da je misteriozni street artist čiji se radovi prodaju za basnoslovne svote jednostavno uperio kameru u čovjeka koji je zapravo htio snimiti film o njemu. I tako... Tko zna jel' Banksy koji put bio kod nas i ostavio koji stencil po fasadama.Tko zna je li kao kulerski, anonimni britanski turist ostavio koju minijaturu na Lastovu, Braču ili u Lubenicama na Cresu, a možda koju i na stupu od prometnog znaka ispred zagrebačkog Glavnog kolodvora.
Već odavno, u Zagrebu, na fasadama u centru, ako se dobro gleda ili pješke vraća s nekog noćnog izlaska, kad su ulice puste, mogu se uočiti diskretne antropomorfne figure, sitna plastika ili crteži, s potpisom (ili bez njega) Filjio. Jedan od najautentičnijih street artista kod nas, dugo je vremena bio anoniman, tj poznat samo nekolicini frendova, a glas se o njemu širio gradom kao o urbanoj legendi. Bio je diskretan poput njegovog arta. Filjio je onda postao Puma tj. Puma 34, te je, malo po malo, počeo izlaziti iz anonimnosti počevši surađivati s kustosima na nizu projekata. Promijenio mu se i umjetnički izraz, prešao je na kolaž, ali isprobava još brdo različitih tehnika; i sam kaže da je osnovna karakteristika njegova vizualnog jezika konstantna promjena. Prošle je godine sudjelovao u nizu izložbenih projekata, ušao je u galerije Hrvatskog dizajnerskog društva i Studentskog centra, a nedavno mu je objavljena i knjiga, takozvani artist book naziva "Data book on Hydrocarbons" u izdanju Zbirke Filip Trade.
Prije par godina, dok se još nije naslućivala svjetska ekonomska kriza, a dileri napuhivali cijene umjetnina, na sajtu Woostercollectiva, jednom od najvažnijih street art internet punktova, pisalo se o takozvanom „Banksy efektu“. Radilo se o fenomenu nevjerojatnog rasta interesa, ali i cijena, za street art, koji se vezivao uz još nevjerojatniju slavu bristolskog stencil umjetnika Banksyja. Baš je tada Banksyjev stencil s naslovnice CD-a brit-pop grupe Blur, prodan za astronomskih 575 000 funti. Već odavna prestalo se pričati o tome treba li street art ulaziti u galerije. Bilo je jasno da sistem uspješno prisvaja i sebi prilagođava sve nekadašnje znakove/agente otpora i da, jednostavno, treba nešto zaraditi. Jedno vrijeme prevladalo je mišljenje da baš svatko profitira od tzv. Banksy efekta: umjetnici, galeristi, kolekcionari, ali, kako je vrijeme prolazilo, sve je postajalo manje jasno, a umjetničko tržište street umjetnosti, po mnogima je postalo potpuno iracionalno. Na aukcijama tzv „urban arta“ tijekom 2008. godine, na kojima su se prodavali radovi Banksyja, ali i njegovih kolega poput Swoon, Space Invadera i drugih, dogodilo se da je rad jednog manje poznatog street artista (Mona Lisa Nicka Walkera) prodan za 100 000 dolara, a bio je procijenjen na samo 6 000. Svi su, dakle, željeli posjedovati Banksyja, a oni koji ga nisu mogli priuštiti, željeli su, očigledno, kupiti bar nešto što liči na njega.
Zanimljivo je da zvjezdanom prašinom posuti street artovci problem Banksyjevog efekta vide zapravo u onima manje kupovne moći, koji si Banksyja ni u snu ne mogu priuštiti. Oni tvrde da za ovu novu grupu kupaca kvaliteta nije presudna. Ono što ih zanima, tvrde ovi, jest brz skok cijena street arta na tržištu, a posljedica toga je hrpa lošeg street arta po galerijama.
Kao jedna od najvažnijih osoba, kad govorimo o street art marketu, spominje se Banksyjev galerist Steve Lazarides, vlasnik triju popularnih street galerija u Londonu i Newcastleu, za kojega kažu da je izvrstan poznavaoc fenomena i scene i da uz Banksyja zastupa neke od najtalentiranijih street artovaca poput Zevsa, Davida Choea, Invadera i JRa. Za razliku od brojnih pomodnih galerista, za Lazaridesa tvrde da razumije da je „street cred“ dio umjetničkog branda, i taj kredibilitet i autentičnost treba zaštititi pod svaku cijenu. Zato se on pozicionirao, kobajagi, „izvan sistema.“ Ne plaća preskupe štandove na umjetničkim sajmovima, niti se oglašava u časopisima poput Art Foruma. Njegove hit izložbe događaju se u adaptiranim skladištima i alternativnim prostorima, a njegovi kupci ne čitaju visoko proifilirane art magazine već blogove.
Iako je globalna kriza zasigurno utjecala i na street art tržište, London ostaje i dalje epicentar ovog tipa trgovanja, dok su Amerikanci tradicionalno skeptični prema street artu kao tržišnoj robi, i cijene su tamo duplo manje nego u Britaniji. Na kraju, poznavaoci tvrde da je jedna od posljedica gore spomenutog Banksy efekta i prenapuhanosti, ludila za street artom i ta da se mnogi street artovci ne žele tako deklarirati i da za svoju umjetničku praksu smišljaju nove nazive. Hoće li i koji će street umjetnici jednom činiti postav muzeja, pokazat će vrijeme. Za Banksyja vjerojatno nema dileme, njegovi radovi već danas dio su dekora distopijskih filmova (poput Cuaronova „Children of Men“) koji sugeriraju da je on već dio povijesti.
