Tu ste: Home // Književnost // Kupusište // Silvija Šesto: Isus je naučavao drugačije od „vjerskih udruga“

Silvija Šesto: Isus je naučavao drugačije od „vjerskih udruga“

Lektirni naslov „Bum Tomica“ nagrađivane spisateljice Silvije Šesto zbog nekoliko je dekontekstualiziranih citata koji spominju gaćice, cice i „prenzervantive“ upućen na stup srama od strane Udruge za promicanje obiteljskih vrijednosti Blaženi Alojzije Stepinac predvođene Krešimirom Miletićem, inače i voditeljem inicijative „I ja sam embrij“. U političkoj samoobrani od kvazivjerskih organizacija Jovanovićevo je Ministarstvo znanosti pristalo poslati zbirku priča, uz koju odrastaju već generacije djece, na „stručnu procjenu“, najavljujući da je cilj ministarstva ulaskom u EU dobiti i „novi, moderniji popis lektire“. Bez zaštite ministarstva koje je „Bum Tomicu“ uvrstilo u popis neobavezne lektire Silvija Šesto ovih dana biva sotonizirana i etiketirana do mjere da ju nestabilniji sugrađani presreću na cesti i doslovce – pljuju. S priznatom autoricom koja je zbog novih događanja morala zatražiti policijsku zaštitu i još jednom razmisliti o emigraciji, razgovaramo o toj (oksi)moronskoj etiketi čiste pornografije koju su joj prilijepili oni koji očito nisu čitali ni – obaveznu lektiru.

 

Na Vašoj web stranici uz Vašu se fotografiju nalazi oblačić „Pustite malene meni!“. S obzirom na to da su Vaše priče za djecu radikalne vjerske udruge već kategorizirale u pornografiju, mislite li da će i citiranje Isusa doživjeti kao provokaciju?

Ne doživljavam te udruge vjerskima, isključivost i agresija nemaju veze s vjerom već s poljuljanom vjerom, vrijednosnim sustavom i beznađem. Vjernik nikada nije beznadan, dapače! U tom smislu ništa ne mislim, spisateljica sam i nemam nikakvih potreba za provokacijama. Slobodna. Isusa doživljavam kao put, trnovit ali čovječan. Oblačić stoji od početka, a opisuje trima kratkim riječima moje česte prekrasne susrete s mojim dječjim čitateljstvom. Ipak, valja napomenuti kako „udruga“ čiji je glasnogovornik čovjek koji je proglasio moj lektirni naslov „čistom pornografijom“  izlazi na izbore, dakle politički djeluje. Spominju se birači…

Danas me je, kad sam prolazila s kćerkom Margaretskom, doslovno dovrebao neki tip i pljunuo rekavši: Marš u Srbiju!

Šutnja Društva hrvatskih književnika

Gotovo se čini da će Darko Stazić, Gavellin ravnatelj koji je spremno izvršio cenzorski nalog, a potom mudrost takvog poteza utvrdio i uspješnim produženjem mandata na čelu kazališta, ostati upamćen kao kulturni djelatnik koji je otvorio Pandorinu kutiju uplitanja Crkve u svjetovne stvari. Jedna mala i do jučer nepoznata udruga povisila je razinu utjecaja svih sličnih inicijativa kojima se mogu, pred uplašenim razrednicima ili ravnateljima škola, čak rušiti lektirni naslovi koji već godinama potiču djecu na čitanje i pri tom osvajaju i nagrade…

Učinjena mi je velika šteta. Tri dana medijske opsade, prijetnje, etiketiranje na nacionalnoj osnovi, prozivanje moje osobe kao režimskog pisca, pljuvanje po sveukupnom opusu, nagradama, ljudima koji su procjenili da sam ih zaslužila, procjenjivanje moje seksualne orijentacije… Izvanredno stanje u obitelji u kojem moje maloljetno dijete doslovno pati i propušta školu. U situaciji sam kad sam morala alarmirati čak policiju i odvjetnika, a vjerojatno ću nekako krenuti i izvan lijepe naše. Nije mi lako. Ovo se rijetko ili bolje reći ovo rijetko tko može doživjeti i doslovno je neopisivo. Danas me je, kad sam prolazila s kćerkom Margaretskom, doslovno dovrebao neki tip i pljunuo rekavši: Marš u Srbiju!

Davor Schunk, autor lika Bum Tomica i korica Silvijinih knjiga, brzo je odgovorio vjerskom militantizmu

Podrška mojih prijatelja i pojedinih vrsnih grupa pomaže, no u ovom trenu mi je doslovno potrebna zaštita pravne države, te udruga koje se tako rado pozivaju na zaštitu ljudskih prava (i spisateljice su ljudi), a na moralnu i inu podršku svoje strukovne udruge bojažljivo računah i naravno bih u pravu. Za sada je izostala. Mislim pritom na DHK. Usput, intelektualno i ljudsko ne mogu povezati uz kompromis da se „skine“ plakat i za cijenu „sigurnog posla“ žrtvuje umjetnička sloboda.

Pisali ste i za brojne časopise za djecu kao što su Smib, Zvrk ili Modra lasta. Kako je došlo do toga da djeca, koja su nekad pisala Lastanu s upitima hoće li zatrudnjeti od poljupca sa simpatijom, ulaze u pubertetski život s katkad i hiperseksualiziranim Facebook profilima kao oni koji odjednom „sve znaju“? Udruga Vigilare vjerojatno bi rekla da je riječ o načitanoj djeci, odnosno onoj koja su konzumirala neki od Vaših pet lektirnih naslova, no pravo je pitanje jesu li u posljednjem desetljeću roditelji  zaboravili razgovarati s djecom i educirati ih i odgajati za život?

O doslovnoj zanemarenosti djece svakodnevno se susrećem na književnim susretima. Nedavno mi je dijete koje polazi četvrti razred, primjerice, reklo kako sjedi deset do dvanaest sati za kompjutorom. Pred svakodnevicom ne valja skrivati lice, jer to je naše lice. Interesantno je kako je taj dječak svjestan da to što provodi cijeli dan i pola noći za strojem nije u redu. Djeca su izvanredno svjesna situacije, te mi je zato posebno žao što su i u ovom slučaju baš ona poslužila za bezočnu manipulaciju.

Mržnja je zagadila ovaj dio svemira

Isusovu poruku „Pustite malene k meni“ tumači prevode u smislu da djecu ne treba smatrati neukim predmetima, i da će ona odabrati pravi put ako im odrasli ne određuju putokaze. Ako imamo u vidu da su ti odrasli koji se danas sablažnjavaju nad riječi „cica“ educirani u našim školama prije dvadeset ili trideset godina, je li naš odgojno-obrazovni sustav možda i tada onda već bio zakazao? Je li možda baš nedostatak razgovora u kontekstu odgajanja djece omogućio da se u današnjem javnom prostoru mogu čuti iznimno neupućene izjave odraslih osoba o kontracepcijskoj metodi uriniranja poslije snošaja ili mržnjom obojene teorije o heteroseksualnom svemiru?

Screenshot web stranice Silvije Šesto

Ne citiram Isusa u oblačiću, trudim se živjeti ljudski, a to što je naučavao doista se pokazuje izuzetno zbiljnim. Nije zakazao obrazovni sistem minulih vremena, zakazali su ljudi koji žive danas. Erozija vrijednosti erozija je vjere. Duboko vjerujem u to, jer licemjerje i manipulacija čak i najsvetijim vjerskim zasadama eskalira za sitne egzistencijalne potrebe, a rezultira aposlutnom podjeljenošću stanovništva. Svaka dva dana kao da netko baca kost oko koje se ljudi dijele uz dostatne količine agresije i mržnje da zagade ovaj dio svemira. Ne čude stoga krajnosti, s jedne strane ultramoderni komunikacijski uređaji,  s druge strane inzistiranje da se prva menstruacija djetetu objašnjava kroz citate iz Svetog pisma. S jedne strane udruge i za zaštitu puževa golaća, s druge strane mirno gledanje  hajke ne samo na književno djelo nego baš na osobu koja je djelo napisala. Nije lako čitati etiketiranje da sam režimski pisac, partizanka, lezbijka sklona orgijama, partijski kadar itd.,  a još je teže kad na sve to resorno ministarstvo odgovara pozitivno i poslušno akcijom supervizije mog djela. Dakle, glasnogovornik jedne ambiciozne, no male političke stranke oblijepljene ikonografijom svetog pokrenuo je lavinu, ocjenivši moje djelo „čistom pornografijom“ s dvije godine fakulteta socijalnog rada i pravopisom u kojem se piše „kčer“, cijela vojska stručnjaka ispala je neuka uvrstivši ga u lektiru za četvrti razred, dok se za osam godina „života“ djela nije našlo nijedno lucidno dijete ili učiteljica da ga prokažu „pornografskim“.

Kao nekog  tko puno radi s djecom, koji je Vaš stav o potrebi zdravstvenog odgoja u školama, a kakav o prisutnosti vjeronauka u obrazovnim ustanovama, o čemu se više gotovo nitko niti ne sjeća polemika?

Nijedna vjera nije predvidjela vrijeđati, izdvajati. Ne povezujem, no zar je nasilja među djecom manje otkada je vjeronauk uveden u škole?

Vjeronauku je mjesto u crkvi i zbog organizacije i učinkovitosti. Nitko ne bi bio povrijeđen, ni jedno biće. Nijedna vjera nije predvidjela vrijeđati, izdvajati. Ne povezujem, no zar je nasilja među djecom manje otkada je vjeronauk uveden u škole? Smatram iskustveno kako se vjeronauk puno kvalitetnije može provesti u crkvenim zajednicama, ipak je drugačije kad djeca dožive nešto pod svodom prostora u kojem se zbiva sveta euharistija, nego u školskim klupama. Zdravstveni je malo nemušto isforsiran, mogao se uklopiti sjajno u predmete prirode i biologije, a namjesto novih predmeta povećati doze likovnog odgoja, domaćinstva, jezika. Djeca su preopterećena, i opet izmanipulirana. Jedino je bitno kako sada naštancati udžbenike za zdravstveni odgoj i zaraditi dodatnim zakidanjem roditelja i opterećivanjem djetetove kičme. Da se kiselo našalim, trenutno bih u školu uvela dva predmeta: kako postati čovjek, te kako potom preživjeti u Hrvatskoj. Može i bez udžbenika. Ima dosta vrsnih ljudi koji bi mogli predavati, a čuče na burzi rada.

Kao profesorica komparativne književnosti, možete li reći kakvu lektiru čitaju djeca iz drugih europskih država?

U ovom trenutku nije bitno kakvu već kako – neopterećeno. Ipak, koliko znam i od prvih susjeda vrlo aktualnu i kompatibilnu trendovima koji  su u suštini prolazni. Uz zadano lektirno štivo, to su popularni „vampirski romani“ koje prati filmska industrija, no ima i vrlo „naprednih“ slikovnica koje bi očito u sadašnjoj konstelaciji „snaga“ u Hrvatskoj bile pribijene na križ kao i njihovi autori.

Uvrštavanje u čitanke za 432 kune

No biti zastupljen u hrvatskoj lektiri ili školskim udžbenicima nije baš neka profitabilna stvar. Iako je riječ o nekim od najčitanijih djela, jer su naprosto dio školskog programa, na tom je području zavladalo potpuno razvlašćivanje autora. Kako tome stati na kraj?

Inicirala sam Društvo književnika za djecu i mlade, jer dva velika društva nemaju sluha za specifične probleme nas pisaca koji pišemo i za djecu. Osobito za probleme eksploatacije našeg djela na raznolike načine.  Pokrenula sam s kolegom Želimirom Hercigonjom da se konačno obeštetimo za neovlašteno „posuđivanje“ dijelova našeg djela u školske udžbenike, čitanke, radne bilježnice, da budemo obavješteni o uvrštavanju i da eventualno dogovorimo kako dalje civilizirano. Hrvatska je još 2003. potpisala ono čega se do danas nitko ne pridržava, a uljuđena Europa i prvi susjedi odavno. Upravo sam saznala da vrijednost uvrštavanja „velikih“ ulomaka iz četiri moja autorska djela u četiri čitanke (u više izdanja) iznosi 432 kune. Napominjem kako je riječ o velikom izdavaču, te će ova ponuda zasigurno biti odbijena, a  tužba za duševne boli koje doslovno proživljavam povećana.

Silvija Šesto snimljena u listopadu 2012. pred knjižarom Ljevak gdje je kupila vlastitu knjigu, lektirni naslov “Tko je ubio Pašteticu”, koju je taj nakladnik sedam godina eksploatirao bez autoričine suglasnosti i ikakvog honorara

Dva velika književnička društva također nisu bila dovoljno agilna oko javne posudbe, jer zapravo za obeštećenje te vrste najviše smo zainteresirani upravo mi pisci za djecu, s iznimkama rijetkih članova koji pišu isključivo „ozbiljnu“ literaturu. I to smo, uz pomoć medija, praktički pogurali. A o robovskom položaju pisaca za djecu napisala sam svoje prije šest godina i ništa se nije promijenilo, dapače. Kako sam se bavila revitaliziranjem Društva i programa za koje nismo dobila dostatna sredstva, tako nisam još dospjela obeštetiti nezakonitu sedmogodišnju prodaju svog lektirnog naslova. Primjerice, kad je riječ o i o „inkriminirajućem“ naslovu „Bum Tomica“. Za prvo izdanje kod Znanja u ugovoru na 1.000 komada moj honorar iznosio je 3.000 kuna, a paušalnim (odokativnim) vještačenjem lako je procjeniti kako je u opticaj izišlo više od 20.000 primjeraka. I to nije slučaj samo kod ovog naslova. Ponavljam kako za svoju knjigu „Ne, hvala“ koje je otkupilo Ministarstvo znanosti po 110 kn netto za sve osnovne škole Hrvatske (više od 2.000), a novac po potvrdi ondašnjeg zamjenika ministra Primorca sjeo na račun izdavača drugi dan, ja još nemam i vjerojatno nikad neću imati ugovor.

Na javne natječaje u ime Društva ste aplicirali s više od dvadeset različitih programa. No od Vaših devet prijavljenih manifestacijskih programa Ministarstvo kulture odlučilo je podržati samo dva, „Slova u gostima“ i „Zagriz u Susedgradu“, svaki s pet tisuća kuna. Ne ulijeva optimizam?

Doista sam željela učiniti nešto, pripremila sam cijeli niz vrsnih programa za zemlju i inozemstvo s ciljem povezivanja svih pisaca, jer pisci za djecu nisu samo u Zagrebu, Zagreb nije Hrvatska. Za sada to Ministarstvo kulture nije prepoznalo, te smo dobili za cijelu godinu po 5.000 kuna za „zagrebačke programe“. Čekamo rezultate potpore za našu biblioteku, no po ovogodišnjim rezultatima književnih stipendija, za koje se natjecalo petnaestak knjiga namijenjenih djeci, a stipendiju dobio samo jedan naslov, bojim se da će ovca crnu vunu presti. Nisu otkupljene ni nagrađene knjige, ministrica nas ne želi primiti, dok nam je i pomoćnika  ministrice podosta komplicirano uhvatiti. Toliko o podcjenjivanju književnosti za djecu. Šteta, jer imali smo vrlo konstruktivne prijedloge. Između ostalog, kad već toliko govori o promicanju čitanja i podršci književnosti za djecu, neka oformi komisije onih koji tu književnost i vrijednosno poznaju ili barem, ako to odbije, neka uputi ljude s podcjenjivačkim, ignorantskim stavom u komisijama da guglaju pa procijene prije nego li odbiju nagrađene naslove hrvatskih autora.

Ana i Silvija Šesto u kulturnom klubu O’grada

U O’gradi se plaća kolačima

Sa svojom ste obitelji osnovali i kulturni klub O’grada. Je li otvaranje vlastitoga prostora bilo potaknuto upravo spoznajom da su institucije pretrome za držanje koraka s Vašim idejama, i kako u tržišnom smislu uspijevate voditi tu udrugu kao okupljalište kreativnosti?

Vrlo teško i naporno s obzirom da moramo plaćati industrijsku struju, plin, vodu. U odbijenici Grada obrazloženo je kako nismo sportska udruga tipa valjda Dinama, te je nemoguće subvencionirati isto. Dakle, možemo reći kako smo industrijski kulturni klub. Dvije godine u zemlji bez industrije proizveli smo mnogo toga u dijelu grada u kojem su zaredale kockarnice, kladionice i otkuparnice zlata, što djeci kradu djetinjstvo daleko više od zdravstvenog odgoja. Na našim web stranicama mnoštvo je lijepih sjećanja i nekako ćemo dalje. Trenutno smo o’građeni stavom kako podršku pružamo nekima, a pruženu (mala je šansa) ne želimo prihvatiti. Pokrenuli smo sve stvari ekonomizirajući. Skromni smo u prohtjevima i doslovno predani poslovima koje volimo. Nakladnička kuća u kojoj sam urednica godišnje, ako dobije, dobiva potporu za jedan naslov, stoga više nema gnjevnog osvrtanja. Pokrenula sam nove biblioteke, između ostalog i biblioteku „poezijascrtom“ i zadovoljna sam ako uspijem nešto ukoričiti, jer izdavati poeziju poseban je mazohistički gušt.

O’grada nema veze s tržištem. Izbacili smo i spominjanje kune iz opticaja. Valutu kojom se odnosimo  ako je krajnje potrebno glasi o’gradica, no dobar osjećaj, osmijeh i svježe ispečen kolač pokojeg gosta namjernika najveća je plaća. Pun mi je kufer tržišta koje je obezvrijedilo doslovno sve.



10 komentara na " Silvija Šesto: Isus je naučavao drugačije od „vjerskih udruga“ "

  1. Mirjana kaže:

    …nagrađivana…tek kad i druga mišljenja budu nagrada skidam joj kapu:)

    Vruća debata. Što vi mislite? Thumb up 4 Thumb down 7

  2. Ana kaže:

    Mirjana, kako to mislite?

    Thumb up 12 Thumb down 4

  3. samohrani kaže:

    čestitam, izvrstan napis. dodajem da je silvija vrsna spisateljica (ne samo za djecu).
    hrvatska se ponovo pokazuje kao slučajna plemenska zadruga. ali, znate da sve ispliva. podrška silviji.

    Thumb up 11 Thumb down 5

  4. nirvanaunirvani kaže:

    Bravo Silvija, imate moju punu podršku! Pročitala sam Vaših nekoliko naslova i imam samo riječi hvale. Samo tako naprijed, rijetki su ljudi poput Vas!

    Thumb up 9 Thumb down 5

  5. Dudek kaže:

    Te udruge ni nisu vjerske nego udruge građa- tako da ih posve ispravno dozivljava.
    Tekstovi koje pise Silvija nisu samo agresivni nego seksualno agresivni za tako mladu djecu jer sav seksualni sadrzaj za djecu je agresivan bez obzira koliko odraslima to djelovalo simpatično ili smjesno.
    Ne vidim ništa loše u tome da netko iskoristi ovakav tekst između ostalog i u političke svrhe. Govori se kao da je grijeh ići u politiku- zasto bi bilo? Upravo su ovakve knjige i aktualna politika veliki poticaj da se čovjek ukljuci i konkretno djeluje.

    Nije u redu da Silviju napadaju ljudi jer to je jednako loš primjer za zivot- s takvima treba u zatvor. Svakako nije u redu ni podmetati knjige takvog sadrzaja pod dječju literaturu- tako nešto rade kukavice kad podmetnu svoje jaje. To se zove neetičnost.

    To sto su neka ili necija djeca neodgojena ne znaci da su sva djeca takva…ali i da su djeca ne odgojena ne znam kakav odgoj pruza ovakva literatura koju nudi Silvija. Uostalom ne vidim zasto se ona osjeća pozvanom odgajati djecu svijeta…i ne vidim od kud joj uopce to pravo.

    AKo ne zeli da se ljudi dijele bilo je dovoljno da njihovoj djeci piše ono što je dobro i lijepo- u djetetu koje virka tetama gaće stvarno nema nista ni dobro ni lijepo…nije čak ni smijesno nego bas duboko- disturbing.

    Ne vidim niti zasto je Silvija kompetentna da odgovara gdje je kome mjesto..svakako u jednom je u pravu- ovakav zdravstveni odgoj nije ni protreban dok djecu odgajaju njezine knjge.

    Ne znam zasto bi trebali trazit uzore kod drugih zemalja- pa valjda smo dovoljno sposobni sami procijeniti što nije prikladno za djecu.

    Zao mi je što je iskorištavaju na takav način kao pisca..al valjda zbog toga onda zna kako se osjećaju izigrano roditelji koji salju djecu u školu sigurni bar u segmentu onoga što se smatra ”dječjom literaturom”, a doma se vrate sa Tomicom perverznjakom.

    Pljesak za O’gradu.

    Vruća debata. Što vi mislite? Thumb up 6 Thumb down 6

  6. Čitatelj kaže:

    Dudek, a jeste li vi pročitali Silvijinu knjigu, ili čitate samo ono što vam se servira – citate? Jeste li na primjer pročitali i “Ljubavne jade Adriana Molea”? Ili mislite da o ljubavi i jadima odrastanja treba početi čitati tek na fakultetu?

    Vruća debata. Što vi mislite? Thumb up 3 Thumb down 6

    • hegel kaže:

      Na koju točno knjigu mislite?
      Tajni dnevnik A. Molea, Novi jadi A. Molea, ili A. Mole na pragu zrelosti? Ima još jedno 3 ili 4 naslova, ali mislim da oni nisu bitni.
      A. Mole dolazi iz disfunkcionalne obitelji, povlači paralelu između svoje obitelji i drugih obitelji (što bogatijih, što siromašnijih). Opisuje stvari koje mu se dešavaju tokom odrastanja, OSUĐUJE opijanja, pušenje, prostačenje, iznuđivanje novca (jer je i sam žrtva),…
      Iskreno zaista ne mogu vidjeti kako je A. Mole povezan sa ovom tematikom. MOlim Vas malo obrazložite.

      P.S A. Mole nije bio 9-godišnjak, nego 13 i pol ili točnije (13 i 3/4) godine kada je pisao o svome životu i svojim jadima.

      Thumb up 5 Thumb down 2

  7. Donnabela kaže:

    Oslanjam se na misao s margine: vjeronauk NIJE pomogao da nasilja ima manje! Nemojte se zavaravati ni kad je riječ o spolnosti! Učenici osmih razreda prije prvog srednje već su imali spolne odnose. Ne svi, Bogu hvala, ali, kako radim u srednjoj školi vidim i znam za trudnoće u 1., 2., i 3. srednje

    Vruća debata. Što vi mislite? Thumb up 5 Thumb down 4

  8. Hegel kaže:

    Pa, kako se digla tolika medijska buka, strka i frka oko knjige Bum Tomica 1, odlučio sam je i ja pročitati. Dakle maknut ću se od okvira onoga što je napisala udruga i reći što sam ja naučio iz knjige. Odmah napominjem, nisam je pročitao do kraja jer mi je bila čisti šund, u potpunosti nečitljivo štivo i neću stavljati citate za svaki navod:
    1. U redu je tući djecu
    2. U redu je zapovijedati mami
    3. u redu je lihvariti braću i sestre
    4. u redu je NE dići se starijima u javnom prijevozu
    5. u redu je podmićivati obitelj (brat brata, tata sina,….)
    6. u redu je biti bezobrazan prema starijima u svojoj obitelji …….
    Pročitao sam dosta knjiga i ni u jednoj se nisu takve stvari prikazivale kao normalne. Knjiga opisuje stanje jedne potpuno disfunkcionalne obitelji. Iskreno smatram da ovakva knjiga zaista nije primjerena za dijecu od 9 godina koja tek upijaju stvari koje se događaju oko njih, a starija djeca slobodno neka sama odluče što će čitati.

    Vruća debata. Što vi mislite? Thumb up 6 Thumb down 4

Komentiraj

*


Copyright © 2012 Kupus.net. All rights reserved.
Designed by Theme Junkie. Powered by WordPress.