kupus

U gradu je opet bila parada. Zubi su im navodno svi na broju. Pa je li moguće da je baš svaki skinhead uspio skupiti za kartu do Portugala, ne bi li gledao hrvatsku katastrofu uživo? Gay parade na ovim prostorima uvijek imaju i antiparade. To su oni što, umjesto ručicama, lamataju Gospinim kipovima i transparentima o «pederizaciji Hrvatske». To su oni koji bruse šake ne bi li svakoj iole šarenijoj osobi istesali glavu. To su oni koji dijele loše dizajnirane letke u kojima upozoravaju da pederi i lezbijke žele «otimati djecu normalnim heterosexualnim brakovima» (pazi iks! sic!). «Ta djeca će biti mentalno mučena i duševno obogaljena», poručuje letak.

Udijelio mi je taj letak jedan neugledni mladi gospodin i pripomenuo da izvršim «pritisak na svoje političke predstavnike da se zabrani ovaj antiobiteljski pohod nasilnika i čudovišta». Hm, možda su antiobiteljski nasilnici i čudovišta, ali su barem zgodniji. Prije bih ja s njima u krevet negoli s tim neuglednim mladim gospodinom koji vjerojatno ne dobije ni studentsevisovskih 14 kuna po satu dok se sunča na izlasku iz Importanne centra. On je volonter. I čini to za opće dobro.

Nasuprot tome, sociolozi su već dokazali da homoseksualni parovi žive u boljim materijalnim uvjetima od heteroseksualnih. Dva muškarca zarade više od našeg autohtonog brđanina čijoj je ženi mjesto pod kuhinjskom napom. Zato mislim, bar radi hrvatskog prosperiteta, možda bi bilo dobro da popederimo tu i tamo. Valja popraviti standard. Neće nam kite otpasti ako ih koji put uronimo i u muški šupak.

To možemo shvatiti kao sezonski, honorarni poslić. Uvijek se poslije, putem vjere u Krista na primjer, možemo vratiti na ispravni put, poput one glupačice iz «Sanje» koja je ispovijedala svoju lezbijsku prošlost, ali se sada, kaže, izliječila. Dakle, uvijek se možemo vratit pički. Ali tada ćemo, mi vlasnici kuraca, biti višestruko bogatiji. Jer smo probali muške šupke. Odmah ćemo si popravit standard. Pička zna cijenit muškarca koji zna zaradit. Zato homoseksualna povremenost blagotvorno utječe na heteroseksualno blagostanje. Iza svakog uspješnog muškarca stoji žena. A ispred kleči muškarac.

S ovogodišnje Gay parade izostali su političari, inače prošlih godina rado viđani skupljači poena. Izbori su još daleko. Manjine, snađite se. To me podsjetilo da izvučem neke svoje stare zapise koje sam bilježio u tekicu, kampirajući ispred hrvatske sabornice. Oni su tada raspravljali o homoseksualnim brakovima, a i brak bratića i sestrične bio je u modi. Podsjetit ću što su mi tada rekli neki politički lideri, a nikad nije objavljeno.

Poznat kao mudrac s madraca i saborski radikalni redikul, Anto Kovačević bio je začuđujuće demokratičan. «Tko koga jebe, nas pička boli», rekao mi je tada. Vesna Škare-Ožbolt, današnja ministrica pravosuđa, bila je nešto konkretnija dok mi je govorila o svom protivljenju legalizaciji homoseksualnih brakova. «To jednostavno vodi u degradaciju i, na neki način, čovječanstvo ide u krivom smjeru u kojem ne bi trebalo ići», špotala je Vesna svjetski trend da se i homoseksualcima omogući sklapanje zajednice. «Brakovi istih spolova jednostavno ne vode ničem dobrom. To je nešto neprirodno i u konačnici vodi u izumiranje», drži današnja šefica pravde i nataliteta.

Zapravo me uvijek fasciniralo kako ti moralobrižnici uvijek izvuku taj rukavski as oko rađanja djece. Hrvati se, naime, ne plode dovoljno. Za par stoljeća neće nas biti. Ne razumijem što je alternativa. Oni bi htjeli da homoseksualci iskoriste svoje Bogom dane penise i uvale ih nekoj poštenoj Hrvatici? Ne razumijem. Zar zaista žele da nam pederi rade djecu, te bolesne nakaze i monstrumi? Ako je već tako, možda treba razmislit da se pederima da pravo da čine što hoće, pa i brak ako su baš toliko zapeli, e ako prije toga naštancaju bar dva djeteta Hrvatskoj. Pa da više ne brinemo za natalitet. Svojevrsna trošarina na pederstvo. Ako ćeš se trošit s muškim, e onda plati trošarinu. Kitu na stol, ti lezba vaginu, i ajmo: iščačkajte bebu kako god znate.

Uz političare i skinse, još se tu jave neki samopozvani društveni faktori da daju svoju riječ. Recimo, Crkva. Zašto Crkva, pobogu? Koliko znam, ne traže pederi (bar ne još) mogućnost crkvenog ozakonjenja veze, već onog matičnog – državnog. Dakle, zašto Crkva uopće ima što trabunjati oko toga, a u «Sanje» i slične medijske kružoke na trabunjanje se nikad ne pozivaju biolozi, tesari ili dramaturzi. Kao da su oni manje pozvani profesionalno govoriti o homoseksualnom braku. Uvijek se i država konzultira s Crkvom, kao da ona zna što pederima treba. Mislim, da zna, dala bi im brak. To samo po sebi «razumljivo» sakralno-sekularno međupetljanje u misionarskom položaju prilično je besmisleno. Ako je Crkva gospodar i svjetovnoga braka, zašto onda ne uvesti obvezu da svako vjenčanje kod matičara mora blagosloviti katolički svećenik. Pa što onda što su muslimani? Neće umrijet od malo svete vodice.

No, zastranio sam malo. Vidim to po tome što mi se digla kita dok sve ovo pišem. Napalili me muški. Morat ću... Morat ću popravit budžet. Treba iskoristit dok su skinsi još na godišnjem u Portugalu, baš kao i Sanader, kojeg bi novinari sigurno pitali a zašto nije na paradi, da je u Hrvatskoj. Sanader