Mnogi su se odvažili napustiti gledalište tijekom predstave Kazališne radionice Pjotra Fomenka "Rat i mir". Napustiti gledalište nikad nije lak zadatak, navodi vas na osjećaj srama i nepotrebne nelagode. Ali grupi odvažnih potreban je tek inicijalni impuls pojedinca i lavina krene prema izlazu. Na drugoj predstavi Festivala svjetskog kazališta mogli su uživati jedino Rusi. Nevjerojatni propust organizatora da DRAMSKU predstavu prevodi na predviđenom titl-platnu učinio je ovaj događaj okupljalištem ruske nacionalne manjine koja je jedina mogla razumjeti ponuđeno.

Festival koji nosi taj neskromni pridjev "svjetskog" kazališta ne bi si smio dopustiti ovakve gafove zbog kojih publika zasigurno neće u HNK sjediti 3 sata i 40 minuta koliko konkretna predstava traje. Prva bujica ljudi, u kojoj smo bili i mi, iz gledališta je izišla nakon pola sata. Bilo je to sasvim dovoljno vremena da se nepuštanje titla ruskih dijaloga shvati kao trenutni lapsus. Nitko nije poduzeo ništa.

Izgleda da se ponavlja stara priča o skandalima s prijevodima kazališnih predstava na stranom jeziku. Ti se poslovi uvijek ostavljaju za zadnji čas te stoga rađaju i ovakvim nepredviđenim propustima. Izlazak publike iz kazališta ne može se promatrati drukčije nego kao pljuska kolektivnog nezadovoljstva - Hrvata koji ne mogu pratiti Ruse, kao i Rusa kojima Hrvati koji se ustaju sa svojih sjedala smetaju pri praćenju predstave.

Ovaj naoko benigni polusatni propust bitan je utoliko što svoje vrijeme publika cijeni više negoli što to za nju čini organizator. Opet, kad malo razmislite, ne znate što je gore; slušati troiposatni ruski radio ili čitati britanski prijevod na otvorenju u kojem se "Come on, drink it" prevodi kao "Dođi i popij".