
Stotinjak filmskih naslova koji se u Hrvatskoj neće moći vidjeti nigdje drugdje, stvaraju posebnu hipnozu događajem koji je prestao biti samo filmski festival. Pet dana i noći koji pokušavaju ignorirati potrebu za snom. Naš motovunski vodič opisuje "kako je počeo raj na mom otoku"...

Uvijek negdje u ovo doba, grad na brdu postaje otokom. Nekad čak toliko napučenim da biste pomislili kako bi Motovun mogao potonuti u more. Popularno, da ne kažemo trendy, mjesto, nekad za jutarnjih magla doista i nalikuje otoku. Svitanje koje dočekaš na gradskim zidinama, još možda pod utjecajem neke alkoholne mjerice, žiže ili nečeg trećeg, doista te može uvjeriti da su magle u dolini jutarnja morska bonaca.
Prometna nepovezanost otoka uvijek je bila nešto nad čime zubima škrguću od bijesa otočni mještani i oni koji im dolaze s kopna. Na otok nije lako doći. Osobnom brodicom se ne može, morate koristiti trajekte na kotačima koji svako malo uplovljavaju na motovunske obale. Oni koji ne brdo običavaju dolaziti plivajući, znaju koliko je to težak zadatak, pogotovo ako ga obavljate više puta dnevno. Uspon je strm i trebat će vam puno snage u nogama, te neko osvježavajuće piće (a da nije vino ili grappa) kojim ćete, osim suhog i umornog grla, moći zalijevati i tjeme.

Pasje vrućine od kojih ni mačkama nije svejedno, natjerat će vas da se dobro zamislite je li vam boravak na toplino-upijajućoj kamp-plaži, gdje ste rasprostrli svoj luftić i šator za navodni hlad, uopće trebao. Možda bi bilo zgodnije da drijemate u plićaku Mirne ili u nekom hladovitom dvorištu s čijim se vlasnikom uvijek može dogovoriti.
Otočka policija i ove godine radi punom parom. Parkirališnih mjesta na motovunskim obalama svake je godine sve manje i manje, neprestano niču novi znakovi o zabrani parkiranja, koji se trenutno odnose i na četiri kilometra prilazne ceste. Otočni je pauk već počeo dizati pogrešno usidrene automobile pa se ono što ste mislili smatrati ugodnim lješkarenjem na motovunskoj rivijeri može pretvoriti u odmor s okusom gorčine. Pripremite umilni glasić i pokušajte se dogovoriti.

Naviknite se, hrana na otoku košta koliko košta, pića su toliko koliko su. Osuđeni ste na dostupnu ponudu. Ima međutim nešto što Motovun čini drukčijim od svih otoka na hrvatskom Jadranu. Jedino na ovom otoku, naime, nema ni govora o propasti hrvatske kino-distribucije. Dok ostali jadranski otoci u brave svojih kino-dvorana stavljaju ključeve, u Motovunu punom parom rade čak četiri kinematografa! Kino Trg, kino Bauer, kino Barbacan i Još manje kino, specifičan je niz klimatiziranog multiplexa, što od motovunskih vjetrića, što od aktivnih i preaktivnih klimatizacijskih uređaja.
Filmski tjedan traje do petka i donosi gotovo stotinu naslova. Ni oni s najvećom nesanicom neće ih moći odgledati sve, ali navodno ne valja propustiti sjajne dokumentarce kao što je bugarski "Čija je ovo pjesma?", njemačka "Priča o uplakanoj devi" ili američko prejedanje u "XXL ja". Od igranih "Jedan poljubac drag" Kena Loacha ili pak "Pet zapreka" uvijek fenomenalnog Larsa von Triera, ne mogu biti promašaj. Općenito, u motovunskom festivalskom programu rijetko je kada nešto promašaj, zato će i eci-peci-pec tehnika upaliti dok birate pomno isplaniran program.

Poluotok Istra ove se godine virtualno spaja s polutokom Indijom, ogromnijim geografskim klonom. Kratki ciklus od nažalost svega tri filma toplo vam preporučujemo jer se već onaj koji smo pogledali prvi dan, "Zemlja bez žena", pokazao kao pravi biser bolivudske filmografije. Priča iz budućnosti o naciji u kojoj je ženski spol nesreća, i više je nego aktualna kritika same sadašnjosti Indije i drugih patrijarhalno muških nacija. Žena svedena i doslovce na razinu krave, privezana u seoskoj staji, služi tek kao rasplodni stroj koji bi tom monopolističkom muškom svijetu trebao donijeti još jednog – sina. Naprosto sjajan film.

Standardne probleme komunikacije na otocima, u Motovunu su riješene. Uz dobru pomoć telekomuniakcijskog partnera, Motovun nudi besplatne surfing cornere, ali prezentira i selekciju online filmova, hrvatskog kratkog filma, te filmova posvećenih ljudskim pravima, u suradnji s Amnesty International.

Osim prometa i komunikacija, na hrvatskim je otocima uvijek problematično i pitanje školovanja djece. Dok stanovnici ostalih otoka mozgaju kako djecu poslati "u grad", na školovanje, kako im osigurati nove cipele i knjige, Motovun već ima filmsku školu iz koje nitko ne markira. Radionicu glume koju su još prošli tjedan vodili Mira Furlan i Bogdan Diklić, te režije koju su vodili Srđan Karanović i Carsten Fromberg, nastavljaju se nizom predavanja i drugih vannastavnih aktivnosti.
Autor Ivan Kralj