Tu ste: Home // Kupusište // Ministarstvo kulture svjesno diskriminira nezavisnu scenu!

Ministarstvo kulture svjesno diskriminira nezavisnu scenu!

Berislav_Sipus_diskriminacija_photoediting_by_kupus.netMinistarstvo kulture već godinama provodi sustavnu diskriminaciju projekata koji se financiraju kroz Program javnih potreba u kulturi na poziciji „inovativnih umjetničkih i kulturnih praksi“ (nekadašnjih „novih medija“), prirodnom skloništu takozvane nezavisne kulturne i umjetničke scene. One subjekte koji žele putem natječaja ostvariti sufinanciranje kroz ovo Vijeće, prisiljava se na obveze koje su i u fazi prijave, i u fazi provedbe, i u fazi izvještavanja projekta, posve različite od onih koje vrijede za subjekte koji predlažu projekte na daleko izdašnije financiranim vijećima za kazalište i ples, knjigu ili vizualnu umjetnost, čime je diskriminacija dvostruko uočljivija.

I dok je ova činjenica dosad bila poznata samo onima koji svoje projekte realiziraju kroz više vijeća, Ministarstvo kulture ne tako davno raspisalo je Poziv za predlaganje programa javnih potreba za 2016. godinu (s rokom 15. rujna), uz koji objavljuje upute za prijavitelje, obrasce prijavnica, ali i obrasce izvještaja i ugovora, iz kojih je ne samo vidljivo da Ministarstvo namjerava nastaviti provoditi diskriminatornu praksu, već ju više ne želi niti sakrivati!

U čemu je problem?

Prijavitelji programa „inovativnih umjetničkih i kulturnih praksi“, ako žele računati na uplatu ostatka natječajem dodijeljenih sredstava, o izvršenju svojih programa moraju izvještavati Ministarstvo najkasnije osam dana po završetku provedbe, dok se svim ostalim prijaviteljima programa odobrava rok od 30 dana. Svatko tko je ikad proveo koji dan u praksi na terenu, zna da je izvještavanje, plaćanje, prikupljanje računa i pripadajuće dokumentacije, u roku od osam dana toliko nerealno, da je posve neobično kako se foteljašima iz Runjaninove 2 isto čini posve normalnim. Toliko posve normalnim da se očekuje da će ta izvješća stići „najkasnije“ osam dana poslije projekta. Ali ranija izvješća su dobrodošla, zašto ne?

Članak peti ugovora za „inovativne“ kaže da korisnik izmjene ugovornih obveza može tražiti najkasnije 60 dana prije isteka roka izvršenja projekta. U ugovorima za projekte iz drugih djelatnosti takvog roka nema, već se navodi da se korisnik „obvezuje pravodobno izvijestiti Ministarstvo o eventualnim objektivnim smetnjama tijekom izvršenja programa (…)“. Pravodobno i tijekom izvršenja programa! Fleksibilne kategorije u konkurentskim ugovorima pokazuju da se samo na „inovativnima“ trenira birokratska i jasno precizirana strogoća.

I pri samom procesu prijavljivanja projekta autori projekata iz područja inovativnih umjetničkih i kulturnih praksi su diskriminirani. Oni su jedini koji svojim prijavama moraju prilagati životopis autora ili Rješenje o registraciji, ako nastupaju kao pravna osoba. To je svojevrsni rodni list organizacije, dakle dokument koji se baš nikad ne mijenja, izdaje ga država, a onda je posve apsurdno da ta ista država, iz godine u godinu za projekte organizacija čija rješenja o registraciji već ima u izobilju, zahtijeva dostavljanje istog još jedanput. I to samo ako je vaš projekt „inovativan“! Za neinovativni dio spektra, razne likovnjake, kazalištarce, književnike… Posve je nevažno jesu li se i doista registrirali. Samo inovativni moraju dokazivati da postoje!

Dokazivanje da ne kopate septičku jamu

„Inovativni“, osim vlastitih projekata, dodatno moraju opisivati i područje djelovanja iz statuta svoje organizacije, kao i objašnjavati zašto „kao takvi“ pripadaju upravo toj programskoj djelatnosti. Istodobno, kazališta ne moraju objašnjavati zašto su kazališta, književnici zašto je to što pišu književnost, a arheolozi zašto je to što iskapaju vrijedna starina, a ne septička jama nečije kuće. Eh, inovativci moraju objasniti da njihovo djelovanje nema baš nikakve veze sa septičkom, već s – inovativnom jamom!

Dok primjerice kazalištarci koji svoje projekte financiraju kroz Vijeće za dramsku djelatnost moraju tek obrazložiti zašto je predloženi program javna potreba u kulturi, kazalištarci koji očekuju financiranje kroz Vijeće za inovativne umjetničke i kulturne prakse moraju se raspisati i o ciljevima, metodama, vrstama i detaljnom planu aktivnosti, korisnicima, rezultatima, kao i opisati iskustava, postignuća i sposobnosti da provedu predloženi program.

Berislav_Sipus_diskriminacija_photoediting_by_kupus_mala

Diskriminacije nema, tvrdi Ministarstvo. Prepreke za inovativne kulture tu su – prema zakonu?!

Različito tretiranje inovativnih u skladu je sa – zakonskom praksom?!

Dok je dakle iz aviona jasno da se na korisnike koji prijavljuju projekte „inovativnih umjetničkih i kulturnih praksi“ ne odnose ista, već daleko restriktivnija i zahtjevnija pravila nego na ostale korisnike, kratkovidno Ministarstvo kulture, iz svojih par katova u Runjaninovoj, tvrdi da je baš sve u redu. U želji da doznamo korijene ovakve diskriminatorne prakse, pitali smo Ministarstvo na kojim pravnim ili drugim temeljima prijavitelji programa iz područja „inovativnih umjetnički i kulturnih praksi“ već godinama imaju drugačiji pravni tretman i ugovorne obveze od svih drugih prijavitelja programa javnih potreba u kulturi. Zanimalo nas je na osnovi kojih su dokumenata/akata diskriminirani, zašto su diskriminirani, te planira li Ministarstvo doista nastaviti s tom diskriminacijom ili pak ujednačiti prava i obveze svih prijavitelja unutar Programa javnih potreba u kulturi, bez obzira o kakvim je programima riječ!

Glasnogovornica Ministarstva kulture Nataša Petrinjak, koja kao da ne vidi ono što je bjelodano svakome tko zna čitati, tvrdi da nikakve diskriminacije nema. Pa, oprostite na citatu kojim bi se ponosili i najvredniji birokrati, veli: „Svako umjetničko i kulturno područje u nadležnosti Ministarstva kulture uključuje aspekt provedbe i kontrole poslovnih procesa i poslovnih aktivnosti koje sa stanovišta različitih djelatnosti pretpostavljaju odgovarajući tip potraživanja i obveza. Način poslovanja usklađen je s načinom poslovanja državne riznice te su u tom smislu i članci ugovora definirani. Praksa koja bi diskriminirala korisnike po bilo kojoj osnovi, pa tako i one koji su vezani uz programe inovativnih umjetničkih i kulturnih praksi, ne postoji. Postoji isključivo učinkovito i djelotvorno funkcioniranje sustava financijskog upravljanja i kontrole proračuna, što je dužnost i obveza obje strane, jednako korisnika, kao i tijela državne uprave. U tom slijedu odgovornosti prema sredstvima državnog proračuna i uvjetima vezanim uz njihovo namjensko korištenje, nema diskriminatorske prakse nego samo postupanja u skladu s aktualnom zakonskom praksom.“

Kad sam o različitim pravnim dokumentima i nacrtima ugovorima, koji variraju od djelatnosti do djelatnosti, razgovarao s članovima različitih Uprava pri Ministarstvu neslužbeno, bilo je očito da nisu bili svjesni tolikih diskrepancija i čudom su se čudili kako je to uopće moguće. Dakako, u maniri službenika od kojih svaki gleda samo dokud mu dopire pogled (obično vlastiti radni stol), nisu nikad svojim nadređenima sugerirali da se ova nečuveno neujednačena praksa ujednači. Štoviše, sada, kada konačno imamo i službeni stav Ministarstva po ovom pitanju, koje je, nakon što smo mu ukazali na propuste koje različiti sastavi Ministarstva kulture prepisuju od onih prethodnih iz godine u godinu, umjesto da iste pokuša ispraviti, u mandatu ministra Berislava Šipuša etabliralo tek vrhunski bezobrazluk. Tvrdeći da nema baš nikakve diskriminatorne prakse, već samo postupanja u skladu sa zakonom! Hm, draga glasnogovornice, to je i bilo naše pitanje – na osnovi KOJIH pravnih ili drugih temelja je ova diskriminacija provedena? Citiranje zakona, umjesto birokratskog barjaktarenja vladavinom nekakve navodno pravne države, a kako bi se zamaglili očiti vlastiti propusti i grijesi (koje nakon ovakvog odgovora ne možemo zvati omaškom ili pogreškom, već svjesnom i namjernom diskriminacijom), bilo bi daleko svrsishodniji odgovor. I njega nezavisna kulturna scena i dalje očekuje!



Komentiraj

*


Copyright © 2012 Kupus.net. All rights reserved.
Designed by Theme Junkie. Powered by WordPress.