Tu ste: Home // Književnost // Kritika // Majčino mlijeko: Razvaline obiteljskog života

Majčino mlijeko: Razvaline obiteljskog života

Edward St Aubyn: „Majčino mlijeko“
Izdavač: Algoritam, Zagreb, 2009.

Ocjena: 1 vote, average: 4.00 out of 51 vote, average: 4.00 out of 51 vote, average: 4.00 out of 51 vote, average: 4.00 out of 51 vote, average: 4.00 out of 5

Tijekom radnog tjedna supruga, odnosno majka i pater familias kući stižu u najboljem slučaju između 16 i 17 sati, te međusobno i s djecom provode tek manji dio dana, a ljetni su praznici, ili ono što zaposleni sretnici u nas uobičavaju nazivati godišnjim odmorom, vrijeme kad je obitelj „osuđena“ na cjelodnevno, 24-satno druženje. Radi li se o skladnoj obiteljskoj zajednici, koja živi bez ozbiljnijih financijskih problema, u ljubavi i međusobnom razumijevanju i toleranciji, godišnji odmor za njih može predstavljati idilično razdoblje uživanja, punjenja baterija i dodatnog izgrađivanja kvalitetnog odnosa između bračnih partnera i djece. Međutim, postoje li pukotine u međusobnim odnosima, komunikaciji i ljubavi, one se tijekom višetjednog cjelodnevnog druženja mogu pretvoriti u teško premostivu provaliju, preko koje se most opasno naherio, i ljulja li se, ljulja.

Svjestan svega toga, britanski pisac Edward St Aubyn (rođen 1960.) odabrao je upravo četiri ljeta, točnije kolovoze 2001., 2002., 2003. i   2004. godine 

iz knjige: Robert se isključi iz blebetanja oko sebe i zagleda se u brata. Thomasova usta bijahu zaokupljena, zatim mirna, pa opet zaokupljena, sišući mlijeko iz majčinih grudi. Robert poželje da je ondje, uvijen oko osovine svojih osjeta, u dobi prije negoli je doznao za ono što nije nikad vidio – dužinu Nila, veličinu Mjeseca, kako su se odijevali na bostonskoj čajanci – dok još nije bio bombardiran propagandom odraslih i mjerio svoje iskustvo prema njoj.

kako bi prikazao postupno rastočavanje odnosa unutar jedne tek naizgled skladne i sretne obitelji. Radi se o obitelji Melrose, kojoj je autor (točnije, Patricku Melroseu, njegovu odrastanju i njegovim roditeljima) već posvetio cijelo jedno troknjižje – na hrvatski neprevedene romane „Never Mind“, „Bad News“ i „Some Hope“ –  a „Majčino mlijeko“ romaneskni je nastavak sage o tom dobrostojećem britanskom odvjetniku koji je sad već na pragu četrdesetih i ima svoju obitelj. Roman tijekom četiri godine obrađuje odnose (točnije, njihov rasap) između Patricka, njegove supruge Mary, petogodišnjeg sinčića Roberta i netom rođenog Thomasa, i pisan je na način da se može čitati samostalno jer razumijevanje ne ovisi o poznavanju građe prethodnih romana.

Alijenacija kao obiteljsko nasljeđe

Roman započinje rođenjem novog člana obitelji Melrose, malenog Thomasa i već na početnim stranicama Edward St Aubyn otkriva se kao vrlo lucidan i originalan autor. Tijekom romana na poziciji pripovjedača izmjenjuje se četvero članova Melroseovih, čija iskustva, nedoumice, dvojbe, strahovi, razmišljanja i sumnje čine temeljnu sadržajnu okosnicu rukopisnog tkiva. Prve stranice rukopisa donose sjećanja malenog, petogodišnjeg Roberta na trenutak (i bol) izlaska iz majčine utrobe, reminiscencije njegovih prvih ovozemaljskih sati, ali i iskustva zadnjih trenutaka blaženstva plutanja u toplini i zaštićenosti majčine maternice, što je u književnosti vrlo rijetko, a u slučaju ovog romana i na vrlo dojmljiv način, tematizirano. Robertova prisjećanja potaknuta su dolaskom na svijet njegova brata, koji prisvaja svu roditeljsku (točnije, majčinu) pažnju i posljeduje još većom Robertovom alijenacijom. On je vrlo inteligentan, ali u svoj unutarnji svijet previše zadubljen dječak, što u godinama koje dolaze biva još izraženije.

Alijenacija je obilježje i Patrickova odnosa spram članova uže obitelji, posebice spram supruge koja obuzeta majčinstvom i obvezama koje ono nosi, za muža (ali i za samu sebe) ima sve manje vremena. Mary naime postupno postaje žrtvom svojih najboljih nagona (majčinskih) i žrtvom vlastite tiranije samožrtvovanja, odnosno svoje potrebe da bude potrebna. Jer, ma koliko djeca trebala njezinu pažnju i požrtvovnost, toliko i ona treba djecu zbog svog osjećaja vrline, kako bi se osjećala zadovoljnom jer je vrijedna, korisna i potrebna nekome, tko bi bez njezine skrbi bio bespomoćan. Mary je bila toliko odana majka da se, kako to autor na jednom mjestu sarkastično zaključuje, „činilo kao da je uhvaćena u polje sile Madone sa djetetom, čuvajući područje čistoće, uključujući svoje ponovo otkriveno djevičanstvo“. Patrick, njezin suprug, zbog toga je bio u nezavidnoj ulozi Josipa u braku kao, za njega neizdrživom, mukotrpnom Betlehemu. Mary je skrenula svoju pažnju s njega na mlađeg sina, a pri zahtijevanju pažnje ona ga je počela doživljavati u svjetlu suparnika sinu, slijedom čega se, ali i uslijed rastuće agonije krize srednjih godina, Patrick okreće Juliji, jednoj od svojih ljubavnica iz mladosti. Sve češće poseže i za čašicom, čašom, a uskoro i bocama. No, kriza srednjih godina i osjećaj zapostavljenosti u braku nije sve što Patricka muči jer su tu, kako čitatelj saznaje, i problemi s majkom Eleanor, koja nikad nije pretjerano marila za sina, pa je tako ne zanima ni njegova obitelj, te umjesto svojim potomcima, veliku ladanjsku kuću u Francuskoj predaje na raspolaganje sumnjivoj humanitarnoj organizaciji. Zbog toga su Melroseovi u kolovozu 2003. godine prisiljeni promijeniti svoje ljetovališno odredište te umjesto da kolovoz provedu u Eleanorinoj vili u Francuskoj, putuju u SAD, što autor iskorištava za cinično ismijavanje američkog načina života, posredstvom tvrdnji poput primjerice „toliko ceste a tako malo mjesta, toliko prijateljstva a tako malo prisnosti, toliko okusa a tako malo ukusa“ ili u grubljoj varijanti: „Central park je lijep ali ostatak zemlje sastoji se samo od ljudi u velikim automobilima, koji se pitaju što će sljedeće pojesti. (…) To je zapravo pokretna blagovaonica, s malim stolovima posvuda i držačima za čaše. To je nacija gladne djece s pravim puškama. Ako te ne raznese bomba, raznijet će te pizza Vesuvio. Apsolutno zastrašujuće.“

Kritički pogled na svijet

Iskaza sličnih prethodnima roman je prepun, a u njih je često upisano dvojako značenje, sadržano koliko u autorovu kritičnom stavu spram suvremena svijeta u kojem živimo, toliko i u njegovoj kritičnosti spram snobizmom obilježene pozicije likova iz koje su izrečeni. No premda i sam autor pripada britanskoj dobrostojećoj visokoj klasi, to ga naime ne sprječava da spram njezinih predstavnika bude izrazito oštar i sarkastičan, a visoka stilistička razina, iznimna elokvencija očitovana u vrlo lucidnim, ironijom protkanim zapažanjima, izražen dar uvjerljive psihološke karakterizacije, sofisticirana duhovitost i oštroumna analiza međuljudske komunikacije (pri čemu nisu zapostavljeni ni oni teže primjetni a vrlo znakoviti detalji neverbalne komunikacije poput gesta i grimasa koje sugeriraju neizrečene stavove i mišljenja), osnovne su vrline rukopisa Edwarda St Aubyna. „Majčino mlijeko“ sasvim zasluženo je 2006. bilo uvršteno u najuži izbor za nagradu The Man Booker, a domaćim ljubiteljima kvalitetna štiva ostaje nadati se da će jednoga dana na policama knjižara možda ugledati i prijevode prethodna tri St Aubynova romana o Patricku Melroseu i njegovoj obitelji, po mogućnosti u jednosveščanom izdanju.



Komentiraj

*


Copyright © 2012 Kupus.net. All rights reserved.
Designed by Theme Junkie. Powered by WordPress.