bestseler 82-godišnje čehinje
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

"Ljudi iz Želara"
Kveta Legatova
Disput, 2004.

 

 

Predani filmoljupci zasigurno pamte kako je među pet prošlogodišnjih kandidata za Oscara za najbolji film na neengleskom jeziku bio i češki film "Želari". Film je snimljen na osnovi scenarija koji je na natječaj zaklade "Miloš Havel" poslala Kveta Legatova, 82-godišnja(!) profesorica matematike i fizike, te češkoga i njemačkoga jezika. Uspjeh je filma Kvetu Legatovu (pravo ime Vera Hofmanova) nagnao da od scenarističkog predloška stvori roman, a on je nedavno posredstvom zagrebačkog Disputa dospio i na police hrvatskih knjižara.

U romanu čija je radnja smještena u prvu godinu Drugog svjetskog rata pratimo sudbinu Eliške, mlade praške studentice medicine čije pripadništvo ilegalnom pokretu otpora već nakon prvih nekoliko stranica romana biva razotkriveno, te je ona pred Gestapom primorana bježati iz Praga u selo Želare, smješteno u nerazvijenom planinskom predjelu, na samoj češko-slovačkoj granici. Bježeći pred Gestapom Eliška preuzima novi identitet i ime (Hana Novakova) te se sklanja u kuću svog nekadašnjeg bolničkog pacijenta Joze, za kojega se, zbog sigurnosnih razloga, mora i udati. Tako u nastavku romana pratimo Haninu prilagodbu novim, surovim seoskim uvjetima života, ali i svjedočimo njezinu suživotu sa šutljivim, ne odveć bistrim gorštakom Jozom.

Dolazak u selo za Hanu je bio i više nego šokantan jer, iako se na život u planinama psihički pripremila, takvu bijedu ipak nije očekivala. Njen je novi dom bio brvnara sa zemljanim podom, golim zidovima, jednom policom, vješalicom, klupom i stolom te širokim krevetom s dvjema slamaricama; "bez vodovoda, bez struje, i još deset bez". No osim neimaštine, Hanu je u selu zadesila i primitivna, primordijalna surovost tamošnjih ljudi, te se, kako sama kaže, "osjećala kao da je dospjela u područje idiotskih tradicija divljeg plemena, za koje nešto poput prava na osobnost ne postoji". Svjesna da joj ne preostaje drugo nego prilagoditi se novonastaloj situaciji, tamošnjim surovim uvjetima i primitivnom okruženju, Hana se postupno uključuje u život sela i s vremenom otkriva i ljepše strane seoskog života te, na vlastito zaprepaštenje, u teškom manualnom radu čak pronalazi odušak i zadovoljstvo. U svojoj prilagodbi, vrlo tihu i samozatajnu ali bezgraničnu potporu cijelo je vrijeme imala u naoko surovom i primitivnom, ali ustvari veoma nježnom, pažljivom i blagom, premda neukom, gorštačkom suprugu Jozi, prema kojemu nakon stanovitog vremena Hana počinje osjećati duboku i istinsku ljubav. Tako osim naturalističkog prikaza tradicionalnog seoskog, surovog načina života, te bogato psihološki iznijansirane metamorfoze jedne mlade urbane studentice u seosku snašu, "Ljudi iz Želara" neočekivano donose i jednu nježnu, toplu ljubavnu priču o dvoje ljudi umnogome različitih i naoko nespojivih osobnosti, a koje stjecaj okolnosti i hir sudbine spaja i povezuje... Sve dok rat svoje zube i u selo Želare ne zarije, i tu ljubavnu priču, nažalost, u crno ne zavije.

Kveta Legatova piše jednostavnim, kratkim jezgrovitim rečenicama; radnja je iznesena iz Haninog očišta, u prvom licu jednine, a prevladavajući hladan pripovjedni ton, nakon konačne Hanine prilagodbe surovosti seoskog života, postupno sve češće ustupa mjesto toplijem, poetičnijem diskursu. Autoričina se vremešnost (ponavljam: 82 godine!) ni u kojem segmentu (osim možda u pomalo tradicionalnom, srceparajućem završetku) ne osjeća, a lucidnošću svojih zapažanja i svježinom izričaja Legatova se doima literarno potentnijom od mnogih svojih višestruko mlađih kolega. Iz strukture romana (brojna kratka, dinamična poglavlja) i nekih ne do kraja razrađenih rukavaca priče (vezanih uz pojedine pobočne likove) dade se naslutiti da je roman nastao na temelju scenarističkog predloška, ali "Ljudi iz Želara" ni u kom slučaju nisu samo nadopisani filmski scenarij već se nepobitno radi o vrlo uspjelom, samosvojnom književnom djelu.

Ocjena: 7/10

 

Iz knjige:

Otkad svijet svijetom posta, puže pred ljepotom. Prihvaćanje njezine moćne čarolije kao bestidne laži premašuje ljudske snage. Teško je povjerovati da je privlačan mladi muškarac svinja, a umiljata ljepotica beštija. U nama se nešto opire grubostima golih činjenica. One nas vrijeđaju i mi pred njima zatvaramo oči…

 

Iz arhive:
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.

"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost

 Autor    Božidar Alajbegović