ured se zabunio...
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Svatko ima pravo na pogrešku. Pa tako i Gradski ured za kulturu. Ime Tonija Gabrića pod projektom Zamirzine-a, kojem su odobrena sredstva za javne potrebe u ZG kulturi, našlo se, kažu, zabunom. Ured se brže-bolje išao ispričati. Kome drugome, nego Zamirzine-u. U redakciji "novine za civilno društvo i urbanu kulturu" nastala je prava nervoza. Ponosno ističu kako se cijena njihove nezavisnosti ne mjeri kroz tričavih 10.000 gradskih kuna, kad su sa strane već ionako nabavili 382.000. Ma čestitamo im...

 

Oh, avaj, jao, cijela je strka nastala oko našeg teksta koji je uočio niz šlampavosti i slučajno/namjernih pogrešaka/propusta pri dodjeli zagrebačkih gradskih sredstava za javne potrebe u kulturi. Iako smo pobrojali pravu nisku bisera u kategoriji časopisa i novina u kulturi, samo je Zamirzine najviše zapeklo, pa je poslao demanti nama, ali cc i H-alter.orgu koji je priču prenio sa, Zamirzine-u neprikladnim, naslovom "Lopovi, lažljivci & prevaranti". Gradsko dodjeljivanje 10 tisuća kuna "Zamirzine-u Tonija Gabrića" potaklo je tako pravi mali prepucavački rat upravo između Zamirzine-a i Tonija Gabrića. Gabrić u svojoj kolumni na H-alteru ne odustaje od kvalifikacije "lopovi, lažljivci i prevaranti". Zamirzine pak u svom reagiranju njegovu respektabilnu uredničku karijeru piše kao "respektabilnu uredničku karijeru". U konačnici, trijumfira Gradski ured koji potom šalje ispriku upućenu Zamirzine-u, iako bi se prvenstveno trebao ispričati onom povrijeđenom, a to je Toni Gabrić kojem je zapravo jedinom situacija prilično zasmetala - upravo se njegovo ime i prezime na odluci našlo ni krivo ni dužno. No Ured se ispričava onima kojima je dodijelio 10 tisuća kuna, te se nada da će Zamirzine (sic!) prihvatiti njihovu ispriku.

Kako se doista Gabrićevo ime i prezime našlo na uredničkoj poziciji projekta za koji su se odobrila sredstva? Na novinarski upit upućen pročelniku Pavlu Kaliniću dobili smo odgovor da Ured nije učinio nikakvu pogrešku. Obratili smo se "uredniku Zamirzinea Toniju Gabriću" (kako navodi dokument "Program javnih potreba u kulturi za 2006. - razrada") koji je odlučno demantirao da se nalazi na tom radnom mjestu. Gradski je ured, tek nakon intervencije Zamirzine-a, nevoljko priznao da se dogodila pogreška - u pismu isprike Zamirzine-u stoji da se pogreška dogodila "zabunom". Urednica Zamirzine-a je, naime, Sonja Ludvig. "Ispričavam se na ovom propustu. U nadi da ćete uvažiti ovu ispriku, te da ova pogreška neće prouzročiti daljnje komplikacije, s poštovanjem" se oprašta gospođa Bruna Fijember, potpisani stručni savjetnik za časopise.

Cijela je situacija pokazala da sustav ipak funkcionira u domeni moći i utjecaja. Jer niti je gospođa Fijember reagirala na dio našeg teksta o dodjeli kulturnih sredstava komunalnom mjesečniku iz Maksimira, niti na dio o dodjeli kulturnih sredstava lijenom odjelu za mladež jedne gradske knjižnice, niti na dio o dodjeli kulturnih sredstava DOP Magazinu koji je ista dobio na račun lažne samoproglašenosti najčitanijim nezavisnim pop kulturnim portalom, a bogme niti na ostale začudne nepravilnosti koje smo uočili u radu vijeća kojim je predsjedala Spomenka Petrović, a suodgovorno društvo joj pravili Zdenka Sviben, Ljiljana Filipović, Saša Drach i Roman Simić. Ako je "urednik Zamirzinea Toni Gabrić" nastao zabunom, kako objasniti tu inflaciju zabunjenosti oko koje se Vijeće ne izjašnjava jednostavno zato što ih se - ne pritišće dovoljno? Koji je razlog tih pogrešaka, propusta i zabuna, te hoće li i tim projektima pristupiti jednakom serioznošću, preispitati kriterije po kojima su sredstva dijeljena/bačena? Naravno, ZaMIRNetov ljuti demanti prilično olako predbacuje Kupusu i H-alteru koji su nepravilnosti uočili, umjesto da svoje probleme riješi, te autorstvo projekta svoje urednice zaštiti - izravno kod zabunjenog Gradskog ureda.

Tvrdnja kako smo svojim tekstovima "pokazali zavidno neznanje procesa dobivanja financijskih potpora implicirajući da se donacije dobivaju na temelju 'respektabilnih imena' umjesto na temelju kvalitete predloženih programa i projekata" klimavo može parirati istini. Od Ureda ili koga god, potpisivanje Tonija Gabrića pod dodijeljena sredstva projektu Zamirzine-a u kojem nije sudjelovao, dokazuje nažalost samo jednu stvar - sredstva se, upravo suprotno Zamirzine-ovoj sklonosti iluziji, dodjeljuju s minimalnom upoznatošću s konkretnim programom. Nomen est omen, pa zabuna s Gabrićevim imenom sugerira da se sredstva katkad dodjeljuju prema defaultu ("dat ćemo Gabrićevima"), bez da se prekontrolira što uopće taj Gabrić ove godine nudi i je li to uopće Gabrić. Jasno, Zamirzine-u u napomenu: priča bi bila jednaka da je potpisan i neki njima manje nedrag osobni rival.

Upravo po tom defaultu i načelu samorazumljive prepoznatljivosti projekata, postoji sklonost repriznim potpomoganjima onima koji su protekle godine čak i umrli (primjer internetskih stranica Odjela za mladež Knjižnice Medveščak). U konačnici, kad bi bila apsolutno točna Zamirzine-ova opservacija o "kvaliteti predloženih programa i projekata", ne znamo po kojem bi se to kriteriju održivosti i poslovne logike odobrio projekt (njihov) u kojem, prema podacima koje nam je proslijedio sam Zamirzine, glavni urednik i web dizajner zajedno godišnje dobivaju 189.000 kuna (15.750 kuna mjesečno), a na autorske honorare godišnje odlazi 116.000 kuna (navodi se čak 25 suradnika koji bi trebali raditi na dnevnoj bazi - što iznosi honorar od 386,67 kuna mjesečno po osobi - za rad na dnevnoj bazi!!!). Taj očigledni nesrazmjer, kao i stanje u praksi (Zamirzine, izuzmemo li prenošenje tuđih obavijesti dobivenih putem e-maila, najveći dio svoje stranice ne obnavlja, a kamoli da to čini 25 suradnika dnevno!), pokazuje projekt koji, unatoč tome što je prema vlastitim tvrdnjama osigurao 392.000 kuna za 2006. godinu (1074 kune dnevno za checkiranje e-maila i updateiranje site-a informacijama iz istih - pa i na našu priču reagirali su tek četvrti dan! - primjer lijepo ilustrira da je ta reakcija ujedno jedina novost na stranicama koju je tih 25 suradnika, za konzumaciju te 1074 kune, danas, 6. travnja, objavilo!), ne pruža ono za što je kapacitiran, niti za što su mu, u konačnici, sredstva odobrena. Pa kako god se zvao donator. I to, u konačnici, jest kićenje tuđim perjem, s obzirom da zaista nezavisna scena rijetko biva prepoznata, a ostvaruje Zamirzine-ove ciljeve čak i bez ogromnog iznosa kojim se taj portal besramno hvali, nudeći mahom tek jeftinu oglasnu ploču od koje se ona na autobusnoj stanici razlikuje samo u - zabrani plakatiranja.

U nastavku prenosimo reagiranje Zamirzine-a i kolumnu Tonija Gabrića s H-altera.

"Demanti objavljenog/prenesenog članka"

Poštovani/e,

povodom članka "Novac dodijelili uredniku koji to uopće nije", objavljenom na web-stranicama Kupus.net i prenesenom na web-stranicama H-Alter (pod naslovom "Lopovi, lažljivci i prevaranti"), molimo Vas da u skladu sa Zakonom o medijima objavite sljedeće:

Udruga ZaMirNET predložila je za potporu u 2006. godini Gradskom uredu za kulturu Grada Zagreba projekt "ZaMirZINE – novine za civilno društvo i urbanu kulturu", s datumom 14. srpnja 2005. godine. U dokumentaciji poslanoj Gradskom uredu (Prijavnica, Elementi za razradu opisa programa, Obrazac proračuna i Detaljan opis projekta) – a koja zainteresiranima bila i jest na raspolaganju za uvid – kao glavna urednica i voditeljica projekta ZaMirZINE navedena je Sonja Ludvig te je, u skladu sa standardnim zahtjevima donatora, priložena i njezina kratka biografija. Osim toga, predloženi Opis projekta u određenim se segmentima razlikuje od ranijeg sadržaja portala ZaMirZINE, a i čitava je koncepcija portala rezultat višegodišnjeg rada ekipe u ZaMirNETu.

Dakle, usprkos krivo navedenom podatku u dokumentu Gradskog ureda "Program javnih potreba u kulturi za 2006. – Razrada", ZaMirNET nije "baratajući daleko respektabilnijom novinarskom i uredničkom karijerom svjesno prijavio novine na ime nepostojećeg urednika, ne bi li zatražio 100 tisuća kuna potpore", kako navodi Kupus, a prenosi H-Alter. Spomenuti su portali, oslanjajući se pritom na pogrešne podatke, a koje su u bilo kom trenutku mogli provjeriti u dokumentaciji "krivotvoritelja" koji se "lažno kite tuđim perjem", pokazali zavidno neznanje procesa dobivanja financijskih potpora implicirajući da se donacije dobivaju na temelju "respektabilnih imena" umjesto na temelju kvalitete predloženih programa i projekata.

Također bismo im željeli svratiti pozornost na činjenicu da je ZaMirZINE, na temelju projektnih prijedloga bez "perja i imena" Tonija Gabrića, dobio za 2006. godinu potporu donatora kao što su Open Society Institute – Croatia (60.000 kn), AED/USAID (165.000 kn) i Olof Palme Centar (157.000 kn).

Prijateljski savjetujemo Kupusu da se ostavi senzacionalističkog novinarstva bez prethodne provjere podataka, a H-Alteru da naslove tipa "Lopovi, lažljivci i prevaranti", "Prljavi igraju prljavo", "Vuk pojeo magare" i slične ostavi za članke koji će se baviti ratnim zločinima, tajkunskom privatizacijom i filmovima Guya Ritchija, dakle, za važnije teme od navodno besramnog krivotvorenja i zlouporabe "respektabilne i uredničke karijere" g. Tonija Gabrića.

Srdačan pozdrav,

vaš ZaMirNET

Na što bacate gradske kune, Pavle Kaliniću?

Pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za kulturu Pavle Kalinić raspisao je u lipnju 2005. godine natječaj za dodjelu potpora za gradske potrebe u kulturi za 2006. godinu. Udruga Zamirnet se prijavila sa svojim portalom Zamirzine , uz procjenu podnositelja prijave da važnost tog portala za zagrebačku kulturnu scenu godišnje teži tričavih 100 000 kuna.

Ono što me, kao vlasnika otetog imena koje se iznebuha našlo na mjestu glavnog i odgovornog urednika Zamirnetova portala, osobito zanima, jest kako je do krađe imena došlo. G. pročelnik je naime, na upit potpisnika ovoga uvodnika, nakon tri dana zavlačenja, procijedio na usta svoje sekretarice da on nema ništa s tim. Na moje izričito pitanje je li možda došlo do greške u Uredu za kulturu prilikom sastavljanja Potreba u kulturi, odgovor je glasio - ne. Pored toga, doista je zagonetno to što osoba odgovorna za provedbu nekoga natječaja sebe ne smatra odgovornom za verifikaciju istinitosti podataka koje se nude u natječajnoj dokumentaciji, ili koji su istaknuti u objašnjenju odluke o dodjeli sredstava.

Nagađanjima o tome kako je moje ime i prezime odvojeno od moje osobe i prilijepljeno uz točku 75. poglavlja o medijima Gradskih potreba u kulturi, možemo uploviti u vode fantastike. Jer, kao što u Zamirnetu kopiraju autorske članke sa drugih portala i objavljuju ih na vlastitom, na isti način vjerojatno kopipejstaju projektne prijedloge i nude ih istim ili nekim drugim potencijalnim donatorima. Pa su možda Gradskom uredu za kulturu predali identičan zahtjev kao i godinu prije, kada sam doista i bio glavni urednik toga portala, bez obzira na to što je tadašnji projektni prijedlog bio sačinjen prema mojoj uređivačkoj koncepciji. Moguće je i da su se u toj udruzi u odsutnom trenutku sudarili s pitanjem - kojega novinara predstaviti kao urednika njezina portala, a da bi povećao šanse za dobijanje tih 100 000 kuna. U pomanjkanju vlastitih novinarskih kadrova moguće je da im je pao na pamet đavolski plan, a potom se pristupilo i realizaciji, da u tu svrhu glavnim urednikom privremeno proglase ime i prezime koje inače pripada potpisniku ovih redaka. Dakako, uz puno povjerenje u inertnost članova komisije Gradskog ureda za kulturu, tj. da oni tu nesvakidašnju igru, proglašenje jednog imena i prezimena glavnim urednikom, neće ni primjetiti. Znači, primijenjena je možda samo jedna podvarijanta kopipejst -tehnologije: analogno uređivačkoj politici zasnovanoj na publiciranju tuđih već objavljenih tekstova, iza kojih stoji nekakav novinarski rad, u ovom se slučaju pristupilo potpisivanju tuđeg imena i prezimena - iza kojega također stoji nekakav novinarski rad.

Moguće je, dakako, i da je Pavle Kalinić uvidio grešku do koje je došlo u njegovu uredu, ali je procijenio da je bolje slagati kako greške - nema. No kako je moje ime i prezime i dalje na stranicama Ureda za kulturu angažirano u svojstvu glavnog urednika toga portala, ne preostaje mi nego da ponovim: lopovi, lažljivci & prevaranti! Jer takve greške ili greške , bez obzira na to radi li se o podvali ili o tipfeleru neke daktilografkinje, pokazuju da u Gradskom uredu novac dodjeljuju onako, odoka, bez jasnih kriterija, bez ozbiljnijeg uvida u same projekte i u kadrovsku strukturu njihovih izvršilaca, a možda i po babi i po stričevima. Ukratko: netransparentno.

U čitavoj situaciji iskrsnula je i jedna nova, nimalo nezanimljiva spoznaja: u Zamirnetu su se javno pohvalili da su za svoj portal na temelju projektnih prijedloga bez perja i imena Tonija Gabrića u ovoj godini već osigurali 392 000 kuna. H-alter je, s tugom u srcu priznajemo, kao projektni prijedlog daleko neuspješniji: za 2006. godinu dosad je osigurao svega 115 000 kuna, dakle skoro 4 puta manje. Čitateljicama i čitateljima ostavljamo da usporede kako ta dva portala izgledaju, dakle što oni doista jesu, izvan okvira njihovih papirnatih projektnih prijedloga : je li Zamirzine doista četiri puta bolji, informativniji, ažuriraniji, atraktivniji, provokativniji, čitaniji?

Toni Gabrić (H-alter.org)


Prvi Kupusov sporni članak koji je uzburkao Zamirzine-ove duhove možete pročitati ovdje.
A ako vas zanima je li Kupus javna potreba u nekulturi, svratite ovdje.

 

 

skandal