arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

Rokerski svjetonazor Krešimira Pintarića – 37-godišnjeg Osječanina na pečalbi u Zagrebu – očitovao se u obje njegove dosadašnje prozne knjige baš kao i u sve tri njegove pjesničke zbirke, no samo implicitno, preko stavova i razmišljanja likova i na osnovu referenci na drage mu bandove kojima su mu tekstovi bili ispunjeni. Međutim, kad je Ministarstvo kulture prije nekoliko godina krenulo s programom financijske potpore književnog stvaralaštva, Pintarić je svoju rokerštinu odlučio provesti u djelo. Maćehinski odnos vlasti spram kulture općepoznata je činjenica koju je izlišno obrazlagati, pa kad država ipak odluči kulturne pregaoce počastiti pokojom dodatnom budžetskom kunicom, priliku nije pametno ne iskoristiti. A poseban je užitak - koji svakako miriše na subverziju - kad vas maćehinski raspoložena država počasti stipendijom za, najblaže rečeno, recikliranje svoje prethodne knjige. Krešimiru je Pintariću naime uspjelo zaraditi šestomjesečnu stipendiju za pisanje knjige ''U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo'' i to unatoč činjenici što ju je sastavio od ostataka materijala koji svoje mjesto nisu našli u njegovoj prethodnoj knjizi ''Ljubav je sve''. Prvoklasna subverzija koja svakako zaslužuje pohvale, bar od onih (u koje se volim ubrajati) čiji poriv za buntom još nije potpuno ishlapio. No, od kritičara željnih pozitivnih pomaka u stvaralaštvu autora čiji je potencijal neupitan, Pintarić teško da može zaslužiti pohvale.

Kao što već rekoh, knjiga ''U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo'' puka je reciklaža, odnosno nado/pre/pisivanje knjige ''Ljubav je sve'', te u odnosu na prethodnu knjigu ne donosi apsolutno ništa novo. Istina, neke su sitne promjene uočljive, a svode se tek na neke životne okolnosti Pintarićeva ljubavnog para: njegovi su golupčići, naime, svoj podstanarski status zamijenili statusom dužnika (stambeni kredit za kupnju stana u koji su u međuvremenu – između ove dvije knjige – uselili) te su svoju dugogodišnju ljubavnu vezu nedavno i prstenovali, odnosno ozakonili pred matičarem. Ili se ipak radilo o matičarki? Odgovor na to pitanje čitatelj ne saznaje jer je Pintarićev pripovjedač odlučio potpuno prešutjeti pojedinosti oko uplovljavanja u bračnu luku pa nam ostaje tek pretpostavljati kako su za vjenčanjem posegnuli iz praktičnih razloga (poradi lakšeg dobivanja stambenog kredita odnosno poreznih olakšica koje bračni status donosi korisnicima kredita za kupnju tzv. prvog stambenog prostora). Međutim, u izbjegavanju literarizacije tog 'važnog događaja' možda bi se mogla iščitati i grižnja savjesti zbog popuštanja pred pritiskom okoline, odnosno roditelja i rodbine, opis čega je bio izvor komike u početnom poglavlju prethodne knjige. Inače, dakako da je takva nedosljednost u priličnoj opreci s rokerskim svjetonazorom Pintarićeva neimenovana pripovjedača. Ili se možda ipak radi o njegovu psihološkom sazrijevanju?

Ako je autoru dopušteno reciklirati, onda to valjda ni kritičaru nije zabranjeno, pa ću posegnuti za rečenicama iz svoje kritike prethodne Pintarićeve knjige i reći da i u novom rukopisu autor iz muškog ugla tematizira harmoničan ljubavni život dvoje urbanih tridesetogodišnjaka liberalnog svjetonazora koji svaki eventualni nesporazum izglade razgovorom, svoju vezu temelje na posvemašnjoj ravnopravnosti i uvažavanju međusobnih razlika, a uzajamna im je ljubav važnija i jača od svega. Pintarić se pri profilaciji likova svjesno ograničava isključivo na njihovu intimu, na njihovo emocionalno doživljavanje realiteta koji dijele i komentiranje događaja u kojima zajednički sudjeluju. Pri tome on  koordinate kuhinja-dnevni boravak-spavaća soba gotovo i ne napušta, ne otkrivajući nam čak niti profesiju i imena svojih golupčića, dok ukotvljenost u ''danas i ovdje'' čitatelj spoznaje tek putem TV emisija koje likovi komentiraju i suvremene glazbe koju slušaju i vole. Elem, ljubav je ta koja određuje njihovu zbilju i osmišljava im egzistencije, dok stvarnosti (političke, ekonomske, društvene, socijalne...) oni kao da i nisu svjesni, pa su političko-društvene aktualije u potpunosti deložirane iz teksta, kako devijacije društvene zbilje protagonistima ne bi poremetile sklad bračnog utočišta. A u njega čak i najbolji prijatelji sve rjeđe imaju pristup - što je potpuno u skladu sa stihovima Wislawe Szymborske o ''zaljubljenima koji svijet ne vide''  kojima je autor otvorio prethodnu knjigu. No to je također u skladu i s rečenicama kojima Pintarić zaključuje prethodnu knjigu, a gdje predviđa kako će se oni u budućnosti sve više osamljivati i udaljavati od drugih ljudi, sve dok naposljetku i sami ne umru, ali da se ipak nada kako im do tada ostaje još dovoljno vremena i sreće da osjete i dožive nešto lijepo. Nova knjiga dokazuje da je bio u pravu, da im je lijepo uvijek kad su zajedno, čak i unatoč sve češćim razmiricama koje su ipak samo povod za verbalna nadmetanja, ali onkraj bilo kakve netrpeljivosti. Naprotiv, radi se o dijaloškom intelektualnom nadmudrivanju koje redovito rezultira novom spoznajom o međusobnoj bliskosti i podudarnosti, i to ne samo u stavovima već i u intelektualnoj kapacitiranosti. A upravo o zajedničkom rješavanju testa inteligencije rezultat kojega ponovo pokazuje kako se radi o savršenom paru govori i jedno od duhovitijih poglavlja knjige. Humor baziran na autoironiji sredstvo je kojim se Pintarić uspješno bori protiv saharinskog učinka povremene patetike i pretjeranog sentimentalizma, a izrazita uvjerljivost i neposrednost već spomenutih dijaloških duela zaljubljenog para predstavlja najjaču stranu njegove proze.

Za razliku od prethodne knjige - od koje je nova knjiga dvostruko kraća - Pintarić se nije potrudio nasloviti poglavlja, a upravo su ti naslovi često bili izvor komike ali i svojevrsne mistifikacije tekstova kojima prethode. Izostavljanjem naslova poglavlja autor je možda želio neutralizirati dojam kolumnističnosti, no pripovjedačevi monološki iskazi i u novoj knjizi redovito poprimaju prevladavajuće esejističke značajke pa je i ''U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo'' baš kao i knjiga ''Ljubav je sve'' prije zbirka eseja/kolumni na temu muško-ženskih odnosa, negoli roman. ''Ljubav je sve'' bilo je zanimljivo i simpatično djelo koje je naposljetku posljedovalo i trendom sličnog, od muških autora pisanog, anti-mačističkog, ljubavnog, ispovjednog štiva dok knjiga ''U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo'' ostavlja dojam ''mamuzanja mrtvoga konja''. Vrlo dojmljiv poetski zapis kojim Pintarić zaključuje novu knjigu ponovo izaziva žaljenje što je jedan od najboljih suvremenih hrvatskih pjesnika poetski slog u kojem je iznimno dojmljiv zamijenio proznim pismom kojim se, nažalost, ne odmiče od prosječnosti.

Ocjena: 5/10

Iz knjige:

Muškarci ne kuže gdje puše. Oni imaju poteškoća da identificiraju ono najženstvenije u ženi, što zapravo ženu čini ženom. Nije to ni njen pogled, sigurno nisu sise, noge ili guzica – već njezin glas i moć uvjeravanja koju ima. Slušaj ženu kako nešto objašnjava dovoljno dugo i – povjerovat ćeš joj! Ne zato što žene uvijek imaju bolje argumente, nego zato što ti spale mozak svojom pričom. Nema tu logike koja bi ti omogućila da se obraniš, ne, to je čista i sigurna propast. Jedino što te štiti od te propasti jest taj osigurač koji nam je podarila evolucija: ženski glas iritira naš mozak, koji se onda u samoobrani isključuje.

 

Iz arhive:
"Sjajna svjetla, velegrad", Jay McInerney, 5.5.2008.
"Nesanica", Marina Šur Puhlovski, 30.3.2008.
"Cipele za padanje", Lada Puljizević, 2.3.2008.
"Nula Nemo", Svjetlana Gjoni, 2.2.2008.
"Nestali ljudi", Ljiljana Filipović, 1.1.2008.

"Poglavnikova bakterija", Boris Dežulović, 9.12.2007.
"To malo pijeska na dlanu", Marinko Koščec, 13.11.2007.
"Lov na divlju ovcu", Haruki Muakami, 28.9.2007.
"Lijepi i prokleti", Damir Radić, 23.8.2007.
"Mirna ulica, drvored", Nada Gašić, 31.7.2007.
"Najbolji na svijetu", Zoran Krušvar, 23.6.2007.
"Dva", Igor Večerina, 4.6.2007.
"Povjesničarka", Elizabeth Kostova, 10.5.2007.
"Ples s mladom", Davor Špišić, 19.4.2007.
"Pet litara benzina", Kemal Mujičić Artnam, 26.3.2007.
"Izvan igre", Michal Viewegh, 5.3.2007.
"Miris suhih ruža", Tim Lott, 9.2.2007.
"Berlinski ručnik", Dražen Ilinčić, 21.1.2007.
"Dnevnik besposličara", Radenko Vadanjel, 30.12.2006.
"Krumpirova rodbina", Davor Slamnig, 9.12.2006.
"Crnci u Firenzi", Vedrana Rudan, 5.11.2006.
"Metastaze", Alen Bović, 11.10.2006.
"Posljednji dani panka", Gordan Nuhanović, 18.9.2006.
"Smetlar", Damir Miloš, 28.8.2006.
"Tigrova mast", Dražen Katunarić, 31.7.2006.
"Dobro je, lijepo je", Ivica Prtenjača, 12.7.2006.
"Psi i klaunovi", Josip Mlakić, 19.6.2006.
"Prva damska detektivska agencija", Alexander McCall Smith, 31.5.2006.
"Lolita u Teheranu", Azar Nafisi, 7.5.2006.
"Glineni kolos", Philippe Fusaro, 18.4.2006.
"Preživjeti s pingvinom", Andrej Kurkov, 25.3.2006.
"Hej, Nostradamuse!", Douglas Coupland, 2.3.2006.
"Misli...", David Lodge, 11.2.2006.
"Devet", Zrinka Horvat, 20.1.2006.
"Ljudi iz Želara", Kveta Legatova, 15.1.2006.
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.
"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost
mamuzanje mrtvog konja
"U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo"
Krešimir Pintarić
Profil, Zagreb, 2008.
 Autor    Božidar Alajbegović