švedski tribuson
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

"Pop glazba iz Vittule"
Mikael Niemi
AGM, 2005.

 

 

Nakon iznenađujuće duhovitog predgovora švedski pisac Mikael Niemi (rođen 1959.) u romanu "Pop glazba iz Vittule" otvara okno u djetinjstvo svoga alter ega - dječaka Mattija, te nam prikazuje njegovo odrastanje u vrijeme gospodarskog procvata u Švedskoj, kad se "stvarala budućnost glatka kao izbrijani obraz", početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Mattija upoznajemo kao petogodišnjeg dječarca koji svoje bezbrižne dane i dječje dogodovštine proživljava u društvu s plahim, povučenim, tihim vršnjakom Niilom, u malom ruralnom mjestancu Pajali, smještenom na dalekom hladnom sjeveru Švedske, duboko unutar arktičkoga kruga, na samoj granici s Finskom; gdje su ljudi opori, grubi i nepovjerljivi, sa stalnim osjećajem odsječenosti od svijeta i ostatka Švedske, svikli na teški fizički rad i skloni alkoholizmu, te često vrlo religiozni, što u nekim slučajevima (npr. Niilini roditelji) poprima i značajke fanatizma. Djetinjstvo našeg dječačkoga para prolazi u otaljavanju školskih obaveza i bezbrižnoj razigranosti sve do prekretnice u obliku rock'n'roll glazbe čije otkriće u njihove snijegom zametene živote unosi toplinu i strast, istovremeno popraćene početkom zanimanja za nešto dotad nezanimljivo i u potpunosti nezamijećeno – suprotni spol.

U Pajalu je vihor rock'n'rolla, baš kao i u bivšu Jugovinu, dolazio sporo i u mikro dozama, pa se i tamo korak sa svijetom držao uhom priljubljenim uz Radio Luxemburg, a poput mnogih ovdašnjih Tribusonovih vršnjaka, i Matti je nakon prvog na TV-u odgledanog Elvisova koncerta iz komada lesonita ižđeljao nešto nalik na gitaru, te si svakog dana nakon škole u garaži napuhavao snove kao divovske šarene balone. Međutim, postupno je od drvene grede s gumenim žicama, pa preko raštimane akustične gitare, zahvaljujući novom školskom profi iz glazbenog, došao i do električne gitare da bi, uz mnogo volje i bjesomučnog prangijanja u podrumu, on i još trojica vršnjaka sa svojim r'n'r bandom naposljetku dogurali i do turneje po školama i omladinskim domovima sjeverne Švedske.

Djetinjstvo je životni period prepun nepresušne imaginacije i čarobnosti što Mikael Niemi čestim otklizavanjem u fantastiku sugestivno dočarava, ne propuštajući također i okrutnost (kao drugu važnu sastavnicu odrastanja) s nekoliko efektnih epizoda (rat zračnim puškama i bullying u školi) naglasiti. No kako naši maleni junaci odrastaju tako se i Niemijev izričaj postupno mijenja pa bajkovita fantastika sve češće ustupa mjesto apsurdu i groteski (npr. Mattijev summer job u ulozi terminatora pacova, prizor aerobika klimakteričnih baba ili egzorciranje duha Niiline pokojne bake), a autor do zadnje stranice ne odustaje od svoje britke, iščašene komike, uvelike bazirane na crnom humoru i stripovskoj farsičnosti, s brojnim epizodama na rubu groteske.

"Pop glazba iz Vittule" je fikcija velikim dijelom temeljena na stvarnim piščevim iskustvima; priča je ispričana u prvom licu od strane sad već odrasloga Mattija koji događaje iznosi u obliku brojnih kratkih anegdota što je po mom sudu dobar pristup jer se sjećanja na djetinjstvo i inače u životu javljaju u vidu bljeskova retrospekcije koji iz memorije u pravilu izvlače upravo one najupečatljivije trenutke, koje protok vremena još dodatnom aurom začudnosti i bajkovitosti obavija. Međutim, autor nastoji surov, hladan i nepristupačan ambijent svoga odrastanja (poput svog malenog junaka, i Niemi je cijelo djetinjstvo i velik dio života proveo u Pajali) što realističnije prikazati tako da je rukopis, osim debelim naslagama mašte i bajkovitosti, protkan i mnoštvom etnografskih detalja i posebnosti vezanih uz život u arktičkome pojasu. Jedina zamjerka koju Niemiju možemo uputiti vezana je uz tretman likova koji su svi odreda ekscentrični i vrlo osebujni te karikaturalno prikazani, bez dubljeg zadiranja u njihovu intimu i nutrinu, a ženski su likovi gotovo u potpunosti izostali ili se tek muvaju negdje u prikrajku, uz štednjak ili sudoper.

Sve u svemu, radi se o vrlo dinamičnom, duhovitom i zabavnom romanu, satkanom od cijelog niza pamtljivih epizoda i upečatljivih dionica, i ne treba čuditi što je u Švedskoj prodan u više od 700 tisuća primjeraka jer je, za razliku od mnogih drugih bestselera, u ovom slučaju čitkost i prijemčivost kod publike popraćena i kvalitetom.

Ocjena: 8/10

 

Iz knjige:

Negdje u mome tijelu se okrenuo prekidač i putovanje je počelo za ozbiljno. Pubertet. Bilo je to u drugom polugodištu šestog razreda i ništa se dramatično nije dogodilo, samo sam bio izrazito svjestan promjene. Ne na tijelu, ništa se izvana nije vidjelo, nego u glavi. Nešto se unutra dogodilo, netko je tamo zauzeo svoje mjesto. Netko tko je podsjećao na mene, ali je ipak bio netko drugi. U moj je život ušla neka mušičavost kojom nisam uvijek mogao upravljati. Neka nestrpljivost koju ni sam nisam razumio. I neočekvano, zbilja iznenađujuće snažno zanimanje za seks…

 

Iz arhive:
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.

"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost

 Autor    Božidar Alajbegović