arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
"Anatomije opreza" naziv je izložbe Zlatana Vehabovića koja se do 25. ožujka može pogledati u Galeriji Bačva HDLU-a. Šest radova nastalo je u posljednjih godinu i pol dana, i sve prožima moment katastrofe ili potpunog kolapsa "koji visi kao Demoklov mač nad protagonistima" (citat umjetnika). Odlazak na izložbu preporučuje Nataša Bodrožić.

 

Zlatan Vehabović izložio je u Galeriji Bačva šest novih radova nastalih u posljednjih godinu i pol dana i ujedinio ih zajedničkim nazivom "Anatomije opreza".

"Slikarstvo Zlatana Vehabovića nije film, ne odvija se u vremenu, ne sadrži zvuk, nema priču – ono prije sadrži neku neodređenu atmosferu koja upućuje na nešto što može biti priča", riječi su Klaudia Štefančića koje i dalje ostaju referentne i za ovaj, novi opus, iako se priča pomalo raspleće, a zvuk nastoji vizualno prikazati ("Goodbye Desolate Railyard").

Zlatan Vehabović slikar je mlađe generacije, rođen 1982. godine, trenutačno postdiplomant zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, dobitnik brojnih uglednih nagrada, umjetnik kojega je kritika ocijenila jednim od najzanimljivijih slikara u posljednjih nekoliko godina. Prepoznatljiv je po svojim platnima velikih dimenzija na kojima je gotovo u pravilu prisutan ljudski lik. Na prijašnjim slikama igrao se motivima djetinjstva, stvarajući, na neki način, pomaknute, neobične prizore koji pomalo evociraju sjećanje na san ili su dio neke velike, univerzalne priče, golemog arhiva djelimično zaboravljenih slika, malo stvarnih, malo nestvarnih.

“Htio sam da slike budu prožete različitim sjećanjima. Ako su postale vizualno atraktivne, to nije stoga što prikazuju neko određeno mjesto, neki konkretni krajolik. Dok ih gledam evociram slike u pokretu, kao u nekom filmu: taj pokret je pokret koji dolazi iz sjećanja i može se najbolje opisati idejom Jorgea Luisa Borgesa da sva umjetnost stremi glazbi. One istodobno prikazuju, pričaju, apstrahiraju, prizivajući različite elemente iz povijesti umjetnosti i stvarnosti”, govorio je Zlatan Vehabović prije par godina.

Nove slike predstavljaju i novu fazu, uvodeći element radnje, naspram lirici prošlih ciklusa. One su rezultat temeljite analize i promišljanja, svakodnevnih strahova, osjećaja, propitivanja vlastite uloge unutar sustava umjetnosti, emotivnih klackanja, muzike, astronauta, napuštanja (Zemlje), Wernera Herzoga... O misterioznom naslovu koji obilježava cijeli ciklus Vehabović kaže: „Analizirajući slike iz ciklusa, shvatio sam da uvijek krećem iz pozicije u kojoj je nešto vrijedno ugroženo. Sve slike imaju moment katastrofe ili mogućnosti potpunog kolapsa koji visi kao Demoklov mač nad protagonistima (...) učinilo mi se kako pojam anatomija dovoljno asocira na temeljit uvid ili presjek subjekta.“

Šest slika velikih dimenzija, „Odjednom mi nedostaju svi“, „Nafta“, „Goodbye Desolate Railyard (Mile End)“, „The Last Minute“, „Drž' se svog prijatelja, Hillary!“, „Live to tell“, sve one nose i svoje priče. Svaka od njih rađena je iz druge pobude i s drugom tematikom, a pored njih, na zidu galerije, nalaze se i male legende, osobne refleksije i objašnjenja, na neki način priča o nastanku radova koje nam kazuje (tj. na svom blogu piše) sam umjetnik. Demistificirajući proces nastajanja radova, Vehabović ne ogoljava i same slike koje ionako izmiču svakom ograničenju, pojednostavljenju i jednostranom tumačenju.

Atmosfera je njihovo bitno obilježje: pomalo začudan prizor ili situacija, nagovještaj ili neka neodređena slutnja, nešto što je tu, ali izmiče pogledu, čini ih tako privlačnima. Vehabovićeve su slike vizualizacije osjećaja.

Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka.

likovnost
Tekst     Nataša Bodrožić
anatom opreza