arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

Knjiga eseja ''Ljubim tvoje usne tisuću puta'' okuplja eseje dvadeset pisaca (četrnaest  hrvatskih, pet slovenskih i jedan bosansko-hercegovački autor) koji su, zamoljeni od urednice Diane Pečkaj Vuković, napisali tekstove na temu partnerstva, ljubavi i seksa, sve odreda  temeljene na osobnom iskustvu. Odmah valja reći da knjiga preispituje stereotipno razmišljanje kako postoje razlike između muškog i ženskog poimanja ljubavi, partnerstva i seksa. Baš kao što ne postoji nešto poput tzv. ženskog ili muškog književnog pisma (već samo dobra ili loša književnost), tako ne postoji niti muški ili ženski stav o ljubavi - ono što postoji jest mnoštvo individualnih, pojedinačnih, osobnih stavova i razmišljanja o ljubavi, seksu i braku, koje smo u ovoj knjizi i dobili. Međutim, iako se radi o razmišljanjima muških autora, ona se nužno ne moraju razlikovati od stavova njihovih partnerica, što uostalom neki od autora u svojim tekstovima i potvrđuju. 

Knjiga ''Ljubim tvoje usne tisuću puta'' svojom se tematikom nadaje novim izdankom aktualnog trenda ''mekšeg'' proznog pisma hrvatskih autora poput Krešimira Pintarića, Ivice Prtenjače, Romana Simića, Marinka Koščeca, Radenka Vadanjela i drugih koji su u svojim recentnim romanesknim radovima također pisali o muškarcima i njihovim ljubavnim vezama. Osim toga, knjiga je nastajala u eri sveopće estradizacije medija i tabloidizacije naših života, a upravo je ta pošast ono čime se urednica – široj javnosti poznata kao scenaristica televizijske sapunice ''Ljubav u zaleđu'' – ponajviše namjeravala okoristiti, lukavo pretpostavivši kako će knjiga u kojoj pisci ispovjednim tonom pišu o vlastitim ljubavnim iskustvima svakako privući dovoljan broj zainteresiranih čitatelja (oba spola) ovisnih o žutom tisku i njegovim svakodnevnim ispljuvcima. Istina, nijedan od dvadeset zastupljenih pisaca ne spada među poznate javne ličnosti niti je ijednu od njihovih faca moguće vidjeti na stranicama limunovom bojom obojanog tiska, ali tuđa intima uvijek golica maštu i vječni je izvor zanimanja - pa makar to, kao u ovome slučaju, bila intima „tamo-nekih-intelektualaca“, kakvima se pisce obično smatra (iako mnogi takav epitet ne zaslužuju – no, bolje da ne skrećemo s teme). Nažalost rijetki su autori prepoznali tu tabloidno-estradizacijsku opasnost – tek možda Svjetlan Lacko Vidulić, Miha Mazzini, Feri Lainšček, Emir Imamović i Goran Bogunović – ali je znakovito da se upravo njihovi tekstovi izdvajaju kvalitetom i zanimljivošću.

Tekstovi Lacka Vidulića i Ferija Lainščeka obilježeni su humornošću, sarkazmom i ironijom; dok Lacko Vidulić sarkastično ismijava stereotipno poimanje muškosti u tekstu prepunom za njega već svojstvene i prepoznatljive verbalne akrobatike (koja tek na momente prelazi u afektiranje), Lainšček premješta narativnu perspektivu u treće lice te na duhovit način razmatra pregršt svakodnevnih bračnih situacija, svakoj od njih posvećujući zaseban prostor u obliku zasebne ironijom obilježene kratke priče. Lainšček je ujedno i jedini autor koji se ne libi dotaknuti i tematike homoseksualne ljubavi. Emir Imamović također izbjegava ispovjednost te svoj tekst piše u obliku fikcijske kratke proze isporučujući vrlo dirljivu ljubavnu minijaturu koja je, unatoč svojoj prostornoj limitiranosti, gotovo pa spremna za ekranizaciju. Eseji Mihe Mazzinija i Gorana Bogunovića najkvalitetniji su sastojci ove knjige.  Za razliku od npr. posve nezanimljivih, na egocentrizmu baziranih i literarne vrijednosti lišenih eseja Željka Špoljara i Matjaža Pikala – tekstove Bogunovića i Mazzinija krasi promišljeno, estetizirano i vrlo inteligentno problematiziranje (ne)mogućnosti pretakanja emocija u riječi. Pritom je zanimljivo da oba autora povlače analogiju između ljubavi i književnosti, detektirajući neku vrstu kompenzacijske uloge u bavljenju pisanjem.

Osim što im je zadala temu o kojoj će pisati, urednica je od pisaca zatražila i da u svoje eseje umetnu tekst grafita s jednog zagrebačkog gornjegradskog zida, a koji ju je, kako naglašava, potaknuo na stvaranje ove knjige, i glasi  "U svojim snovima ljubim tvoje usne tisuću puta". Zanimljivo je bilo, a često i vrlo zabavno, registrirati na koje su se sve načine, a uvijek uz vidljive teškoće, autori trudili taj grafit učiniti dijelom svoga teksta, jer je razvidno da su to činili na silu, uglavnom bez dobre ideje. No Bogunović se izgleda jedini od njih dvadeset zaista zamislio nad smislom te rečenice jer je samo njegovo razmišljanje na tragu ideje o neuzvraćenoj ljubavi kao okidaču za „ukrašavanje“ zida upravo tim riječima. To je sugerirano već u početnim riječima grafita „u svojim snovima“, a što su zastupljeni autori previdjeli.

Zajednički je nazivnik u ovim esejima teško pronaći, ali prevladavaju tekstovi koji se svode na puke kronike ljubavnih veza, bilo da su svršile raskidom ili su pak okrunjene brakom koji još traje, i ti se bezidejni eseji ne odmiču dalje od banalnosti, uz tek pokoje zrnce humora (tekstovi Damira Markulja, Gorana Duke, Željka Špoljara, Domagoja Jakopovića, Matjaža Pikala, Bernarda Jana, Zorana Pongrašića, Nebojše Lujanovića). Ipak, ono što donekle povezuje većinu tekstova jest ironija kojom su u većoj ili manjoj mjeri oplahnuti, a od takvih svakako treba izdvojiti na autoironiji baziran esej Gordana Nuhanovića kao najduhovitiju u ovoj knjizi zastupljenu prozu, u kojoj se autor posprdno odnosi spram kroničnog nedostatka mačizma u svome karakteru. Za razliku od Nuhanovićeva teksta, esej Mire Gavrana i unatoč ironijskom impostiranju nije duhovit, već tek zamoran i banalan, te ostavlja dojam pukog odrađivanja jer započete teze ostavlja nerazrađenima. Među mračnije i morbidnije tekstove spadaju eseji Vinka Moederndorfera i Tomislava Patarčića, od kojih potonji provocira mačizmom i pritom pretjerano afektira, dok je njegov slovenski kolega najslobodniji u tretmanu seksualne tematike, ali je prilično kontradiktoran u svojim tezama. Esej Borisa Becka pak iritira pretjeranom autorovom samoljubivošću i porivom da se svidi čitatelju, što tek donekle uspijeva ublažiti Beckova iznimna erudicija i inteligencija, a Alen Galović razoružava svojoj bolnom iskrenošću, ali ne uspijeva izbjeći patetiku.

Na kraju još valja reći i to da, osim što je kvalitativno neujednačena, s većim brojem nezanimljivih i banalnih tekstova u odnosu na manji broj intrigantnih i literarno vrijednih, knjiga je ispala žrtvom i loše koncepcije jer je drukčijim rasporedom tekstova mogla biti razbijena monotonija kojom je obilježena sredina knjige. Bogunovićev je esej kao vjerojatni kvalitativni vrhunac knjige istu trebao i zatvoriti, što bi bar donekle umanjilo slabašan dojam koji u ovome obliku knjiga ''Ljubim tvoje usne tisuću puta'' ostavlja.

Ocjena: 5/10

Iz knjige:

Krhki temelji. Noga u zraku. I sada bih ja, draga gospođo, na tragu Vaše zamisli trebao lupetati  nešto o muškom i ženskom pogledu na stvari. Koji pogled, kakav pogled?! Preživjeti treba. Ja kuham dok draga radi, kad ja radim draga kuha, pod Janom se svija danas moje slabašno bedro, sutra moje drage slabašna kičma, a temelji su nam zajednički. I sad biste Vi, draga kolegice, da iz naftalina povadimo ofucane kostime nekakve rodne i spolne prethistorije, ne bismo li pljesnivoj temi ''muško-ženskog sukoba'' iscijedili još koji kvazi-provokativni redak! Tom izraubanom igrokazu dodali još koju kvazi-provokativnu scenu, ovoga puta valjda s pilećom juhom, bečkim čavlima, iltovkom i propalom cijevi kao prigodnim rekvizitima! Ma idite, molim Vas.

 

Iz arhive:
"Odlično je baviti se kriminalom (priče nezaštićenog svjedoka)", Nenad Stipanić, 13.1.2009.
"Patrola na cesti", Jurica Pavičić, 14.12.2008.
"Možeš malo glasnje?", Renata Valentić, 6.11.2008.
"Baba Jaga je snijela jaje", Dubravka Ugrešić, 12.10.2008.
"Tragom zmijske košuljice", Josip Mlakić, 6.9.2008.
"Tri", Drago Glamuzina, 5.8.2008.
"Srednji spol", Jeffrey Eugenides, 9.7.2008.
"U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo", Krešimir Pintarić, 8.6.2008.
"Sjajna svjetla, velegrad", Jay McInerney, 5.5.2008.
"Nesanica", Marina Šur Puhlovski, 30.3.2008.
"Cipele za padanje", Lada Puljizević, 2.3.2008.
"Nula Nemo", Svjetlana Gjoni, 2.2.2008.
"Nestali ljudi", Ljiljana Filipović, 1.1.2008.

"Poglavnikova bakterija", Boris Dežulović, 9.12.2007.
"To malo pijeska na dlanu", Marinko Koščec, 13.11.2007.
"Lov na divlju ovcu", Haruki Muakami, 28.9.2007.
"Lijepi i prokleti", Damir Radić, 23.8.2007.
"Mirna ulica, drvored", Nada Gašić, 31.7.2007.
"Najbolji na svijetu", Zoran Krušvar, 23.6.2007.
"Dva", Igor Večerina, 4.6.2007.
"Povjesničarka", Elizabeth Kostova, 10.5.2007.
"Ples s mladom", Davor Špišić, 19.4.2007.
"Pet litara benzina", Kemal Mujičić Artnam, 26.3.2007.
"Izvan igre", Michal Viewegh, 5.3.2007.
"Miris suhih ruža", Tim Lott, 9.2.2007.
"Berlinski ručnik", Dražen Ilinčić, 21.1.2007.
"Dnevnik besposličara", Radenko Vadanjel, 30.12.2006.
"Krumpirova rodbina", Davor Slamnig, 9.12.2006.
"Crnci u Firenzi", Vedrana Rudan, 5.11.2006.
"Metastaze", Alen Bović, 11.10.2006.
"Posljednji dani panka", Gordan Nuhanović, 18.9.2006.
"Smetlar", Damir Miloš, 28.8.2006.
"Tigrova mast", Dražen Katunarić, 31.7.2006.
"Dobro je, lijepo je", Ivica Prtenjača, 12.7.2006.
"Psi i klaunovi", Josip Mlakić, 19.6.2006.
"Prva damska detektivska agencija", Alexander McCall Smith, 31.5.2006.
"Lolita u Teheranu", Azar Nafisi, 7.5.2006.
"Glineni kolos", Philippe Fusaro, 18.4.2006.
"Preživjeti s pingvinom", Andrej Kurkov, 25.3.2006.
"Hej, Nostradamuse!", Douglas Coupland, 2.3.2006.
"Misli...", David Lodge, 11.2.2006.
"Devet", Zrinka Horvat, 20.1.2006.
"Ljudi iz Želara", Kveta Legatova, 15.1.2006.
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.
"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost
kako preživjeti ljubav?
"Ljubim tvoje usne tisuću puta"
razni autori
Planetopija, Zagreb, 2008.
 Autor    Božidar Alajbegović