stiha popevli, pak zaspiš
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

"Teta Liza: život protkan pjesmom"
Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub
(Sprud 2003.)

 

 

Elizabeta Toplek, u narodu i medijima poznatija kao Teta Liza (nadimak koji su joj nadjenula djeca u čijoj je osnovnoj školi kuhala ručkove), krajem će godine proslaviti svoj osamdeseti rođendan. Okrugli životni jubilej međimurske etno legende zaslužio je da bude ukoričen i u izdanju neke knjige. To su godine u kojima, naime, umjetnici njezina kalibra mogu računati na nagrade za životna djela i klanjanje svome radu. Taj grleni glas iz Donje Dubrave budio je trnce u slušateljima proteklih desetljeća i ti titravi žmarci čak mnogo rječitije govore o Lizinoj snazi negoli što bi ikoja knjiga mogla zabilježiti.

Zamišljena kao kombinacija biografije, autobiografije i spomenara u koji svaki drag prijatelj može upisati svoje refleksije, «Teta Liza: život protkan pjesmom» klasičan je spomenik osobi cijenjenoj u svome kraju. To je svojevrsni poklon folklorne zajednice glazbenoj legendi, a u poklonjenom se obično ne analiziraju desni. Pomalo nekreativna struktura, kao predvidljiva boljka biografske proze, parcelirana na opisivanje Lizinog života iz pera Siniše Goluba, nisku fotografija iz osobnog albuma, životne crtice teta Lizinih doživljaja sabrane od strane Zinke Čituš Čizmešije, te kulminaciju u smislu kartica koje ispisuju njezini bliski poznavatelji i prijatelji, najveći je nedostatak Sprudove knjige. Doima se da knjiga, koja pokušava biti poklon zajednice jednoj među njima, postaje upravo hrpetina rascjepkanih poklončića, a ne jedan kompaktan sublimat probranog sadržaja koji se ne libi biti plod zajedničke suradnje. Iščitavanje stoga više naliči jednom grubom skakanju po formama i sadržajima, negoli upijanje materijala koji uvlači sam po sebi.

Pritom valja pohvaliti značajno povjerenje koje je ukazano upravo pričama iz ustiju same tete Lize, budući da njezino ispovijedanje najprirodnije i najdosljednije, uz neispravljane monologe kajkavštine, govori o teškom životu na selu i okolini koja ne uspijeva najboljima pružiti pijedestale koje su već odavno zaslužili. Upravo činjenica da je odrastala u teškom težačkom vremenu lišila je tetu Lizu perspektivnih mogućnosti koje su joj se, poput tepiha, odmotavale pred nogama još u najranijoj mladosti. Konzervativni odgoj koji tvrdi da pjevanje nije ozbiljni posao i da «valja radit», definitivno je usporio put teta Lize prema svjetovima glazbenih legendi. Dakako, ona je na taj put ionako pošla, nešto sporijim, ali sigurnim korakom. Tko zna gdje bi joj bio kraj svemira da su je pustili da zvijezdama poleti onda kad je energija bila posve svježa i nova. Ista onakva jačina kroz koju danas govori bremenito iskustvo dok slavna Međimurka budi svojim nepokorivim snažnim glasom.

Ocjena: 6/10

 

Iz knjige

-  Mama? - začuo se tihi dječji glas iz zadnje sobe.
-  Kaj je Lizika?
-  Mama, nemrem spati.
-  Zakaj nemreš?
-  Bote zutra spekli kolače z rožičom?
-  Dok se vrnem s kopatve.
-  Ali mama, to bo kesno.
-  Dete, znaš da moram iti napolje.
-  Grdo mi je dok vas nega, mama. I gladni smo jako, premalo je ono kaj nam ostajite v korpi v kuružnjaku.
-  Zato vam je premalo kaj prebrzo pojeste. Za kaj ne počakate bar dok polne zazvoni?
-  Zato kaj smo gladni predi nek polne zvoni.
-  Ajd ve spi, bom se zutra požurila s polja i spekla kolače.
- Mama, mesec mi sveti točno v joči! Nemrem spati.
- Stiha popevli, pak zaspiš.


književnost

 Autor    Ivan Kralj