svaka ti bradata dala!

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Jedan od filmova koji se izdvaja iz celuloidne mase na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu zasigurno je film "Taxidermia" mađarskog redatelja Gyorgyja Palfija, prikazan drugog festivalskog dana. Naravno da Kupusovu oku ovaj provokativni miks zapaljivih penisa, debelih majki i prepariranih sinova nije mogao promaknuti. Ako ste ga vi propustili, ne očajavajte jer već 26. listopada ide u redovnu kino distribuciju. Samo da vam maštu zagolica, potrudila se Ivana Perić. Golicanje od noćnih prstića do neobrijanih pazuha.

 

Vatrenoerektirajući djed, glomaznotpadni otac i prikliještenopreparirani sin... Je li vam išta jasno? Nije? E, pa bit će...

"Taxidermia" je kraljica pretjerivanja, bizarno ukusan i neizrecivo queer, nedoličan i  skroz  na hijeroglifima. Mađarski je to film redatelja Gyorgyja Palfija spravljen po receptu iz najgore i najluđe noćne more, a po kratkim pričama mađarskog pisca Lajosa Partija Nagyja. Referira se između ostalog na magični realizam poznatijeg Garcie Marqueza, na žestoki naturalizam Nanina tate Zole i radikalni filmskoizričajni ekstremizam. Prati tri priče smještene u tri različite scenografije, kostimografije i ikonografije. Poput Mannovih romana. Tja...

Nije lako ispisati sljedeće redove ako očekuješ da te ozbiljno shvate, sva sreća to ne očekujem.

Drugi je veliki rat. Vendel je zaokupljen poručnikovom ženom i divnim brčkajućim kćerima njegovim. Peepingtomizirajući, 'ladno voajerski, on gleda djevojke dok se kupaju, ljigavostrasno on ispija vodu u kojoj se one netom opraše, potom oplodi njihovu debelu majku. Poručnik postaje bad, bad, i otkrhne Vendelovu glavu, no potom brižno odgaja njegova sina Kalmana.

Potom slijedi druga priča. Kalman je izrastao u višetonskog kita, on je nacionalna uzdanica u odvratnom brzinskom prejedanju. Da takve discipline opstaju u mračnom totalitarizmu komunističke prosovjetske partije jasno je svakom boljem tumaču povijesnih zbiljnosti. Kako je komunistička majka njegovala svoje najrazličitije talente, poznato je iz morbidne rumunjske gimnastičarske tradicije.

Kalman se između dva zalogaja zaljubi u Gizzele, damu baroknih proporcija, također jedačicu. Njih Dvoje u nestabilnoj ljubavi apsurdom slučaja začmu i rode tek malenog tanušnog lika sljedeće priče - Lajosa.

A Lajos? Lajos će se htjeti igrati Boga. Osokoljen frustracijama (jer, tako nam svega, nisu li frustracije te koje nas tjeraju dalje), učmao od nedostatka ljubavi, spičen od boli koja jedina vrhunsku kreaciju stvara, on će htjeti postati highlander - besmrtnik koji zadužuje umjetnost. Sebe će prikopčati na silne aparature i vlastiti torzo preparirati ne bi li, uz Davida Michelangelovog ili  Golden gate sanfrancisovski, stajao kao bit jedne osobite vizije umjetnosti.

Ovo je bajka o slabo mogućem, bajka u kojoj penisi gore usred pretjerane ejakulacije, u kojoj normalni trosjedi postaju premaleni za šampione jedenja, bajka u kojoj je maleni preparator životinja načelno odlučio da je Bog.

Fizička slika i prilika, pretjerana i osokoljena morbidnim i gadnim, ipak je preslaba u odnosu na emocionalnu sliku koja je do ledene frustracije nelagodna. I kad vas budu prolazili srsi i trnci vam obuzimali dušu koja je tik iznad probavnog trakta, možda ćete kao neki poželjeti cijelu epizodu s "Taxidermijom" zaboraviti. Možda radikalni zahvat propitivanja vaše fizičke i osjećajne izdržljivosti neće uroditi ničime do opće sablazni no upitajte se koji vas je film ovako zagolicao. Od nožnih prstića do neobrijanih pazuha. Prenapadno je reći da je to top naslov ove školskofilmske godine, prenapadno je reći da smo uživali, ali jedno je na umu: bravo, majstore, svaka ti bradata žena iz cirkusa dala!

Iza užasno kvirovske filmske postavke krije se prije svega nesretno i usamljeno srce. Ljudsko. Pulsirajuće i kao papir tanko. Ono koje doziva drugo - bilo to debelu pukovnikovu dragu ili veliku hladnu mašinu koja će dekapitirati vlastitu glavu. Čudna vješanja nesretnih osnovnoškolki i propucavanje nogu u vojsci radi homoseksualnih sklonosti. Frustracijo, imenom te svojim zovem, ja sam gorući grm, ja sam mačak pretilog starca, ja sam robocop s našminaknim trepavicama. Vidjeti pod hitno!

film
Tekst    Ivana Perić