arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Na osmom Festivalu plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu izvedeno je jedanaest predstava iz Velike Britanije, Švicarske, Izraela/Njemačke, Hrvatske, Slovenije i Srbije. Nevjerojatno, ali istinito, umjetničkoj voditeljici festivala Snježani Abramović uspjelo je još jednom oteti publiku razvikanijih i marketinški moćnijih filmskih festivala iz okolice (ili možda sad već nije preuzetno reći: stvoriti svoju vlastitu publiku) koja u istarski gradić teško izgovorljiva imena dolazi po porciju plesa.

 

U osam godina, koliko traje Festival plesa i neverbalnog kazališta, nijednom do posljednje noći ovogodišnjega nije pala kiša. Pravi se ljetni pljusak obrušio na istarski renesansni gradić Savičentu/Svetvinčenat. Da se kiši nije toliko žurilo, sve bi završilo u regularnom roku, ovako predstave su kasnile sat vremena, ali bolje i to nego da ih nije ni bilo.

U brisanje i sušenje pozornice, šipki, konopa, kablova, sjedalica za publiku i drugoga uključili su se skoro svi: od glavne producentice Mirne, preko momaka iz staffa do izvođača. Tomu su nešto kasnije pomogli i uključeni reflektori. Branko Potočan i Fourklor morali su biti sigurni da neće proklizavati jer su vratolomije, koje izvode u predstavi "Rekel ni nič“, jako opasne budući da prkose i samoj gravitaciji. Na pozornici ih je pratio glazbenik uživo kojega je po svršetku predstave nahvalio i sam Dario Marušić, poznati istarski etno glazbenik svjetskoga glasa. Nepodnošljivu lakoću kretanja po "okomitoj“ pozornici sastavljenoj od aluminijskih šipki složenih po uzoru na one na baušteli apostrofiralo je perje na kraju predstave koje je padalo po plesačima i podiju. Branko Potočan je propitujući tijelo u prostoru vješto prenio svoje ideje u jezik pokreta. A to je publika nagradila velikim pljeskom.


Festival je zatvoren predstavom "Vjeverice na juriš“ u koreografiji mlade Maje Drobac. Uz Dariju Doždor i Ognjena Vučinića, Maja je postavila jednu istovremeno šaljivu i duhovitu i introspektivnu predstavu.

U pet dana festivala izvedeno je jedanaest predstava. Gostovali su ansambli iz Velike Britanije, Švicarske, Hrvatske, Slovenije i Srbije. Festival su otvorili  domaći "Capoeira Amazonas“ izvodeći afro-brazilski ples koji izgleda kao borilačka vještina, te atraktivna izraelsko-njemačka koprodukcija Dee Dee Dance Company & Wee Dance s predstavom "Berlin-Jaffa“.


Raznovrstan i zanimljiv program privukao je brojnu i šaroliku publiku koja je imala priliku gledati predstave na nekoliko lokacija, uključujući i glavnu pozornicu u srednjovjekovnom kaštelu Morosin-Grimani.  Zahvaljujući festivalu, istarski gradić prometnuo se u renomirano i popularno okupljalište svih ljubitelja plesa i umjetnosti općenito, te je postao temeljem budućeg Mediteranskog plesnog centra koji će imati sjedište u kaštelu kojemu predstoji obnova. Direktorica festivala Snježana Abramović-Milković istaknula je da se festival ne povodi trendovima i da pri odabiru programa nikad ne poseže za razvikanim koreografskim imenima, već svojom selekcijom programira festival koji stvara trendove. Sudeći po odazivu publike i reakcijama stručne javnosti, njezina naizgled samouvjerena izjava i nije daleko od istine.

kazalište
rasplesano srce istre