arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

Sanja Lovrenčić 47-godišnja je spisateljica rođena u Kninu; autorica četiriju knjiga pjesama, dviju proznih zbirki, šest romana i cijelog niza radio-drama i knjiga za djecu te velikog broja prijevoda s engleskog, francuskog i njemačkog. No, i unatoč obimnoj bibliografiji te brojnim primljenim nagradama, Sanja Lovrenčić je medijski nedovoljno eksponirana pripadnica tzv. nevidljivih autora koji nezasluženo ostaju u sjeni nekih razvikanijih, premda oskudnije darovitih i puno manje produktivnih pisaca. Loš medijski tretman njezina rada vjerojatno je uvjetovan činjenicom što joj je stvaralaštvo svjesno lišeno vulgarnosti, psovki, žargona i tematizacije seksa, nasilja i kriminalnog polusvijeta, pa je čak u svoj roman "Klizalište" iz 2003. godine Sanja Lovrenčić uvrstila naputak u kojemu čitatelju ironično savjetuje da, ako rukopis smatra nedovoljno realističnim, neka slobodno sam na određena mjesta pridoda psovke, žargon i opise seksa. Premda se u nekoliko novijih romana ("Dvostruki dnevnik žene sa zmajem", "Klizalište") autorica sve više odmiče od hermetičnosti svoga ranog opusa te napušta svojstvenu joj sklonost bajkovitosti i fantastici okrećući se realističnijim prosedeima i fabulama čvršće usidrenima u stvarnost, ona i dalje ustrajava na suptilnom, toplom, nježnom i rafiniranom izričaju, ne mareći za trendove i izbjegavajući podilaženje publici. 

Aktualni roman "Martinove strune", ovjenčan međunarodnom nagradom Steiermaerkische Sparkasse za 2008. godinu, nova je potvrda takvoga autorskog opredjeljenja Sanje Lovrenčić. Radi se o rafiniranoj psihološkoj studiji jedne gastarbajterske obitelji u kojoj autorica vrlo dojmljivo dočarava probleme s kojima se susreću ljudi pri prilagođavanju životu u novoj, nepoznatoj sredini. Mladen je arhitekt koji sredinom devedesetih u Hrvatskoj ne vidi nikakvu perspektivu te sa suprugom Tanjom i osmogodišnjim sinom Martinom odlazi u Njemačku, gdje pronalazi dobro plaćen posao i vješto se prilagođava životu u tuđini, ali se i sve više otuđuje od supruge i sina kojima novonastala situacija puno teže pada. Dok je suprug usmjeren na posao i egzistencijalne ciljeve kojima teži, Tanja gubi čvrsto životno uporište; ne uspijevajući se otrgnuti vrtlogu samosažaljenja i osjećaju posvemašnje osobne nedostatnosti i beskorisnosti ona postupno tone u egzistencijalni ponor i depresiju, zanemarujući pritom sina i od supruga se sve više udaljavajući. S druge strane osmogodišnji se Martin ne uspijeva zbližiti sa školskim vršnjacima i sve se više osamljuje, od ljudi se braneći šutnjom i bježeći u svijet glazbe i mašte kojom ublažava obrise stvarnosti.

U dionicama Martinovih skitnji mentalnim prostorima igre i mašte do izražaja dolazi autoričina sklonost fantastici i bajkovitosti te iskustvo pisanja književnosti za djecu, no premda su otkloni u fantastiku vrlo blagi i ne pretjerano brojni, optimizam nespoznatljivosti je uspješno inauguriran, uz posljedično, iako tek kratkotrajno, ublažavanje turobnosti. Najdojmljivije stranice autorica ostvaruje uvjerljivo i psihološki iznijansirano oslikavajući rastuće Tanjino nezadovoljstvo i gubitak njezine egzistencijalne ravnoteže, suptilno dočaravajući postupan raspad njezina identitetnog ustrojstva i stupnjevito otuđenje od supruga, gradacija kojeg se kreće od zatomljivanja osjećaja, preko rastućeg zida neizgovorenih riječi pa sve do posvemašnje šutnje i alijenacije. Metaliterarne digresije i autorefercijalnost, elementi u značajnoj mjeri zastupljeni u nekim prethodnim autoričinim romanima ("Klizalište" i "Dvostruki dnevnik žene sa zmajem") u novome su romanu u potpunosti izostali, no tematizacije umjetnosti i samoostvarenja kroz umjetničku kreaciju i ovoga su puta bitnim sastavnicama djela. Štoviše, ljubav prema glazbi i sviranje violončela osmišljeni kao utočište i  sredstvo Martinova bijega od stvarnosti, ali i kao povezujući faktor sa životom u zavičaju i voljenim djedom, te kao sredstvo autorskog propitivanja artificijelnosti zbilje, rukopisnu slojevitost svakako bitno obogaćuju.

Autorica se uglavnom zadržava u zatvorenom, obiteljskom svijetu dok pojedini drugi likovi ostaju po strani, neiskorištenog dramatskog potencijala. Fokusirajući se isključivo na psihološka proživljavanja majke i sina, očeva perspektiva biva potpuno zanemarena, dok bi njegov doživljaj situacije priču učinio potpunijom. Izostankom očeve perspektive ostaje dvojba oko njegove moguće krivice (u smislu eventualne bračne nevjere), temeljene na Tanjinim nepotvrđenim slutnjama. No iako se takav postupak možda čini nepravednim prema njegovu liku, autentičnost i uvjerljivost ipak nisu umanjene niti je narušena logika fabularne i rukopisne koncepcije, posebice s obzirom na otvoren kraj priče.

Sve u svemu, radi se o ozbiljnoj i dojmljivoj beletrizaciji u nas začuđujuće rijetko obrađivane teme, osobito u kontekstu toliko velikog broja gastarbajterske populacije, te novoj potvrdi Sanje Lovrenčić kao spisateljice s kvalitetnim i ujednačenim, te vrlo raznolikim i samosvojnim, ali i nezasluženo zanemarenim opusom, revalorizacija kojega se svakako čini jednim od imperativnih zadataka.

Ocjena: 7,5/10

Iz knjige:

Trudila se gledati otvorenih očiju, ostaviti žalost i tjeskobu na dnu bunara i gledati. Ono što je novo trebalo bi na neki način biti i zanimljivo, mislila je, trudeći se podbosti vlastitu znatiželju. No znatiželja nije odgovarala na ubode. Zaposlenost također nije loše pomoćno sredstvo, razdvajanje stvari na one koje idu i one koje ostaju, uredno i promišljeno pakiranje, sve joj je to uspijevalo skrenuti misao s uzroka te zaposlenosti. No sad, dok su za njima ostajale granične kontrole, jednolična odmorišta i kilometri ceste, nije se mogla više ničim zaposliti.

 

Iz arhive:
"Bijeg od budućnosti", Darko Lukić, 17.3.2009.
"Ljubim tvoje usne tisuću puta", razni autori, 16.2.2009.
"Odlično je baviti se kriminalom (priče nezaštićenog svjedoka)", Nenad Stipanić, 13.1.2009.
"Patrola na cesti", Jurica Pavičić, 14.12.2008.
"Možeš malo glasnje?", Renata Valentić, 6.11.2008.
"Baba Jaga je snijela jaje", Dubravka Ugrešić, 12.10.2008.
"Tragom zmijske košuljice", Josip Mlakić, 6.9.2008.
"Tri", Drago Glamuzina, 5.8.2008.
"Srednji spol", Jeffrey Eugenides, 9.7.2008.
"U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo", Krešimir Pintarić, 8.6.2008.
"Sjajna svjetla, velegrad", Jay McInerney, 5.5.2008.
"Nesanica", Marina Šur Puhlovski, 30.3.2008.
"Cipele za padanje", Lada Puljizević, 2.3.2008.
"Nula Nemo", Svjetlana Gjoni, 2.2.2008.
"Nestali ljudi", Ljiljana Filipović, 1.1.2008.

"Poglavnikova bakterija", Boris Dežulović, 9.12.2007.
"To malo pijeska na dlanu", Marinko Koščec, 13.11.2007.
"Lov na divlju ovcu", Haruki Muakami, 28.9.2007.
"Lijepi i prokleti", Damir Radić, 23.8.2007.
"Mirna ulica, drvored", Nada Gašić, 31.7.2007.
"Najbolji na svijetu", Zoran Krušvar, 23.6.2007.
"Dva", Igor Večerina, 4.6.2007.
"Povjesničarka", Elizabeth Kostova, 10.5.2007.
"Ples s mladom", Davor Špišić, 19.4.2007.
"Pet litara benzina", Kemal Mujičić Artnam, 26.3.2007.
"Izvan igre", Michal Viewegh, 5.3.2007.
"Miris suhih ruža", Tim Lott, 9.2.2007.
"Berlinski ručnik", Dražen Ilinčić, 21.1.2007.
"Dnevnik besposličara", Radenko Vadanjel, 30.12.2006.
"Krumpirova rodbina", Davor Slamnig, 9.12.2006.
"Crnci u Firenzi", Vedrana Rudan, 5.11.2006.
"Metastaze", Alen Bović, 11.10.2006.
"Posljednji dani panka", Gordan Nuhanović, 18.9.2006.
"Smetlar", Damir Miloš, 28.8.2006.
"Tigrova mast", Dražen Katunarić, 31.7.2006.
"Dobro je, lijepo je", Ivica Prtenjača, 12.7.2006.
"Psi i klaunovi", Josip Mlakić, 19.6.2006.
"Prva damska detektivska agencija", Alexander McCall Smith, 31.5.2006.
"Lolita u Teheranu", Azar Nafisi, 7.5.2006.
"Glineni kolos", Philippe Fusaro, 18.4.2006.
"Preživjeti s pingvinom", Andrej Kurkov, 25.3.2006.
"Hej, Nostradamuse!", Douglas Coupland, 2.3.2006.
"Misli...", David Lodge, 11.2.2006.
"Devet", Zrinka Horvat, 20.1.2006.
"Ljudi iz Želara", Kveta Legatova, 15.1.2006.
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.
"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost
život u tuđini
"Martinove strune"
Sanja Lovrenčić
Leykam International, Zagreb, 2008.
 Autor    Božidar Alajbegović