arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

Najzanimljivija osobitost prvoga romana Jeffreyja Eugenidesa ''Nevina samoubojstva'', u nas objavljenog 2004. godine, bila je njegov kolektivni pripovjedni subjekt, sastavljen od grupice adolescenata iz čije je vizure, u prvom licu množine ("mi") radnja bila ispripovjedana. Osim što ponovo, kao i u tom romanu, iz post festum pozicije pratimo događaje koji se i ovoga puta svojim najvećim dijelom odnose na protagonista adolescentske dobi, autorov je drugi roman "Srednji spol" također ponovo izložen iz nesvakidašnje pripovjedačke pozicije. Radi se o pripovijedanju u prvome licu, tzv. Ich formi, pri čemu je posebnost u tome što "ja" pripovjednog subjekta tijekom pripovijedanja neprestano mijenja rod – iako se kod naratora cijelo vrijeme radi o jednoj te istoj osobi, pripovjedač pojedine dionice svoga životopisa izlaže iz pozicije ženskoga roda dok neke druge pripovijeda koristeći se prvim licem muškoga roda. Tomu je tako iz razloga što je glavni lik i pripovjedač/ica romana ''Srednji spol'' Callieope Stephanides ustvari – hermafrodit. Odnosno, kao što sam/a u prvoj rečenici romana objašnjava: ''Rodio sam se dva puta: prvi put kao curica, jednog neobično bistrog detroitskog dana bez smoga u siječnju 1960.; i onda ponovo kao dečko tinejdžerske dobi, u hitnoj službi kraj Petoskeya u Michiganu, u kolovozu 1974.''

Callieope Stephanides se dakle rodila i rasla kao djevojčica dok s četrnaest godina nije shvatila da je zapravo dječak. Dječak je u međuvremenu odrastao, promijenio ime u Cal te se zaposlio u diplomaciji, i sada, u dobi od 41 godine pripovijeda svoju životnu priču i povijest svoje obitelji. Odnosno, Cal Stephanides opisuje vrtoglavo putovanje jednog recesivnog mutiranog gena kroz vrijeme, od 1922.g.  kada njegovi baka i djed pred ratnih vihorom koji je poharao Grčku bježe u Ameriku gdje se rađaju njegovi roditelji, te, naposljetku, i on. Odnosno, ona. Prvotno zamišljena osobna priča jednoga hermafrodita tako se s vremenom - roman je nastajao oko osam godina - pretvorila u zanimljivu, ambicioznu i vrlo vješto ispripovjedanu romanesknu sagu o tri generacije jedne grčke doseljeničke obitelji koja obuhvaća osamdesetak godina složene obiteljske povijesti – priču o doseljeničkom grčkom paru u potrazi za boljim životom u Novom svijetu, njihovoj prilagodbi novoj sredini i životu u uvjetima neimaštine, ali i s velikom incestnom tajnom na dušama (Callieni baka i djed su ustvari brat i sestra!), zatim priču o ostvarenju američkog sna njihova sina, a Callienog oca Miltona, te naposljetku priču o odrastanju jednog hermafrodita koji se na vrlo bolan način suočava sa svojom različitošću.

Grad Detroit u romanu nije tek puko poprište događanja, već autor svoj rodni grad promovira u važan čimbenik radnje s pažnjom poprativši pozitivne i negativne mijene koje je tehnološki razvitak tome gradu i njegovom stanovništvu donio. Eugenidesovi junaci suvremenici su, ali i sudionici važnih društvenih i povijesnih događaja - od tzv.Velike depresije i Prohibicije, preko industrijalizacije i uspona Fordova automobilskog carstva, te Drugog svjetskog rata i detroitskih rasnih nemira pa sve do afere Watergate, vijetnamskog rata i seksualne revolucije. Pažljiva kontekstualizacija obiteljsku sagu postupno pretvara u društveno-socijalnu i političku kroniku osamdesetogodišnje povijesti detroitskog društva, ali onkraj potrebe za eksplicitnim kritičkim komentarom s vremenske distance. Autor naravno ne propušta popratiti i suptilne mijene koje se događaju unutar obitelji Stephanides i njihovih članova jer se oni od konzervativne pravoslavne siromašne obitelji postupno pretvaraju u potpuno amerikaniziranu dobrostojeću porodicu višeg srednjeg staleža, koja, unatoč odbacivanju utega religije ipak ne zanemaruje u potpunosti običaje, tradiciju i nasljeđe sredine iz koje potječe. Eugenides u romanu iz različitih uglova tematizira identitet i identitetne mijene, ali osim onih najizrazitijih promjena poput Callienih spolnih odnosno rodnih, kao i onih promjena kojima je izvorište u emigrantskoj sudbini protagonista, bitnu identitetnu mijenu iskusit će i Callieni roditelji (po pitanju klase) ali i njezini djed i baka (s uzrokom u incestu, ali i neposredno prije toga kada prilikom putovanja do Amerike pred suputnicima na brodu utjelovljuju izmišljene identitete kako bi prikrili da su ustvari brat i sestra).

Svoj vrhunac roman doseže sedamdesetih godina kada Callie ulazi u pubertet i počinje zapažati razlike između sebe i svojih vršnjaka. Tu autor dolazi na teren svoga prethodnog romana ''Nevina samoubojstva'' ponovo se iskazujući majstorom u psihologizaciji i umješnoj literarizaciji nemira, nesigurnosti i tjeskobe kojima dotadašnju djecu ''nagrađuje'' zakoračenje u adolescentsku dob. Izraženoj dramatičnosti u Callienu slučaju pritom naravno pridonosi njezina stvarna različitost, a ne tipična adolescentska umišljena ''drukčijost''. Najzanimljivijim se dionicama ispostavljaju one koje prate Callieno otkrivanje seksualnosti popraćeno zaljubljivanjem u školsku kolegicu. Svoju tajnu istospolnu ljubav Callie bunuelovski naziva ''Mračni predmet želja'', a autor se i putem imena nekih drugih likova (npr. Desdemona, Milton i Talia, ali i Callieno spolno "stanje" koje u sebi nosi imena grčkih bogova, te ime koje Callie duguje muzi epskog pjesništva i govorništva) dodatno referira na mitologiju i književnost, implicirajući time neporeciv i vrlo važan utjecaj baštine i nasljeđa, a kojim je - onim genetskim dakako - i Calliena sudbina obilježena. Ipak, Callie se opire fatalizmu ne pristajući na ulogu objekta medicinskih eksperimenata. Njezin bijeg od operacije (a koji je dovodi do epicentra seksualne revolucije i hipi pokreta San Francisca) tijekom kojega ona odbacuje svoj ženski spol i počinje živjeti kao muškarac Eugenides iskorištava kako bi roman obogatio novim žanrovskim slojem. Tako dotadašnja obiteljska saga s elementima društveno-socijalne kronike, ljubavne priče i Bildungsromana naposljetku poprima i pikarske značajke romana ceste.

Roman je strukturiran linearno, kronološkim epizodičnim nizanjem događaja iz života triju generacija obitelji Stephanides izloženih, kako je već rečeno, od strane glavnog lika koji je ujedno i pripovjedač. Eugenides je prvenstveno usredotočen  na fabulu i tečno izlaganje priče ali u njegovu izričaju nema ni natruha šabloniziranosti koja krasi većinu  bestselerske američke proze; njegov diskurs nije nezanimljivo "ravan" i banalan niti sveden isključivo na svoju fabularizacijsku funkcionalnost, već je garniran čestim ubodima inteligentna, na ironiji bazirana humora, ali i nanosima nostalgije kojima je začinjena retrospekcija prošlih vremena (a što je posebno primjetno pri reminiscencijama sedamdesetih godina, što je i razumljivo kod autora rođenog 1960. godine). Tijekom pripovijedanja Cal u nekoliko navrata izražava želju da priču o svojoj obitelji jednoga dana zapiše, pa treba žaliti što roman nije izložen u takvome obliku. Osim što bi priča time dobila čvršći okvir i bolju zaokruženost Cala bi eventualno suočavanje sa sobom kao književnim likom možda potaknulo na problematizaciju odnosa književnosti i stvarnosti, čime bi roman dodatno dobio na slojevitosti. Primjedba o zapostavljanju nekih likova koji se zatim iznenada ponovo pojavljuju u priči također bi se možda mogla uputiti ali bi - kao i prethodno iznesena zamjerka - predstavljala pretjerano zanovijetanje u slučaju vrlo dobrog, ambiciozno zamišljenog ali nimalo pretencioznog, tečnog, zanimljivog, vješto napisanog i duhovitog romana, prepunog zanimljivih događanja i pamtljivih dionica, a koji Jeffreya Eugenidesa čini jednim od najzanimljivijih suvremenih američkih autora.

Ocjena: 9/10

Iz knjige:

Pjevaj sad, o Muzo, o recesivnoj mutaciji na mojem petom kromosomu! Pjevaj o tome kako je procvala prije dva i pol stoljeća na obroncima planine Olimpa dok su ovce blejale i dozrele masline padale s grana. Pjevaj o tome kako su je prenijeli kroz devet naraštaja i kako se neprimjetno nakupila u kužnom naslijeđu obitelji Stephanides. I pjevaj kako je Providnost, pod krinkom krvoprolića, natjerala gen da se ponovno uzvine i poleti; kako je otprhnuo kao sjeme preko mora u Ameriku, gdje su ga nosile naše industrijske kiše dok nije pao na zemlju u plodno tlo srednjozapadne maternice moje rođene majke. Oprostite ako povremeno zvučim malko homerski. I to mi je u genima.

 

 

Iz arhive:
"U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo", Krešimir Pintarić, 8.6.2008.
"Sjajna svjetla, velegrad", Jay McInerney, 5.5.2008.
"Nesanica", Marina Šur Puhlovski, 30.3.2008.
"Cipele za padanje", Lada Puljizević, 2.3.2008.
"Nula Nemo", Svjetlana Gjoni, 2.2.2008.
"Nestali ljudi", Ljiljana Filipović, 1.1.2008.

"Poglavnikova bakterija", Boris Dežulović, 9.12.2007.
"To malo pijeska na dlanu", Marinko Koščec, 13.11.2007.
"Lov na divlju ovcu", Haruki Muakami, 28.9.2007.
"Lijepi i prokleti", Damir Radić, 23.8.2007.
"Mirna ulica, drvored", Nada Gašić, 31.7.2007.
"Najbolji na svijetu", Zoran Krušvar, 23.6.2007.
"Dva", Igor Večerina, 4.6.2007.
"Povjesničarka", Elizabeth Kostova, 10.5.2007.
"Ples s mladom", Davor Špišić, 19.4.2007.
"Pet litara benzina", Kemal Mujičić Artnam, 26.3.2007.
"Izvan igre", Michal Viewegh, 5.3.2007.
"Miris suhih ruža", Tim Lott, 9.2.2007.
"Berlinski ručnik", Dražen Ilinčić, 21.1.2007.
"Dnevnik besposličara", Radenko Vadanjel, 30.12.2006.
"Krumpirova rodbina", Davor Slamnig, 9.12.2006.
"Crnci u Firenzi", Vedrana Rudan, 5.11.2006.
"Metastaze", Alen Bović, 11.10.2006.
"Posljednji dani panka", Gordan Nuhanović, 18.9.2006.
"Smetlar", Damir Miloš, 28.8.2006.
"Tigrova mast", Dražen Katunarić, 31.7.2006.
"Dobro je, lijepo je", Ivica Prtenjača, 12.7.2006.
"Psi i klaunovi", Josip Mlakić, 19.6.2006.
"Prva damska detektivska agencija", Alexander McCall Smith, 31.5.2006.
"Lolita u Teheranu", Azar Nafisi, 7.5.2006.
"Glineni kolos", Philippe Fusaro, 18.4.2006.
"Preživjeti s pingvinom", Andrej Kurkov, 25.3.2006.
"Hej, Nostradamuse!", Douglas Coupland, 2.3.2006.
"Misli...", David Lodge, 11.2.2006.
"Devet", Zrinka Horvat, 20.1.2006.
"Ljudi iz Želara", Kveta Legatova, 15.1.2006.
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.
"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost
ispovijed hermafrodita
"Srednji spol"
Jeffrey Eugenides
Vuković & Runjić, 2007.
 Autor    Božidar Alajbegović