ziher torta
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

"Tko želi biti Oskarovac?" poznata je televizijska igra koja svake godine uz male ekrane prikuje milijune ljudi. Točan odgovor već i vrapci na grani pijevaju - postalo je to opće mjesto kompromisa i socijalno-političkih poruka. Film? Pa tko se još sjeća "Trainspottinga" Dannyja Boylea? I gdje je uopće nestao taj čovjek, pita se Mica Perić. Osvajač osam zlatnih kipića svog je "Milijunaša s ulice" režirao ziheraški, kao - posve drugi čovjek.

 

„Milijunaš s ulice“, novi film Dannyja Boylea osvojio je čak osam sjajnih ćelavaca, poznatijih kao Oscar. O tome da je Oscar davno prestao biti pokazatelj je li film dobar ili  ne, i postao tek odsjaj vladajuće soc-političke klime, u tom trenutku ne valja trošiti riječi, a i zvuči tako preuzetno.

Danny Boyle je svakako zanimljiv gospodin. Možda i zanimljiviji od ćelavog gospodina s početka priče koji uveseljava mnoge zvijezde toliko da oni, poput anonimaca, na pozornici mucaju ili balave od suza.

Boyle se u anale filma upisao neobično stiliziranom generacijskom odom, narkomanskom dramom „Trainspotting“. Tih davnih  devedesetih na film čudo u kino su odlazili učenici i njihovi profesori podjednako. Mark Renton i njegovo društvance, Spud, Sick Boy i Begbie danas su u pop kulturi  jednako vrijedni likovi kao nekada Don Corleone ili Tony Montana. Snimljena po bestselleru Irvina Welsha, drama o vjekovnom propadanju uvučenih u narkomanštinu na prihvatljiv i lucidan način osvijestila je redove i redove kino dvorana. Prizori u kojima narkoman Mark, vižljavi mršavac navučen na dop roni kroz wc školjku u potrazi za srećom (čitaj: drogom), u kojima isti taj vižljavac prolazi krize odvikavanja i polusretni kraj u kojem se  odlučuje za dosadnjikavu rutinu nenarkomanskog bitka, spadaju u vrh svjetskog filma devedesetih godina.

Koliko god da je sprdao birokraciju i svu  učmalost malog života, Boyle je to činio nevjerojatno smjelo i na jedan potpuno svjež način. Prije „Trainspottinga“ snimio je odličan triler „Sasvim malo ubojstvo“, a poslije „Traispottinga“ snimio je slabi „Žal“, te vrlo dobre SF-ove „28 dana kasnije“ i „Sunshine“.

Već zaražen istočnjačkim načinom života, svoj je „Žal“ snimao na Tajlandu. Film koji će ga vinuti u apsolutnog pobjednika ćelave nagrade, „Milijunaš s ulice“,  snimao je u Indiji. Izgleda da je div s istoka svojom suludom strukturom i nadasve vrućinom progutao malog Dannyja. Tako različit od rodnog mu Manchestera, taj svijet neprekidne promjene i nepresušnih boja (koje ipak nedostaju Manchesteru) smogle su snagu u Dannyju da se uhvati u koštac s pričom o dečku iz indijskog sluma koji preko noći u kvizu postaje milijunaš.

I bez pogovora, sve su te scene divno režirane, potmula jurnjava i raznolikost boja, sve je to dovoljno da se malom čovjeku zavrti u glavi i da kaže: vauuu. Još jedan prizor ronjenja kroz wc školjku je nažalost sve što je u doticaju s remek djelom Dannyja Boylea iz 1996.

Milijunaš je film ziheraš koji baš američki pojašnjava svaku nelogičnost i igra na sigurnu zicer as kartu. Iza svakog odgovora neobrazovanog mladića iz sluma na kvizu slijedi pomno režirana pričica iz života koja pojašnjava zloglasni puzzle.

Po ljubavnoj priči vidi se da je Boyle očito pod utjecajem Bollywooda, te šarene mašine koja štanca ljubav na poljima makova ili riže. No, ako je i radio svoj novi film naslanjajući se onako pomalo posprdno na Bollywood, to nije dovoljno opravdanje za ziher tortu koju nam je isporučio.

I sve je onda suvišno. I divni autentični prizori iz sluma s početka filma i sav raskošni kolorit naslonjen na dobri stari Bollywood, razrješenje je priče mlako i tako razvodnjeno da nam pri samom kraju uopće nije bitno hoće li junak preživjeti, hoće li zabrijati s djevojkom koju voli, hoće li vlak stići, hoće li osvojiti milijune, hoće li ga ona čekati, hoće li on nju čekati, hoće li djevojci plastičnom operacijom biti uklonjen ružni ožiljak i uspomena na jedan tegobni život?

Pitamo se samo gdje je zajebantski narkoman Spud koji tako blesavo na intervjuu za posao sprda ozbiljne institucije, gdje je beba iz Markovih noćnih mora, gdje je biserna voda do koje dolazimo kroz hej govna… Gdje je dovraga ta kul poetika koja nas je osvojila 1997.?

"Milijunaš" se okitio milijunima Oscara, Indija je rastuća velesila, koliki je njihov BDP, samo mi se to mota po glavi… Gdje su male intimne priče zbog kojih ljubimo kino platna… Gdje je Mark Renton? Gdje je nestao Danny Boyle? Ako je želio koketirati s Bollywoodom, zašto nije u to išao do kraja? Zicer torta u kinu do vas. Živjeli Oscari…

film
Autor   Mica Perić