volim samo herceg ovce
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

“Hrvatski reperi dignite hajku, onaj kuhar vam oteo publiku, djeca vam slušaju krivu majku...”, tako pjeva hrvatska nacionalna šund ikona u svom novom, zasigurno, hitu - "Hrvatica". Kibidabi, Severina progovara o ugroženosti hrvatskog nacionalnog bića koje, eto, ugrožava jedan - Bosanac. Uzmućkala se estrada pa je i prozvani reper bosanskih korijena (i zagrebačke adrese prebivališta), Edo Maajka, uzvratio. Boris Rašeta tvrdi da nema velike razlike između ova dva ovna predvodnika narodnih masa. Uostalom, oboje pokazuju da je stado - gluho.

 

Moram priznati da su mi angažirani pop-rock pisci, u angažiranom dijelu svoje produkcije, uvijek pomalo išli na živce. Iza društveno-političkog angažmana, čak i ako ga prakticiraju najbolji (blaženopočivši John Lennon, Bob Dylan, inače genijalni Arsen Dedić ili Hladno pivo), uvijek kao ono neizrečeno, kao motiv, zaudara nešto kvarno: ili skriveni motiv borbe za profit, koji treba izvući iz milijuna mladih, revolucionarnih ili razočaranih, ili pak želja za peglanjem imidža, ili svrstavanje na pravu stranu u trenutku kada je već svima jasno koja je prava strana. Motiv angažirane glazbe može biti i ideja o ulasku u povijest naprednog radničkog pokreta. Evo tu želju su sedamdesetih, serijski, neskriveno izražavali Kićo Slabinac (pjesme o JNA), Mario Mihaljević (Vozovi-vlakovi, ko naši miješani brakovi); Neda Ukraden (Drugarice posadimo cvijeće), Đorđe Balašević (Računajte na nas), Zdravko Čolić (Druše Tito mi ti se kunemo)... Kojiput iza svega doduše stoji i čisto uvjerenje, ali u tom slučaju rezultat je dobar samo kada je riječ o koračnicama, marševima, borbenim pjesmama, itd.

Glazba se, moj je dojam, organski opire invaziji politike pa uratci koji zanemaruju tu premisu, unatoč početnih namjera, završe na smetlištu. Samo je mali broj izuzetaka i oni, kako poslovica i kaže, postoje za to da potvrde pravilo. A mi smo ovoga tjedna dobili čak dva jaka dokaza za to.

Dokaz prvi: Severina. Ikona nacionalne šund scene - što znači ikona nacionalne glazbene scene uopće - u svojoj se povratničkoj uspješnici (“Hrvatica”) obrušila na Edu Maajku, stihovima “Hrvatski reperi dignite hajku, onaj kuhar vam oteo publiku, djeca vam slušaju krivu majku...”

U javnosti su se odmah pojavila dva oprečma tumačenja pjesme i spota.

Prvo tumačenje je ozbiljno i bukvalno. Po njemu, “čedna kao opatica, k'o svaka Hrvatica”, Severina je ravno iz porno afere o kojoj je mjesecima brujio cijeli Balkan uskočila, ničim izazvana, u prostor klerikalno-katoličkog moraliziranja s, kako misle neki, laganim primjesama šovinizma. Dio novinara vjeruje, naime, kako je napad na Edu Maajku prožet nacionalističkom idejom o otporu prema bosanskom rapu, odnosno, prema autoru s krivim sastavom krvnih zrnaca.

Drugo tumačenje je kako je riječ o ironičnoj pjesmi i ironičnom spotu: oboje hoće ismijati mentalitet koji je ljetos onako nasrnuo na Severinin pornić, a izvana je konzervativan i uglađen. No, ako je riječ o “pjesmi s ključem”, onda je nelogično da se cijela pjesma shvati kao ironija, a da se dio koji se odnosi na Edu Maajku (koji je po obrazovanju kuhar) čita u “ozbiljnom” ključu. Iz oba ključa - ozbiljnog i ironijskog - iskače pak posve refren “ki bi da bi”, što je zagorska narodna uzrečica, ali i zadnji velilki shit pokojnog predsjednika Tuđmana, iz terminalne faze njegove bolesti.

Bez obzira na to je li nova Sevina pjesma prožeta duhom klerofašizma ili ne, ostaje činjenica da je riječ o pjesmici čija je glazbena razina nepodnošljivo iritantna što znači da će imati brojnu publiku i da će, hoćeš-nećeš, proizvesti i adekvatne masovne učinke.

E, da, spomenuli smo dva dokaza. Drugi dokaz je Edo Maajka: on, kao i svi reperi, vjeruje da mu je u opisu radnog mjesta skidanje svih zvijezda...

Osim njegove. Na Severinin uradak - koji je po nekim interpretacijama samo odgovor na nekakav davni Edin stih u kojemu se kritički osvrnuo na Severinu - Edo je reagirao uvrijeđeno, ko svaka opatica... Kolateralna žrtva njena novog spota, Bizzo, morao se ispričavati Edi Maajki, izvlačiti iz već montiranog spota, objašnjavati kako je bio neupućen. Bizzo “neće protiv druga svog”.

A Edo Maajka, simbol pokreta otpora, koji jebe vladu, jebe politiku, zdušno se u zadnjih par mjeseci stavio u službu propagandne kampanje multinacionalnog telekomunikacijskog diva T, koji u hrvatsku kampanju ulaže 16 milijuna Eura, a 700 ljudi ostavlja bez posla. Ti isti ljudi sada mogu jebat vladu, jebat politiku, ali im neće biti pomoći ni od angažiranog Ede Maajke, ni od opatice Severine. Znao sam oduvijek da su angažirani rokeri pomalo kvarna roba, a tko ima neke dokaze za suprotno, neka ih iznese sada ili neka zauvijek šuti.

skandal

 Autor    Boris Rašeta             

kupus
volim samo herceg ovce
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

“Hrvatski reperi dignite hajku, onaj kuhar vam oteo publiku, djeca vam slušaju krivu majku...”, tako pjeva hrvatska nacionalna šund ikona u svom novom, zasigurno, hitu - "Hrvatica". Kibidabi, Severina progovara o ugroženosti hrvatskog nacionalnog bića koje, eto, ugrožava jedan - Bosanac. Uzmućkala se estrada pa je i prozvani reper bosanskih korijena (i zagrebačke adrese prebivališta), Edo Maajka, uzvratio. Boris Rašeta tvrdi da nema velike razlike između ova dva ovna predvodnika narodnih masa. Uostalom, oboje pokazuju da je stado - gluho.

 

Moram priznati da su mi angažirani pop-rock pisci, u angažiranom dijelu svoje produkcije, uvijek pomalo išli na živce. Iza društveno-političkog angažmana, čak i ako ga prakticiraju najbolji (blaženopočivši John Lennon, Bob Dylan, inače genijalni Arsen Dedić ili Hladno pivo), uvijek kao ono neizrečeno, kao motiv, zaudara nešto kvarno: ili skriveni motiv borbe za profit, koji treba izvući iz milijuna mladih, revolucionarnih ili razočaranih, ili pak želja za peglanjem imidža, ili svrstavanje na pravu stranu u trenutku kada je već svima jasno koja je prava strana. Motiv angažirane glazbe može biti i ideja o ulasku u povijest naprednog radničkog pokreta. Evo tu želju su sedamdesetih, serijski, neskriveno izražavali Kićo Slabinac (pjesme o JNA), Mario Mihaljević (Vozovi-vlakovi, ko naši miješani brakovi); Neda Ukraden (Drugarice posadimo cvijeće), Đorđe Balašević (Računajte na nas), Zdravko Čolić (Druše Tito mi ti se kunemo)... Kojiput iza svega doduše stoji i čisto uvjerenje, ali u tom slučaju rezultat je dobar samo kada je riječ o koračnicama, marševima, borbenim pjesmama, itd.

Glazba se, moj je dojam, organski opire invaziji politike pa uratci koji zanemaruju tu premisu, unatoč početnih namjera, završe na smetlištu. Samo je mali broj izuzetaka i oni, kako poslovica i kaže, postoje za to da potvrde pravilo. A mi smo ovoga tjedna dobili čak dva jaka dokaza za to.

Dokaz prvi: Severina. Ikona nacionalne šund scene - što znači ikona nacionalne glazbene scene uopće - u svojoj se povratničkoj uspješnici (“Hrvatica”) obrušila na Edu Maajku, stihovima “Hrvatski reperi dignite hajku, onaj kuhar vam oteo publiku, djeca vam slušaju krivu majku...”

U javnosti su se odmah pojavila dva oprečma tumačenja pjesme i spota.

Prvo tumačenje je ozbiljno i bukvalno. Po njemu, “čedna kao opatica, k'o svaka Hrvatica”, Severina je ravno iz porno afere o kojoj je mjesecima brujio cijeli Balkan uskočila, ničim izazvana, u prostor klerikalno-katoličkog moraliziranja s, kako misle neki, laganim primjesama šovinizma. Dio novinara vjeruje, naime, kako je napad na Edu Maajku prožet nacionalističkom idejom o otporu prema bosanskom rapu, odnosno, prema autoru s krivim sastavom krvnih zrnaca.

Drugo tumačenje je kako je riječ o ironičnoj pjesmi i ironičnom spotu: oboje hoće ismijati mentalitet koji je ljetos onako nasrnuo na Severinin pornić, a izvana je konzervativan i uglađen. No, ako je riječ o “pjesmi s ključem”, onda je nelogično da se cijela pjesma shvati kao ironija, a da se dio koji se odnosi na Edu Maajku (koji je po obrazovanju kuhar) čita u “ozbiljnom” ključu. Iz oba ključa - ozbiljnog i ironijskog - iskače pak posve refren “ki bi da bi”, što je zagorska narodna uzrečica, ali i zadnji velilki shit pokojnog predsjednika Tuđmana, iz terminalne faze njegove bolesti.

Bez obzira na to je li nova Sevina pjesma prožeta duhom klerofašizma ili ne, ostaje činjenica da je riječ o pjesmici čija je glazbena razina nepodnošljivo iritantna što znači da će imati brojnu publiku i da će, hoćeš-nećeš, proizvesti i adekvatne masovne učinke.

E, da, spomenuli smo dva dokaza. Drugi dokaz je Edo Maajka: on, kao i svi reperi, vjeruje da mu je u opisu radnog mjesta skidanje svih zvijezda...

Osim njegove. Na Severinin uradak - koji je po nekim interpretacijama samo odgovor na nekakav davni Edin stih u kojemu se kritički osvrnuo na Severinu - Edo je reagirao uvrijeđeno, ko svaka opatica... Kolateralna žrtva njena novog spota, Bizzo, morao se ispričavati Edi Maajki, izvlačiti iz već montiranog spota, objašnjavati kako je bio neupućen. Bizzo “neće protiv druga svog”.

A Edo Maajka, simbol pokreta otpora, koji jebe vladu, jebe politiku, zdušno se u zadnjih par mjeseci stavio u službu propagandne kampanje multinacionalnog telekomunikacijskog diva T, koji u hrvatsku kampanju ulaže 16 milijuna Eura, a 700 ljudi ostavlja bez posla. Ti isti ljudi sada mogu jebat vladu, jebat politiku, ali im neće biti pomoći ni od angažiranog Ede Maajke, ni od opatice Severine. Znao sam oduvijek da su angažirani rokeri pomalo kvarna roba, a tko ima neke dokaze za suprotno, neka ih iznese sada ili neka zauvijek šuti.

skandal

 Autor    Boris Rašeta