otvoreno pismo visočanstvu kulture
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Književnica Silvija Šesto, dopredsjednica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, nakon ignoriranja službenih zaprimatelja pošte Ministarstva kulture, uputila je ministru Boži Biškupiću otvoreno pismo, vjerujući da će na taj način prije biti pročitano negoli da traži političke linkove kojima bi skratila put do odaja "visoč... pardon Ministarstva", kako ga naziva. Nakon što je Ministarstvo objavilo rezultate natječaja o potpori novim izdanjima knjiga, na kojem je u Nakladi Semafora prošla tek suatorska kniga Silvije Šesto "Dnevnik jedne ljubavi" te od ukupne svote od osam milijuna kuna dobila osam tisuća, književnica je odlučila javno progovoriti o upitnim sustavima potpore, gadljivom radu vijeća, te prljavim igrama velikih nakladnika. Otkriva da će iz protesta vratiti Ministarstvu i tromjesečnu književničku potporu, a potom potražiti sreću "izvan granica svoje domovine".

 

Poštovani gospodine Ministre!

Zašto otvoreno pismo? Jednostavno, zato što sam se već obraćala Vašem visoč... pardon Ministarstvu, no odgovor nisam dobila. Mnijem da će na ovaj način zasigurno moje riječi stići do Vas, te nije potrebno da ga kuvertiranog uvalim nekome od svojih politički angažiranih prijatelja ili rodbine e da Vam isto uruči prije kakvog domjenka ili otvaranja izložbe.

Obraćam Vam se kao ministru kulture Republike Hrvatske otvorenim pismom zdvojna zbog tretmana koji kao zaslužna umjetnica Republike Hrvatske i nagrađivana književnica s čak 5 lektirnih naslova "uživam" sa svojim djelima u okviru Vaše institucije potpore i otkupa. Ta institucija potpore i otkupa prvenstveno je u svom opisu orijentirana da podrži izdavanje vrijednih književnih djela OSOBITO DOMAĆE PRODUKCIJE. Kakav je doista omjer domaće produkcije i prijevodne lako je provjeriti na stranicama Vašeg Ministarstva. Dakle, ovo otvoreno pismo pišem u svoje i u ime svog nakladnika koji objavljuje isključivo djela hrvatskih autora s tom velikom razlikom što se prema autoru ne ponaša eksploatatorski već ljudski i korektno.

Naime, prije godinu dana odlučila sam sva svoja djela povjeriti maloj, autorskoj i obiteljskoj nakladi s jednostavnim motivom: preživjeti sa svoje troje djece koliko to mogu pisanjem u uvjetima besramnog odnosa velikih izdavača spram autora. Kako ne bih ulazila u preopsežnu deskripciju svog stvaralaštva i napora u tom smislu, dozvolite mi da Vam iznesem nekoliko činjenica a koje se odnose na "djelidbu" novaca poreznih obveznika putem potpore i otkupa Vašeg ministarstva. Dosad sam objavila 19 naslova pretežno u velikim izdavačkim kućama... Za sva moja djela moji su "veliki" izdavači dobili izdašne potpore i još izdašnije otkupe. To sam, nažalost, provjeravala tek sada, jer u vrijeme kad sam s njima surađivala bijah uvjerena kako čine "veliku uslugu" jednoj maloj hrvatskoj spisateljici. No, danas, kad su mi se otvorile oči, uspoređujući svoje honorare s pristiglim im novcem Ministarstva, zaključih kako ne samo da su u moje naslove investirali neznatna sredstva, već je činjenica da nisu investirali ništa, dapače i s obzirom na izostanak autorskog honorara ili tek mizeriju u vrijednosti polovnog prijenosnog računala ispada da su itekako zaradili na jednoj maloj hrvatskoj spisateljici. Zanimaju li Vas te anegdotalne usporedbe (primjerice tantijemi od 0,90% ili odnos honorara od 4000 kn prema zaradi izdavača od 400.000 kn) vrlo ću Vam to lako predočiti. Nažalost, to nije samo moj slučaj, a ispada da upravo Ministarstvo institucijom otkupa i potpore pomaže podosta njih da se bahatost i eksploatacija te vrste nastavi.

Prije godinu dana odlučila sam silom prilika pokušati "uzeti stvar u svoje ruke" te sam se priklonila maloj, autorskoj nakladi. Na moju veliku žalost moj tretman kao književnice i autora bio je dijametralno suprotan od strane Ministarstva. Pa je tako spomenuta autorska naklada ušla u prva izdanja uopće ne dobivši nikakvu potporu, iako naglašavam da je riječ o LEKTIRNIM NASLOVIMA za kojima vape narodne knjižnice, a o osnovnim školama i da ne govorimo. Kako sam vrlo često na gostovanjima po školama koje su doslovno podijeljene dominacijama velikih izdavača kao Chicago početkom prošlog stoljeća, i u kontaktu s knjižnicama, moram Vam usput iskazati i nezadovoljstvo većine knjižnica s naslovima koje Ministarstvo otkupljuje, a za koje uopće ne postoji interes (posebice je riječ o naslovima namijenjenim usko specijaliziranim knjižnicama, pa tako i čitateljstvu sličnih afiniteta), te se brda otkupljenih knjiga sveudilj drže ili po kartonskim kutijama ili u zapećcima knjižnica. To je činjenica i u krajnjoj liniji čista sprdačina!!! Također lako provjerljiva. Kako nova izdanja moje autorske naklade nisu ni potpomognuta tako nisu ni otkupljena. Za razliku od mojih bivših velikih izdavača koji su mi davali male ili nikakve zahvale za moj autorski trud moja autorska naklada nije dobila ni lipe, a imala je dobru namjeru nagraditi me honorarom kojim se nekad davno, davno busalo tek na riječima Društvo hrvatskih književnika.

Ove sam se godine, kao i bezuspješno prošle, javila na natječaj u ime autorske naklade s pet naslova od kojih su tri lektirna, jedan naslov bijaše zbirka pjesama (drugi puta aplicirano) i jedan naslov bijaše suautorstvo. Od pet naslova, moja je autorska naklada dobila tek potporu za suautorstvo jedne knjige.

Međutim, ono što je apsurdno u cijeloj situaciji jest to što se prije nepunih godinu dana jedan od najvećih izdavača javio s istim mojim naslovom (i to bez potpisanog autorskog ugovora, dakle bez moje suglasnosti), te za isti, naravno, dobio sredstva. Riječ je o mom lektirnom romanu "VANDA". Kako je izdavač već u pripremi bio apsolutno i već po pravilu nekorektan, izigrao me po drugi puta i utratio moje vrijeme, te mi donio nove nedaće, do realizacije projekta nije došlo, pa sam ja potpisala ugovor sa spomenutom autorskom nakladom i za to djelo. Međutim, iako je aplikacija sadržavala i ugovor s autorskom nakladom i sve potrebne materijale navedene u obrascu, sredstva nisu dobivena. Dakle, velikoj ste izdavačkoj kući dodijelili potporu protiv volje autora, a autoru samom niste?!

Poštovani Ministre!

Da je do mene i kao autora i kao nakladnika osobno bih ukinula potpore i otkupe na način na koji ih sada "dijelite". Podržavam uobičajen napor jednog naroda da potpomogne vrijednosti koje se ne mogu tržišno u ovom sve više moralno atrofiranom društvu samostalno iskazati i materijalizirati. No, kriteriji po kojima se potpomažu i kriteriji po kojima se biraju projekti sasvim su netransparentni. Ovlašnim uvidom razvidno je i logično kako je otvoren sukob interesa Komisije rezultirao otvorenim nepotizmom po principu "svak sebi, a mrvice ostalima". Fuj!!!

Pozivanje na financijsku isplativost lektirnog naslova u mom i sličnim slučajevima apsurdna je s obzirom da je "Vanda" trebala izići u itekako finanancijski snažnoj nakladničkoj kući. Ta kako i ne bi bila snažna ta izdavačka kuća i sve što čini i na koji način kad samo u dijelu udžbeničkog programa, ispunjava iste autorskim uradcima bez da autore i obavijesti o časti koja im je ukazana. O stampedu s udžbenicima a sve pod kapom dobrobiti za djecu ne bih ovom prilikom, jer doista mi se čini kako bi se za to moralo interesirati i jedno drugo Ministarstvo, a o načinima na koje mnogi "veliki izdavači" cicaju novce poreznih obveznika tobož za edukativne i slične projekte, a bez javnog natječaja, također ne bih, to ostavljam za neku drugu (ne)priliku.

Ne vjerujem kako cijenjena komisija odabire djela i raspoređuju sredstva preferirajući monopoliste koji su to svakim danom sve veći. Ipak, izražavam žaljenje što od svog, hrvatskog, Ministarstva kulture, autorska naklada kojoj sam se svesrdno priklonila zbog korektnog odnosa spram autora nije dobila barem potporu koju je zaslužila mnogo veća i financijski snažnija izdavačka kuća. Toliko veća i snažnija da se ne libi iz dana u dan ulaziti u osnovne škole s nimalo moralno opravdanim metodama "uvaljivanja" što većeg broja svojih izdanja i "potkupljivanja" onih koji odlučuju o namjenskim sredstvima. To je istina o kojoj svi pričaju i nad kojom se svi zgražaju kao što je istina da su metode "ulaska" velikih izdavača u osnovne škole sve perfidnije i perfidnije. Od kupnje informatičke opreme, farbanja škola, tiskanja školskog lista, morskih aranžmana do interliberskog krkanja po restoranima. A kad je riječ o Hrvatskom nacionalnom i obrazovnom standardu (HNOS) koji je uza sveg ostalog donio i popis nove lektire za osnovne škole, ne znam jeste li upoznati s činjenicom kako osnovne škole dobivaju namjenska sredstva za novu lektiru, no do nove lektire put je dug i trnovit. Među maštovitim uncutarijama velikih izdavača koji pokušavaju "iscijediti" ta namjenska sredstva i kanalizirati ih na svoje kaljužne i amoralne račune ističe se jedan čiji sam dopis, naputak ili depešu imala u ruci, a obraća se knjižničarkama. U njem se decidirano i matematički točno iznose "nagrade" koje škola (knjižničarka) dobivaju budu li odlučile usmjeriti namjenska sredstva baš njima. U slučaju "da ne odbiju ponudu koju ne mogu odbiti" i prebace cjelokupni iznos namjenskih sredstava za lektiru upravo njima dobivaju BON!!! Lako je to, Ministre provjeriti... Iako bi te dosjetke valjale zanimati i ministra Primorca. No, meni se Vi, nažalost činite jednako bezuspješni kad je riječ o praksi, pa Vas često brkam, kao što i Vi dozvoljavate brkati sukobe interesa, vrijedna i nevrijedna djela, domaću produkciju i prijevode. Eto, ne zamjerite, jer ja Vam gospodine ministre od svega najviše volim djecu, a u suštini svega ovoga je teško licemjerje spram djece na koju se svi tako rado pozivaju. Djeca se doslovno i uz Vašu prešutnu privolu tretiraju samo kao medij putem kojeg halapljivci žele još i još i još. U sličan su kontekst i tretman dovedeni i hrvatski pisci.

Dakle, za istu knjigu u mom malom slučaju (knjigu nikad realiziranu i nikad odobrenu od autora) veliki je izdavač dobio potporu, a autorska naklada (knjiga uskoro realizirana i uz odobrenje autora - ugovor) nije.

Ne želim vjerovati kako je ovo još jedan način da se "podupiru" veliki, no to na vlastitoj koži osjetih. Također, ne želim vjerovati kako je i projekt knjižara kao distributera promišljen, jer ispada kako će "veliki" doista uz Vaš blagoslov pregaziti male. Koje knjižare?! Čije knjižare?! Zar će se knjige hrvatskih autora uopće nazrijeti iza kineskih torbica i romobila nakon što prođu lihvarsko rešeto onih koji su se knjižara dokopali na samo njima znane načine?! Stanje u zbilji je ponešto drugačije i ponajbolja djela hrvatske književnosti izdaju baš mali izdavači, jer upravo mali nakladnički timovi ostvaruju najidealnije odnose s autorima. Doduše, nemaju svi mali izdavači materijalnih sredstava dostatno nagraditi autora i kupiti pokoju nagradu... Ali... Zar nisu čitatelji najbolja nagrada?! Samo tko dočekati ono što najbliži nam Slovenci imaju već godinama, tu famoznu naknadu za posudbu, pa tko živ, tko čitan... Ako ste već htjeli poduprijeti devastiranu knjižarsku mrežu onda ste mogli zatvoriti kockarnice i pretvoriti ih u knjižare. U tom smislu možete slijediti Ruse. Mislim kako biste se i s ministrom Kirinom brzo dogovorili. Usput u takvim bi se knjižarama mogle prodavati i pancirke za članove kako bi bili sigurniji kad požele pročitati posuđenu knjigu na kakvoj klupi u parku, za slučaj da im iza leđa prozuji poneki djelatnik još ne svladavši sve funkcije samokresa. Čini se da naša mala uboga i već podosta rasprodana zemlja u tom smislu ima prebogate kockarske resurse. Ne bi me čudilo kada bi doista imala po glavi stanovnika i više kockarnica i kladionica no zemlja u kojoj je napisan neponovljiv "Kockar".

O Komisiji koja odlučuje o tome što će vrijedno poduprijeti i otkupiti tek toliko da je čine ljudi u izravnom sukobu interesa. Koliko je meni znano od četiri člana Komisije dvojica članova su glavni urednici, vlasnici ili izravno povezani s većim izdavačima koji se hrane obilatim potporama i otkupima. I to traje godinama! Ne vjerujem kako u Hrvatskoj nema ljudi koji bi tu časnu dužnost i časno obavili.

Poštovani Ministre!

Tužna sam uspoređujući kako neke stvari funkcioniraju u nedalekoj Sloveniji. Osobito na području književnosti za djecu i mlade. Nažalost, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade koje sam inicirala i čija sam dopredsjednica ni nakon tri godine traženja nije dobilo ni "rupu" od prostora za razliku od primjerice igrača belota (ma svaka im čast!) i velikih zaštitnika malih životinjica... Obožavam životinjice, no vjerujte mi kako bih kao hrvatska životinjica pod rukom kakve skorostečne poduzetnice imala puno izvjesniji život no kao hrvatska književnica pod Vašim Ministarstvom .

Nažalost, moram također konstatirati kako u spomenutoj komisiji Ministarstva koja radi "o glavama" nakladnicima koji odluče izdavati književnost za djecu i mlade hrvatskih autora i dalje djeluje čovjek (također u sukobu interesa), a iz prve ruke doznah (baš od člana iste te komisije) vrlo negativnog odnosa spram iste. Ista mi je osoba opisala kako se cijelim svojim opsežnim stasom prema nakladnicima i djelima koje pristignu na natječaj za potporu, a namijenjena su djeci i mladima odnosi na način koji bismo najtočnije definirali riječju: gnušanje. Pa stoga nije čudno što su rezultati na tom području porazni. Naravno, nikako rezultati književnika, već Vaši rezultati .

No, kako smo, ne toliko površinom, već većinom poteza i odluka onih koji bi trebali mudro odlučivati, sve manja i manja zemlja, to i krovne organizacije "ozbiljne" književnosti niti mare da se išta popravi niti ih briga. Dapače, jedno od DVA velika hrvatska književna društva dozvolilo je da u njeg uđe kapital privatnog velikog izdavača. Ta što onda očekivati od krovne organizacije hrvatskih intelektualaca?! Pitanja krucijalnih prava autora tu su u začetku osuđena na propast.

Na kraju izražavam žaljenje što sam IZ PROTESTA sklona VRATITI tromjesečnu književničku potporu od 16.200 kn, a ne 21.000 kako ste tvrdili i medijski podastrli, a koju sam dobila odlukom Ministarstva iz drugog pokušaja, bez obzira što su to i moja sredstva i sredstva moje djece, koje sam platila putem poreznih obveza, i istu zatražiti negdje drugdje, izvan granica svoje domovine. Istu sam pak književničku potporu namijenila plaćanju režija i kupnji polovnog kompjutora, jer tek toliko si mogu dopustiti kao samohrana majka i književnica zahvaljujući honorarima onih koje tako svesrdno podupire i otkupljuje Vaša Komisija. Naravno, ne računam honorare koje nisam nikada dobila i žalosno konstatiram kako će ih ovim tempom putem pravosudnih organa možda, tek možda dočekati moji unuci. A riječ je, ponavljam, o VELIKIM izdavačima koji su toliko veliki koliko sveudilj IZDAJU hrvatsku književnost i hrvatske književnike u doslovnom smislu. Vrijeme je da, želite li biti doista Ministarstvo kulture, stavite sve svoje snage i resurse na pravu stranu i učinite ovu zemlju barem jednim dijelom kulturnijom.

Uz pozdrav i s vjerom kako dobro i poštenje i sve ono u što se često BUSAJU oni koji samo KUSAJU... ipak na kraju pobjeđuje...

Silvija Šesto, književnica
dopredsjednica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade

književnost skandali
kupus
otvoreno pismo visočanstvu kulture
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Književnica Silvija Šesto, dopredsjednica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, nakon ignoriranja službenih zaprimatelja pošte Ministarstva kulture, uputila je ministru Boži Biškupiću otvoreno pismo, vjerujući da će na taj način prije biti pročitano negoli da traži političke linkove kojima bi skratila put do odaja "visoč... pardon Ministarstva", kako ga naziva. Nakon što je Ministarstvo objavilo rezultate natječaja o potpori novim izdanjima knjiga, na kojem je u Nakladi Semafora prošla tek suatorska kniga Silvije Šesto "Dnevnik jedne ljubavi" te od ukupne svote od osam milijuna kuna dobila osam tisuća, književnica je odlučila javno progovoriti o upitnim sustavima potpore, gadljivom radu vijeća, te prljavim igrama velikih nakladnika. Otkriva da će iz protesta vratiti Ministarstvu i tromjesečnu književničku potporu, a potom potražiti sreću "izvan granica svoje domovine".

 

Poštovani gospodine Ministre!

Zašto otvoreno pismo? Jednostavno, zato što sam se već obraćala Vašem visoč... pardon Ministarstvu, no odgovor nisam dobila. Mnijem da će na ovaj način zasigurno moje riječi stići do Vas, te nije potrebno da ga kuvertiranog uvalim nekome od svojih politički angažiranih prijatelja ili rodbine e da Vam isto uruči prije kakvog domjenka ili otvaranja izložbe.

Obraćam Vam se kao ministru kulture Republike Hrvatske otvorenim pismom zdvojna zbog tretmana koji kao zaslužna umjetnica Republike Hrvatske i nagrađivana književnica s čak 5 lektirnih naslova "uživam" sa svojim djelima u okviru Vaše institucije potpore i otkupa. Ta institucija potpore i otkupa prvenstveno je u svom opisu orijentirana da podrži izdavanje vrijednih književnih djela OSOBITO DOMAĆE PRODUKCIJE. Kakav je doista omjer domaće produkcije i prijevodne lako je provjeriti na stranicama Vašeg Ministarstva. Dakle, ovo otvoreno pismo pišem u svoje i u ime svog nakladnika koji objavljuje isključivo djela hrvatskih autora s tom velikom razlikom što se prema autoru ne ponaša eksploatatorski već ljudski i korektno.

Naime, prije godinu dana odlučila sam sva svoja djela povjeriti maloj, autorskoj i obiteljskoj nakladi s jednostavnim motivom: preživjeti sa svoje troje djece koliko to mogu pisanjem u uvjetima besramnog odnosa velikih izdavača spram autora. Kako ne bih ulazila u preopsežnu deskripciju svog stvaralaštva i napora u tom smislu, dozvolite mi da Vam iznesem nekoliko činjenica a koje se odnose na "djelidbu" novaca poreznih obveznika putem potpore i otkupa Vašeg ministarstva. Dosad sam objavila 19 naslova pretežno u velikim izdavačkim kućama... Za sva moja djela moji su "veliki" izdavači dobili izdašne potpore i još izdašnije otkupe. To sam, nažalost, provjeravala tek sada, jer u vrijeme kad sam s njima surađivala bijah uvjerena kako čine "veliku uslugu" jednoj maloj hrvatskoj spisateljici. No, danas, kad su mi se otvorile oči, uspoređujući svoje honorare s pristiglim im novcem Ministarstva, zaključih kako ne samo da su u moje naslove investirali neznatna sredstva, već je činjenica da nisu investirali ništa, dapače i s obzirom na izostanak autorskog honorara ili tek mizeriju u vrijednosti polovnog prijenosnog računala ispada da su itekako zaradili na jednoj maloj hrvatskoj spisateljici. Zanimaju li Vas te anegdotalne usporedbe (primjerice tantijemi od 0,90% ili odnos honorara od 4000 kn prema zaradi izdavača od 400.000 kn) vrlo ću Vam to lako predočiti. Nažalost, to nije samo moj slučaj, a ispada da upravo Ministarstvo institucijom otkupa i potpore pomaže podosta njih da se bahatost i eksploatacija te vrste nastavi.

Prije godinu dana odlučila sam silom prilika pokušati "uzeti stvar u svoje ruke" te sam se priklonila maloj, autorskoj nakladi. Na moju veliku žalost moj tretman kao književnice i autora bio je dijametralno suprotan od strane Ministarstva. Pa je tako spomenuta autorska naklada ušla u prva izdanja uopće ne dobivši nikakvu potporu, iako naglašavam da je riječ o LEKTIRNIM NASLOVIMA za kojima vape narodne knjižnice, a o osnovnim školama i da ne govorimo. Kako sam vrlo često na gostovanjima po školama koje su doslovno podijeljene dominacijama velikih izdavača kao Chicago početkom prošlog stoljeća, i u kontaktu s knjižnicama, moram Vam usput iskazati i nezadovoljstvo većine knjižnica s naslovima koje Ministarstvo otkupljuje, a za koje uopće ne postoji interes (posebice je riječ o naslovima namijenjenim usko specijaliziranim knjižnicama, pa tako i čitateljstvu sličnih afiniteta), te se brda otkupljenih knjiga sveudilj drže ili po kartonskim kutijama ili u zapećcima knjižnica. To je činjenica i u krajnjoj liniji čista sprdačina!!! Također lako provjerljiva. Kako nova izdanja moje autorske naklade nisu ni potpomognuta tako nisu ni otkupljena. Za razliku od mojih bivših velikih izdavača koji su mi davali male ili nikakve zahvale za moj autorski trud moja autorska naklada nije dobila ni lipe, a imala je dobru namjeru nagraditi me honorarom kojim se nekad davno, davno busalo tek na riječima Društvo hrvatskih književnika.

Ove sam se godine, kao i bezuspješno prošle, javila na natječaj u ime autorske naklade s pet naslova od kojih su tri lektirna, jedan naslov bijaše zbirka pjesama (drugi puta aplicirano) i jedan naslov bijaše suautorstvo. Od pet naslova, moja je autorska naklada dobila tek potporu za suautorstvo jedne knjige.

Međutim, ono što je apsurdno u cijeloj situaciji jest to što se prije nepunih godinu dana jedan od najvećih izdavača javio s istim mojim naslovom (i to bez potpisanog autorskog ugovora, dakle bez moje suglasnosti), te za isti, naravno, dobio sredstva. Riječ je o mom lektirnom romanu "VANDA". Kako je izdavač već u pripremi bio apsolutno i već po pravilu nekorektan, izigrao me po drugi puta i utratio moje vrijeme, te mi donio nove nedaće, do realizacije projekta nije došlo, pa sam ja potpisala ugovor sa spomenutom autorskom nakladom i za to djelo. Međutim, iako je aplikacija sadržavala i ugovor s autorskom nakladom i sve potrebne materijale navedene u obrascu, sredstva nisu dobivena. Dakle, velikoj ste izdavačkoj kući dodijelili potporu protiv volje autora, a autoru samom niste?!

Poštovani Ministre!

Da je do mene i kao autora i kao nakladnika osobno bih ukinula potpore i otkupe na način na koji ih sada "dijelite". Podržavam uobičajen napor jednog naroda da potpomogne vrijednosti koje se ne mogu tržišno u ovom sve više moralno atrofiranom društvu samostalno iskazati i materijalizirati. No, kriteriji po kojima se potpomažu i kriteriji po kojima se biraju projekti sasvim su netransparentni. Ovlašnim uvidom razvidno je i logično kako je otvoren sukob interesa Komisije rezultirao otvorenim nepotizmom po principu "svak sebi, a mrvice ostalima". Fuj!!!

Pozivanje na financijsku isplativost lektirnog naslova u mom i sličnim slučajevima apsurdna je s obzirom da je "Vanda" trebala izići u itekako finanancijski snažnoj nakladničkoj kući. Ta kako i ne bi bila snažna ta izdavačka kuća i sve što čini i na koji način kad samo u dijelu udžbeničkog programa, ispunjava iste autorskim uradcima bez da autore i obavijesti o časti koja im je ukazana. O stampedu s udžbenicima a sve pod kapom dobrobiti za djecu ne bih ovom prilikom, jer doista mi se čini kako bi se za to moralo interesirati i jedno drugo Ministarstvo, a o načinima na koje mnogi "veliki izdavači" cicaju novce poreznih obveznika tobož za edukativne i slične projekte, a bez javnog natječaja, također ne bih, to ostavljam za neku drugu (ne)priliku.

Ne vjerujem kako cijenjena komisija odabire djela i raspoređuju sredstva preferirajući monopoliste koji su to svakim danom sve veći. Ipak, izražavam žaljenje što od svog, hrvatskog, Ministarstva kulture, autorska naklada kojoj sam se svesrdno priklonila zbog korektnog odnosa spram autora nije dobila barem potporu koju je zaslužila mnogo veća i financijski snažnija izdavačka kuća. Toliko veća i snažnija da se ne libi iz dana u dan ulaziti u osnovne škole s nimalo moralno opravdanim metodama "uvaljivanja" što većeg broja svojih izdanja i "potkupljivanja" onih koji odlučuju o namjenskim sredstvima. To je istina o kojoj svi pričaju i nad kojom se svi zgražaju kao što je istina da su metode "ulaska" velikih izdavača u osnovne škole sve perfidnije i perfidnije. Od kupnje informatičke opreme, farbanja škola, tiskanja školskog lista, morskih aranžmana do interliberskog krkanja po restoranima. A kad je riječ o Hrvatskom nacionalnom i obrazovnom standardu (HNOS) koji je uza sveg ostalog donio i popis nove lektire za osnovne škole, ne znam jeste li upoznati s činjenicom kako osnovne škole dobivaju namjenska sredstva za novu lektiru, no do nove lektire put je dug i trnovit. Među maštovitim uncutarijama velikih izdavača koji pokušavaju "iscijediti" ta namjenska sredstva i kanalizirati ih na svoje kaljužne i amoralne račune ističe se jedan čiji sam dopis, naputak ili depešu imala u ruci, a obraća se knjižničarkama. U njem se decidirano i matematički točno iznose "nagrade" koje škola (knjižničarka) dobivaju budu li odlučile usmjeriti namjenska sredstva baš njima. U slučaju "da ne odbiju ponudu koju ne mogu odbiti" i prebace cjelokupni iznos namjenskih sredstava za lektiru upravo njima dobivaju BON!!! Lako je to, Ministre provjeriti... Iako bi te dosjetke valjale zanimati i ministra Primorca. No, meni se Vi, nažalost činite jednako bezuspješni kad je riječ o praksi, pa Vas često brkam, kao što i Vi dozvoljavate brkati sukobe interesa, vrijedna i nevrijedna djela, domaću produkciju i prijevode. Eto, ne zamjerite, jer ja Vam gospodine ministre od svega najviše volim djecu, a u suštini svega ovoga je teško licemjerje spram djece na koju se svi tako rado pozivaju. Djeca se doslovno i uz Vašu prešutnu privolu tretiraju samo kao medij putem kojeg halapljivci žele još i još i još. U sličan su kontekst i tretman dovedeni i hrvatski pisci.

Dakle, za istu knjigu u mom malom slučaju (knjigu nikad realiziranu i nikad odobrenu od autora) veliki je izdavač dobio potporu, a autorska naklada (knjiga uskoro realizirana i uz odobrenje autora - ugovor) nije.

Ne želim vjerovati kako je ovo još jedan način da se "podupiru" veliki, no to na vlastitoj koži osjetih. Također, ne želim vjerovati kako je i projekt knjižara kao distributera promišljen, jer ispada kako će "veliki" doista uz Vaš blagoslov pregaziti male. Koje knjižare?! Čije knjižare?! Zar će se knjige hrvatskih autora uopće nazrijeti iza kineskih torbica i romobila nakon što prođu lihvarsko rešeto onih koji su se knjižara dokopali na samo njima znane načine?! Stanje u zbilji je ponešto drugačije i ponajbolja djela hrvatske književnosti izdaju baš mali izdavači, jer upravo mali nakladnički timovi ostvaruju najidealnije odnose s autorima. Doduše, nemaju svi mali izdavači materijalnih sredstava dostatno nagraditi autora i kupiti pokoju nagradu... Ali... Zar nisu čitatelji najbolja nagrada?! Samo tko dočekati ono što najbliži nam Slovenci imaju već godinama, tu famoznu naknadu za posudbu, pa tko živ, tko čitan... Ako ste već htjeli poduprijeti devastiranu knjižarsku mrežu onda ste mogli zatvoriti kockarnice i pretvoriti ih u knjižare. U tom smislu možete slijediti Ruse. Mislim kako biste se i s ministrom Kirinom brzo dogovorili. Usput u takvim bi se knjižarama mogle prodavati i pancirke za članove kako bi bili sigurniji kad požele pročitati posuđenu knjigu na kakvoj klupi u parku, za slučaj da im iza leđa prozuji poneki djelatnik još ne svladavši sve funkcije samokresa. Čini se da naša mala uboga i već podosta rasprodana zemlja u tom smislu ima prebogate kockarske resurse. Ne bi me čudilo kada bi doista imala po glavi stanovnika i više kockarnica i kladionica no zemlja u kojoj je napisan neponovljiv "Kockar".

O Komisiji koja odlučuje o tome što će vrijedno poduprijeti i otkupiti tek toliko da je čine ljudi u izravnom sukobu interesa. Koliko je meni znano od četiri člana Komisije dvojica članova su glavni urednici, vlasnici ili izravno povezani s većim izdavačima koji se hrane obilatim potporama i otkupima. I to traje godinama! Ne vjerujem kako u Hrvatskoj nema ljudi koji bi tu časnu dužnost i časno obavili.

Poštovani Ministre!

Tužna sam uspoređujući kako neke stvari funkcioniraju u nedalekoj Sloveniji. Osobito na području književnosti za djecu i mlade. Nažalost, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade koje sam inicirala i čija sam dopredsjednica ni nakon tri godine traženja nije dobilo ni "rupu" od prostora za razliku od primjerice igrača belota (ma svaka im čast!) i velikih zaštitnika malih životinjica... Obožavam životinjice, no vjerujte mi kako bih kao hrvatska životinjica pod rukom kakve skorostečne poduzetnice imala puno izvjesniji život no kao hrvatska književnica pod Vašim Ministarstvom .

Nažalost, moram također konstatirati kako u spomenutoj komisiji Ministarstva koja radi "o glavama" nakladnicima koji odluče izdavati književnost za djecu i mlade hrvatskih autora i dalje djeluje čovjek (također u sukobu interesa), a iz prve ruke doznah (baš od člana iste te komisije) vrlo negativnog odnosa spram iste. Ista mi je osoba opisala kako se cijelim svojim opsežnim stasom prema nakladnicima i djelima koje pristignu na natječaj za potporu, a namijenjena su djeci i mladima odnosi na način koji bismo najtočnije definirali riječju: gnušanje. Pa stoga nije čudno što su rezultati na tom području porazni. Naravno, nikako rezultati književnika, već Vaši rezultati .

No, kako smo, ne toliko površinom, već većinom poteza i odluka onih koji bi trebali mudro odlučivati, sve manja i manja zemlja, to i krovne organizacije "ozbiljne" književnosti niti mare da se išta popravi niti ih briga. Dapače, jedno od DVA velika hrvatska književna društva dozvolilo je da u njeg uđe kapital privatnog velikog izdavača. Ta što onda očekivati od krovne organizacije hrvatskih intelektualaca?! Pitanja krucijalnih prava autora tu su u začetku osuđena na propast.

Na kraju izražavam žaljenje što sam IZ PROTESTA sklona VRATITI tromjesečnu književničku potporu od 16.200 kn, a ne 21.000 kako ste tvrdili i medijski podastrli, a koju sam dobila odlukom Ministarstva iz drugog pokušaja, bez obzira što su to i moja sredstva i sredstva moje djece, koje sam platila putem poreznih obveza, i istu zatražiti negdje drugdje, izvan granica svoje domovine. Istu sam pak književničku potporu namijenila plaćanju režija i kupnji polovnog kompjutora, jer tek toliko si mogu dopustiti kao samohrana majka i književnica zahvaljujući honorarima onih koje tako svesrdno podupire i otkupljuje Vaša Komisija. Naravno, ne računam honorare koje nisam nikada dobila i žalosno konstatiram kako će ih ovim tempom putem pravosudnih organa možda, tek možda dočekati moji unuci. A riječ je, ponavljam, o VELIKIM izdavačima koji su toliko veliki koliko sveudilj IZDAJU hrvatsku književnost i hrvatske književnike u doslovnom smislu. Vrijeme je da, želite li biti doista Ministarstvo kulture, stavite sve svoje snage i resurse na pravu stranu i učinite ovu zemlju barem jednim dijelom kulturnijom.

Uz pozdrav i s vjerom kako dobro i poštenje i sve ono u što se često BUSAJU oni koji samo KUSAJU... ipak na kraju pobjeđuje...

Silvija Šesto, književnica
dopredsjednica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade

književnost skandali