šator u gaćicama

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

"Iživciran možda sporom vožnjom, jednom je rukom držao volan, a drugom umjesto po upravljaču lutao po izvađenom komadu. Masturbacija usred bijela dana, usred glavnoga grada, stvarno je jedan psihološki zanimljiv, čak rajcav prizor. "

 

Na svom proputovanju Istrom uzduž i poprijeko, zalutao sam i u Barbarigu. Bezbrižan. Ma naravno da nisam razmišljao o tome hoću li prijaviti svoje boravište i time ući u službene turističke statistike koje bi imale potvrditi "najbolju sezonu ikad". Uostalom, moje boemsko prešetavanje od mjesta do mjesta teško bi moglo opravdati definiciju riječi "boravište". Jedan dan simo, jedan dan tamo... Oko u autu ubijem, najčešće. I sanjam inspektora koji mi kucanjem po prozorskom staklu izdaje račun.

Nisam u Barbarigu stigao ni da vidim gdje se to skrasio Rade Šerbedžija, niti da radim priču o spornoj rasprodaji istarske crvene zemljane grude. Stigao sam, poput svih turističkih lutalica koji izbjegavaju plaćati takse, tek da umočim nokte na nogama. Cijelo si ljeto tražim idealnu plažu i možda je baš Barbariga – ta. Na mjestu gdje je spuštajuća asfaltirana cesta prestala biti putokazom prema jadranskom valu koji se nazirao ponad još neizgorene makije i zaprašnjenih maslinika, zaustavio sam automobil da upitam za smjer. U retrovizoru osmijeh, ha baš je iz smjera Pule i s istim registracijama naletio jedan vozač, sjajno! Imam koga pitati. Moju mašuću ruku shvatio je kao poziv u pomoć i uspio zakočiti desetak metara ispred mog parkiranog Opela. Prije velikodušno gostoljubivog rikverca, i na mjestu suvozača izronilo je još jedno živo biće, iz smjera njegova međunožja. Hm, zaista sumnjam da je gospođica popravljala papučicu gasa baš za vrijeme vožnje.

- Ahm, oprostite na smetnji – crvenio sam se pomalo. – Ali kud se ide prema moru, plaži?

- Evo, samo nas slijedite – ljubazno je odgovorio mladoliki vozač, dok smo se njegova draga i ja natjecali u količini crvenila u licu. Zaista mi je bilo neugodno što sam svojim ne toliko bitnim pitanjem zaustavio njihov "proces". A on je možda mislio da sam stvarno u škripcu pa je i stao stoga.

Krenuo ja za njima, prema uputi i, kad ono, tip, u toj desetak kilometara na sat brzoj vožnji po miloj istarskoj kaldrmi, ispruži ruku prema ženinu tjemenu i pogura joj usta opet prema "pokvarenoj papučici gasa".

Smjeli prizor sigurno je majstor vrednovao i količinom mog osmijeha koju je mjerio u svom retrovizoru. Bilo mi je to baš dražesno iskustvo po uzoru na egzibicije Pamele Anderson koja je svoje skakutanje oko šlica Tommyja Leea ipak izvodila na ravnoj autocesti. A ovi su, kladim se, izlaskom s istarskog ipsilona tek počeli. I razlika je, dakako, što su privatne porno snimke gospođice-bombe Anderson završile na policama videoteka, a ovaj mladi pulski par imao je samo jednog gledatelja instruiranog da ih slijedi do plaže na kojoj se oni, sasvim sigurno, neće kupati.

Nije to prvi put da sam svjedočio egzibiciji iz automobila. Pred godinu dana zagrebačkom se glavnom ulicom, Ilicom, taman kod Britanskog trga, u vrijeme najveće gradske gužve vozao jedan još smjeliji vozač. Iživciran možda sporom vožnjom, jednom je rukom držao volan, a drugom umjesto po upravljaču lutao po izvađenom komadu. Masturbacija usred bijela dana, usred glavnoga grada, stvarno je jedan psihološki zanimljiv, čak rajcav prizor.

Tad sam prvi put posumnjao u svoju seksualnost. Tip je vozio sporo, zbog gužve, a ja hodao posve uobičajenom brzinom koraka. Rezultat? Sustizali smo se stalno i neprestano bili u istoj ravnini. Nisam se mogao odvojiti od njegove kite. Očima sam ju gutao. Imao je velik kurac, zato se i nije imao čega sramit. Baš tamo gdje kumice s Britanca prodaju grincajg, ja sam skrenuo desno, a ovaj je nastavio sporom vožnjom – pravo, prema Črnomercu. Kumice se, ako su kojim slučajem bacile poglede prema Ilici, sigurno nisu mogle načuditi veličini svojih mrkvi.

Drkanje usred bijela dana, kao i ovo pušenje na makadamu u Barbarigi, proizvodi u meni neko neobično mućkanje sokova po cijelom tijelu. Možda čak i želucu malo. Jer, koliko god te prizore smatrao voajerski zanimljivima, pomalo mi se i gade ti ljudi koji mi nisu dopustili da biram. Već se osjećam prinuđenim to gledati, gledati i gledati, samo zato što dijelimo geografske koordinate u istom vremenskom trenutku.

Nekako mislim da je njihova pozicija puno zahvalnija. Sokovi se ne mućkaju, recimo, po želucu, već u njihovim međunožjima. Za iličkog šofera ne znam je li stvar izmućkao do kraja, ali turisti iz Barbarige s kojima sam bio "prinuđen" dijeliti plažu (hm, kao da je samo jedna plaža na svijetu), išli su do kraja. Kupali su se goli, a ručnike koristili i za brisanje drugih slanih tekućina, ne samo morske. Moje oči nikad nisu bile veće. A moram priznati – ni šator u gaćicama.
kolumna seks i gad (7)
Autor    Veliki Pero

iz arhive:
seks i gad (6): rekordni broj močenja
seks i gad (5): istra materina
seks i gad (4): sad si živ, sad si hiv
seks i gad (3): hrengek bez kurtona
seks i gad (2): otkud skinsima pare?
seks i gad (1): masovno bez djevičnjaka

kupus

šator u gaćicama

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

"Iživciran možda sporom vožnjom, jednom je rukom držao volan, a drugom umjesto po upravljaču lutao po izvađenom komadu. Masturbacija usred bijela dana, usred glavnoga grada, stvarno je jedan psihološki zanimljiv, čak rajcav prizor. "

 

Na svom proputovanju Istrom uzduž i poprijeko, zalutao sam i u Barbarigu. Bezbrižan. Ma naravno da nisam razmišljao o tome hoću li prijaviti svoje boravište i time ući u službene turističke statistike koje bi imale potvrditi "najbolju sezonu ikad". Uostalom, moje boemsko prešetavanje od mjesta do mjesta teško bi moglo opravdati definiciju riječi "boravište". Jedan dan simo, jedan dan tamo... Oko u autu ubijem, najčešće. I sanjam inspektora koji mi kucanjem po prozorskom staklu izdaje račun.

Nisam u Barbarigu stigao ni da vidim gdje se to skrasio Rade Šerbedžija, niti da radim priču o spornoj rasprodaji istarske crvene zemljane grude. Stigao sam, poput svih turističkih lutalica koji izbjegavaju plaćati takse, tek da umočim nokte na nogama. Cijelo si ljeto tražim idealnu plažu i možda je baš Barbariga – ta. Na mjestu gdje je spuštajuća asfaltirana cesta prestala biti putokazom prema jadranskom valu koji se nazirao ponad još neizgorene makije i zaprašnjenih maslinika, zaustavio sam automobil da upitam za smjer. U retrovizoru osmijeh, ha baš je iz smjera Pule i s istim registracijama naletio jedan vozač, sjajno! Imam koga pitati. Moju mašuću ruku shvatio je kao poziv u pomoć i uspio zakočiti desetak metara ispred mog parkiranog Opela. Prije velikodušno gostoljubivog rikverca, i na mjestu suvozača izronilo je još jedno živo biće, iz smjera njegova međunožja. Hm, zaista sumnjam da je gospođica popravljala papučicu gasa baš za vrijeme vožnje.

- Ahm, oprostite na smetnji – crvenio sam se pomalo. – Ali kud se ide prema moru, plaži?

- Evo, samo nas slijedite – ljubazno je odgovorio mladoliki vozač, dok smo se njegova draga i ja natjecali u količini crvenila u licu. Zaista mi je bilo neugodno što sam svojim ne toliko bitnim pitanjem zaustavio njihov "proces". A on je možda mislio da sam stvarno u škripcu pa je i stao stoga.

Krenuo ja za njima, prema uputi i, kad ono, tip, u toj desetak kilometara na sat brzoj vožnji po miloj istarskoj kaldrmi, ispruži ruku prema ženinu tjemenu i pogura joj usta opet prema "pokvarenoj papučici gasa".

Smjeli prizor sigurno je majstor vrednovao i količinom mog osmijeha koju je mjerio u svom retrovizoru. Bilo mi je to baš dražesno iskustvo po uzoru na egzibicije Pamele Anderson koja je svoje skakutanje oko šlica Tommyja Leea ipak izvodila na ravnoj autocesti. A ovi su, kladim se, izlaskom s istarskog ipsilona tek počeli. I razlika je, dakako, što su privatne porno snimke gospođice-bombe Anderson završile na policama videoteka, a ovaj mladi pulski par imao je samo jednog gledatelja instruiranog da ih slijedi do plaže na kojoj se oni, sasvim sigurno, neće kupati.

Nije to prvi put da sam svjedočio egzibiciji iz automobila. Pred godinu dana zagrebačkom se glavnom ulicom, Ilicom, taman kod Britanskog trga, u vrijeme najveće gradske gužve vozao jedan još smjeliji vozač. Iživciran možda sporom vožnjom, jednom je rukom držao volan, a drugom umjesto po upravljaču lutao po izvađenom komadu. Masturbacija usred bijela dana, usred glavnoga grada, stvarno je jedan psihološki zanimljiv, čak rajcav prizor.

Tad sam prvi put posumnjao u svoju seksualnost. Tip je vozio sporo, zbog gužve, a ja hodao posve uobičajenom brzinom koraka. Rezultat? Sustizali smo se stalno i neprestano bili u istoj ravnini. Nisam se mogao odvojiti od njegove kite. Očima sam ju gutao. Imao je velik kurac, zato se i nije imao čega sramit. Baš tamo gdje kumice s Britanca prodaju grincajg, ja sam skrenuo desno, a ovaj je nastavio sporom vožnjom – pravo, prema Črnomercu. Kumice se, ako su kojim slučajem bacile poglede prema Ilici, sigurno nisu mogle načuditi veličini svojih mrkvi.

Drkanje usred bijela dana, kao i ovo pušenje na makadamu u Barbarigi, proizvodi u meni neko neobično mućkanje sokova po cijelom tijelu. Možda čak i želucu malo. Jer, koliko god te prizore smatrao voajerski zanimljivima, pomalo mi se i gade ti ljudi koji mi nisu dopustili da biram. Već se osjećam prinuđenim to gledati, gledati i gledati, samo zato što dijelimo geografske koordinate u istom vremenskom trenutku.

Nekako mislim da je njihova pozicija puno zahvalnija. Sokovi se ne mućkaju, recimo, po želucu, već u njihovim međunožjima. Za iličkog šofera ne znam je li stvar izmućkao do kraja, ali turisti iz Barbarige s kojima sam bio "prinuđen" dijeliti plažu (hm, kao da je samo jedna plaža na svijetu), išli su do kraja. Kupali su se goli, a ručnike koristili i za brisanje drugih slanih tekućina, ne samo morske. Moje oči nikad nisu bile veće. A moram priznati – ni šator u gaćicama.
kolumna seks i gad (7)
Autor    Veliki Pero

iz arhive:
seks i gad (6): rekordni broj močenja
seks i gad (5): istra materina
seks i gad (4): sad si živ, sad si hiv
seks i gad (3): hrengek bez kurtona
seks i gad (2): otkud skinsima pare?
seks i gad (1): masovno bez djevičnjaka