istra materina

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Ima nešto krasno u ovom najvećem hrvatskom poluotoku. Oblikom podsjeća na ženski spolni organ. Najveća hrvatska pička. Zato volim Istru.

 

Ima nešto krasno u ovom najvećem hrvatskom poluotoku. Oblikom podsjeća na ženski spolni organ. Najveća hrvatska pička. Zato volim Istru.

Kažu da je Dalmacija ljepša. Da se onaj fini pijesak nestašnije zavlači u kupaće gaćice. Da je more toplije, a i noći. Da su Dalmatinke ljepše od Talijanki, ovaj... Istrijanki. Ne znam. Meni je Istra sasvim ugodna i upravo sam zato svoj godišnji odmor odlučio provesti na sjevernim hrvatskim obalama. Uostalom, nekako letimičnim pogledom na kampersku kartu uočavam da je koncentracija nudističkih kampova u Istri mnogo veća negoli "doli", a meni, kao nepopularno zagriženom i zatucanom erotomanu kojem se diže i na toples, to znači – komparativnu prednost.

Putujem autom, skitam se i snimam, kako bi rekao onaj neki. Ovo "snimam", dear police, shvatite uvjetno. Znam da ste prilično osjetljivi na tipove koji fotoaparatima ovjekovječuju dječicu na plažama, pa ih trpate u ćelije da se igraju sa zatvorskim drugovima. Mene dječica toliko ne interesiraju, bar dok ne porastu, a ovo "snimam" čitaj kao "skeniram". Da oči mogu sliniti, ja bih se kupao u mljeckavoj sluzi.

Ne znam zašto, ali volim se izležavati na nudističkoj plaži. Većina tih tijela na nudističkim plažama realno su ružna. Čak možda ružnija od onih na nenudističkim plažama. Puno nekih salastih i strijastih teta, zagorenih švaba i pimpeka zaraslih u dlakavo žbunje. Sise su toliko obješene da omogućuju da pupak ne izgori na Suncu. Smežurane guze služe da vam zgade put u plićak dok se lješkare na laganim valićima koji peru šljunak. Dođe mi da se zamislim nad svojim osjećajem za estetiku. Zašto volim nudističku plažu?

Sve je to bazično ružno. I ja, realno, bez ikakve nepotrebne skromnosti, stršim kao predivni cvjetak. Što i nije loša pozicija. I tu, ipak iskreno, nađe se mladog mesa koje mi može parirati. A tu ne mislim na ono mlado meso koje još mutter maže dječjim mlijekom za sunčanje s faktorom 78. I pipicu, i kiticu, da ne zagore.

Volim golotinju na moru i zato što mi je kupanje bez opterećujuće kostimografije ugodno do jaja. Ne može se to mjeriti s onim kupaćim hlačicama u kojima sam do pred koju godinu, drhtav, ulazio u dalmatinsko more. Istina je pomalo apsurdna: hladnije je kupati se odjeven, nego kao od majke rođen.

Uostalom, ova faca nema kompleks izlaska iz vode. Ono kad se kite, kao, usuču same u sebe jer im je navodno hladno. What the fuck? Osjećam se dovoljno obdareno i na niskim temperaturama. Čak se osjećam ponosno dok se tako more cijedi s mojih prsa i trbuha, izlazim iz vode kao u nekoj reklami... E da su snimatelji reklama iole odvažni, stavili bi me prije nego Pipi.

Naravno da sve ovo nije obično samohvalisanje. Dakako, to jest samohvalisanje. Ali nije obično. S pokrićem je. Mislim da na nudističkoj plaži nije teško igrati ulogu Apolona, pa makar umišljenu. Kažem vam, upecati ribu na nudističkoj obali lakše je nego upecati je na onoj punoj drečave dječurlije od kojih se ne vidi vaša ješka, vaš mamac. Ne mislim tu primarno na kitu. Neke kite ni najmanja riba ne bi vidjela. Mislim tu općenito na vas kao muškarca. U atmosferi urnebesnog dječjeg vrtića, utopite se u kostimiranoj masi. Ne primjećuju vas. Na nudističkoj plaži stršite u masi. I ne samo zato što eventualno imate erekciju.

Na nudističkoj plaži obično izvadim knjigu. Aralicu. Pravim se intelektualac. Knjižurina u svakom slučaju mora biti debela. To odaje moć. Ne mičem se satima s prve stranice. To odaje pedantnost. Zaspem nad stranicama i zabijem glavu u šljunak. To odaje dosadnu knjigu.

U savršenom scenariju ona mi prilazi, uzima mlijeko za sunčanje i utrljava mi ga u leđa. Kaže, na nevještom engleskom: "Izgourit chesh." Potom mlijeko ištrcava na svoje sise, pa me maže sisama. Onda kaže da se okrenem na leđa, jer da mi treba namazati i prednju stranu. Njezine sise kotrljaju se niz moj znojni torzo, ona me štiti. UVA, UVB, so long, you motherfuckers!

U realnom scenariju, budi me neka plastična lopta koja me pogodila u glavu. Pizde, i nudisti imaju djecu naravno! Buka je jednako grozna kao i na plaži za one koji se kupaju odjeveni. Ručnik do moga doselilo je prekrasno brinetno stvorenje, krhke građe, ne prebujnih ali slatkih sisa, i predivnih očiju.

U savršenom scenariju realnog scenarija pitam je: "Što tako lijepa dama poput vas radi sama na ovakvoj plaži?". Ona, na nevještom engleskom, kaže: "Trazhim neku dobru kitu za popushit."

U realnom scenariju realnog scenarija, ja govorim: "Damn kids. Do you know any other, more quiet beach?" Ona mi na, iznenađujuće, baš vještom engleskom govori: "As a matter of fact, I do." I događa se nevjerojatno. Treba, Francuskinja na odmoru, čije prijateljice iz firme još kunjaju u apartmanu uživajući u popodnevnoj siesti, vodi me na mirnije dijelove, među stijene. A ovaj zagriženi i zatucani erotoman kojem se diže i na toples, voli stijene.

Francuskinja nema Istru među nogama, više uredno podšišani istarski ipsilon. Ima još nešto među nogama. Moj jezik. Volim Istru.
kolumna seks i gad (5)
Autor    Veliki Pero

iz arhive:
seks i gad (4): sad si živ, sad si hiv
seks i gad (3): hrengek bez kurtona
seks i gad (2): otkud skinsima pare?
seks i gad (1): masovno bez djevičnjaka

kupus

istra materina

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Ima nešto krasno u ovom najvećem hrvatskom poluotoku. Oblikom podsjeća na ženski spolni organ. Najveća hrvatska pička. Zato volim Istru.

 

Ima nešto krasno u ovom najvećem hrvatskom poluotoku. Oblikom podsjeća na ženski spolni organ. Najveća hrvatska pička. Zato volim Istru.

Kažu da je Dalmacija ljepša. Da se onaj fini pijesak nestašnije zavlači u kupaće gaćice. Da je more toplije, a i noći. Da su Dalmatinke ljepše od Talijanki, ovaj... Istrijanki. Ne znam. Meni je Istra sasvim ugodna i upravo sam zato svoj godišnji odmor odlučio provesti na sjevernim hrvatskim obalama. Uostalom, nekako letimičnim pogledom na kampersku kartu uočavam da je koncentracija nudističkih kampova u Istri mnogo veća negoli "doli", a meni, kao nepopularno zagriženom i zatucanom erotomanu kojem se diže i na toples, to znači – komparativnu prednost.

Putujem autom, skitam se i snimam, kako bi rekao onaj neki. Ovo "snimam", dear police, shvatite uvjetno. Znam da ste prilično osjetljivi na tipove koji fotoaparatima ovjekovječuju dječicu na plažama, pa ih trpate u ćelije da se igraju sa zatvorskim drugovima. Mene dječica toliko ne interesiraju, bar dok ne porastu, a ovo "snimam" čitaj kao "skeniram". Da oči mogu sliniti, ja bih se kupao u mljeckavoj sluzi.

Ne znam zašto, ali volim se izležavati na nudističkoj plaži. Većina tih tijela na nudističkim plažama realno su ružna. Čak možda ružnija od onih na nenudističkim plažama. Puno nekih salastih i strijastih teta, zagorenih švaba i pimpeka zaraslih u dlakavo žbunje. Sise su toliko obješene da omogućuju da pupak ne izgori na Suncu. Smežurane guze služe da vam zgade put u plićak dok se lješkare na laganim valićima koji peru šljunak. Dođe mi da se zamislim nad svojim osjećajem za estetiku. Zašto volim nudističku plažu?

Sve je to bazično ružno. I ja, realno, bez ikakve nepotrebne skromnosti, stršim kao predivni cvjetak. Što i nije loša pozicija. I tu, ipak iskreno, nađe se mladog mesa koje mi može parirati. A tu ne mislim na ono mlado meso koje još mutter maže dječjim mlijekom za sunčanje s faktorom 78. I pipicu, i kiticu, da ne zagore.

Volim golotinju na moru i zato što mi je kupanje bez opterećujuće kostimografije ugodno do jaja. Ne može se to mjeriti s onim kupaćim hlačicama u kojima sam do pred koju godinu, drhtav, ulazio u dalmatinsko more. Istina je pomalo apsurdna: hladnije je kupati se odjeven, nego kao od majke rođen.

Uostalom, ova faca nema kompleks izlaska iz vode. Ono kad se kite, kao, usuču same u sebe jer im je navodno hladno. What the fuck? Osjećam se dovoljno obdareno i na niskim temperaturama. Čak se osjećam ponosno dok se tako more cijedi s mojih prsa i trbuha, izlazim iz vode kao u nekoj reklami... E da su snimatelji reklama iole odvažni, stavili bi me prije nego Pipi.

Naravno da sve ovo nije obično samohvalisanje. Dakako, to jest samohvalisanje. Ali nije obično. S pokrićem je. Mislim da na nudističkoj plaži nije teško igrati ulogu Apolona, pa makar umišljenu. Kažem vam, upecati ribu na nudističkoj obali lakše je nego upecati je na onoj punoj drečave dječurlije od kojih se ne vidi vaša ješka, vaš mamac. Ne mislim tu primarno na kitu. Neke kite ni najmanja riba ne bi vidjela. Mislim tu općenito na vas kao muškarca. U atmosferi urnebesnog dječjeg vrtića, utopite se u kostimiranoj masi. Ne primjećuju vas. Na nudističkoj plaži stršite u masi. I ne samo zato što eventualno imate erekciju.

Na nudističkoj plaži obično izvadim knjigu. Aralicu. Pravim se intelektualac. Knjižurina u svakom slučaju mora biti debela. To odaje moć. Ne mičem se satima s prve stranice. To odaje pedantnost. Zaspem nad stranicama i zabijem glavu u šljunak. To odaje dosadnu knjigu.

U savršenom scenariju ona mi prilazi, uzima mlijeko za sunčanje i utrljava mi ga u leđa. Kaže, na nevještom engleskom: "Izgourit chesh." Potom mlijeko ištrcava na svoje sise, pa me maže sisama. Onda kaže da se okrenem na leđa, jer da mi treba namazati i prednju stranu. Njezine sise kotrljaju se niz moj znojni torzo, ona me štiti. UVA, UVB, so long, you motherfuckers!

U realnom scenariju, budi me neka plastična lopta koja me pogodila u glavu. Pizde, i nudisti imaju djecu naravno! Buka je jednako grozna kao i na plaži za one koji se kupaju odjeveni. Ručnik do moga doselilo je prekrasno brinetno stvorenje, krhke građe, ne prebujnih ali slatkih sisa, i predivnih očiju.

U savršenom scenariju realnog scenarija pitam je: "Što tako lijepa dama poput vas radi sama na ovakvoj plaži?". Ona, na nevještom engleskom, kaže: "Trazhim neku dobru kitu za popushit."

U realnom scenariju realnog scenarija, ja govorim: "Damn kids. Do you know any other, more quiet beach?" Ona mi na, iznenađujuće, baš vještom engleskom govori: "As a matter of fact, I do." I događa se nevjerojatno. Treba, Francuskinja na odmoru, čije prijateljice iz firme još kunjaju u apartmanu uživajući u popodnevnoj siesti, vodi me na mirnije dijelove, među stijene. A ovaj zagriženi i zatucani erotoman kojem se diže i na toples, voli stijene.

Francuskinja nema Istru među nogama, više uredno podšišani istarski ipsilon. Ima još nešto među nogama. Moj jezik. Volim Istru.
kolumna seks i gad (5)
Autor    Veliki Pero

iz arhive:
seks i gad (4): sad si živ, sad si hiv
seks i gad (3): hrengek bez kurtona
seks i gad (2): otkud skinsima pare?
seks i gad (1): masovno bez djevičnjaka