sad si živ, sad si hiv

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Ak te jebe ministar zdravstva poput Andrije Hebranga, dobit ćeš napadaje smijeha. Ne zbog neobičnog oblika spolovila ili tehnike kojom to ministar čini. Smijat ćeš se zato što je on – duhovit.

 

Više nije potrebno poševit se da dobiješ bolest. Smrtonosnu. Dovoljno je završiti u hrvatskoj bolnici. Ubije te hrvatsko zdravstvo. Ubije te hrvatski liječnik. Onaj isti koji je, kunući se na Hipokratov način, obećavao da će spašavati ljudske živote. Jebu nas u zdrav mozak pričama da je sve to u granicama normale. Da se tragedija nije mogla izbjeći i da se nije moglo stručnije. Jebu nas i očekuju da trepkamo okama kao nevinašca, koja sve razumiju. Sve odobravaju. A ak te jebu, nemreš više biti nevin.

Sad je očito moguće da, ak te jebu liječnici, dobiješ sidu. Ak te jebe ministar zdravstva poput Andrije Hebranga, dobit ćeš napadaje smijeha. Ne zbog neobičnog oblika spolovila ili tehnike kojom to ministar čini. Smijat ćeš se zato što je on – duhovit.

Treba znati biti duhovit u tragičnoj situaciji. Crni humor nad crnim tumorom, kad znaš da tvoju bolest nitko nikad više neće moći vratiti u epruvetu, osvještava te na pomalo bolan način da si upravo dobio suputnika. Životnog. Prva bolest koja te nikad neće napustiti. Ne moraš biti nesretan. Život će biti kratak. Mnogo kraći nego što si naumio. Zato ti taj životni suputnik, bolest, neće ići dugo na živce.

Uostalom, priznaj. I sam si pomalo kriv za svoju situaciju. Pa jel ti lijepo piše na vrećici s krvlju da "unatoč svim testiranjima, postoji rizik od zaraznih bolesti"?! Bio si neoprezan i sam si si kriv. Tužio bi državu? Nećeš dobiti. Oni su se zaštitili. Jeftinije je isprintati "unatoč svim testiranjima, postoji rizik od zaraznih bolesti", nego kupovati tako skupe testove koji se jednostavno ne isplate budući da zanemariv broj ljudi umre od transfuzirane krvi. Zanemariv. Jeftinije je i čekati milijunsku sudsku tužbu od nemarno zaraženog, nego kupovati skupe testove koji bi spasili zanemarivo mali broj ljudi.

Imam prijatelja koji ima sidu. Izgleda malo raspadnutije. Ali je sretan. Lice mu više nije glatko i mlado. Baš izgleda kao da ima sidu. Ali je sretan. Ima voljene oko sebe. I ti ćeš, bolestan, kukati još mjesec ili dva, a onda će ti biti svejedno. Jedino će ti bitno biti da te vole unatoč. To je jedan put.

Moj prijatelj koji ima sidu ima drugog prijatelja. Taj isto ima sidu. On nije sretan. Lice mu je još ok. Uopće ne izgleda kao da ima sidu. Ali nije sretan. Nema voljene oko sebe. Jebe mu se za ljubav. Zna da je život kratak i želi ga završiti ispražnjen. Zove Čvenk telefon i tamo ugovara sastanke. Nalazi se s ljudima i ševi se s njima. Ne govori im da ima sidu. Jebe mu se. On nema što izgubiti. To je još jedan put. Drukčiji put.

Oba puta su jednako stvarna i strašna. Vode u smrt jednako brzo, ali nude različite oblike utjehe. Pri prvom se tješiš time što se konačno možeš posvetiti neobuzdanoj ljubavi u ogromnim količinama. Pri drugom se tješiš što se konačno možeš posvetiti neobuzdanom seksu u ogromnim količinama, bez bojazni da ti se može dogoditi nešto loše. Ili bolje reći – gore.

Eto jebu te u mozak, prijatelju. Mogao bi mu doći, pomilovati ga po licu i reći: "Hebrang, kužim ja tebe. Sve je ok. Razumijem da niste pogriješili. Razumijem da su postupili 'stručno i ispravno' kad su mi davali zaraženu krv. Razumijem da se nije mogao upotrijebiti skuplji test. Razumijem da 'rizici postoje kod svakog medicinskog postupka, ali su koristi milijun puta veće'. Razumijem da će moja smrt biti od neizrecive koristi za sve nas. Za Hrvatsku. Razumijem, Hebrang, i zašto ne daješ ostavku. Razumijem da se bojiš za svoj životni kruh i da ti se sad čini važnim imati ministarsku plaću. Razumijem da moraš hraniti svoju djecu, život je težak."

Eto jebu te u mozak, prijatelju. Drugi ti je put da mu dođeš pred lice, uzmeš žilet, prerežeš si vene i poprskaš mu facu. Pritom bi mogao reći: "Hebrang, kužim ja tebe. Sve je ok. Moja krv je ok. Ne brišite je s lica. Pričekajte 21 dan. Budemo tad testirali krv s vašeg poprskanog lica i vidjeli ima li zaista razloga za paniku. Pričekajmo! Nemojmo odmah žuriti sa skupim testovima. Rizik postoji u ovakvoj situaciji, ali korist od toga što sam vam poprskao lice milijun je puta veća. Vaša smrt može biti od neizrecive koristi za sve nas. Za Hrvatsku. Nije bitno hoćeš li dati ostavku, Hebrang. Tvoja će djeca sad ionako imati više životnog kruha. Manja obitelj, veći obrok. Smrt je lagana."

Eto, prijatelju. Šteta što si dobio sidu prije nego su te pojebali. Ti znaš da ti je krv postala zanimljivo oružje, ali nekako ignoriraš srdžbu. Posve je jasno koji ćeš put izabrati. Bit ćeš dobar i pomaziti Hebranga po licu. On će ionako poslije ići oprati lice. Pa se ne trebaš bojati da ćeš ga zaraziti. Ti ćeš biti obzirniji od onih koji su te navodno liječili. Onih kojima je tvoje liječenje bilo preskupo. Ti ćeš, jasno, odabrati prvi put, pravi put. Jer si normalan. I imaš zdrav mozak. Jebanju unatoč. Normalan si i jer, za razliku od ovog sidom zaraženog kolege, ne ideš brbljati na Čvenk da bi jebao naivne. I jer, za razliku od ovog humorom zaraženog ministra, ne ideš brbljati na televiziju da bi jebao naivne.

kolumna seks i gad (4)
Autor    Veliki Pero

iz arhive:
seks i gad (3): hrengek bez kurtona
seks i gad (2): otkud skinsima pare?
seks i gad (1): masovno bez djevičnjaka

kupus

sad si živ, sad si hiv

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Ak te jebe ministar zdravstva poput Andrije Hebranga, dobit ćeš napadaje smijeha. Ne zbog neobičnog oblika spolovila ili tehnike kojom to ministar čini. Smijat ćeš se zato što je on – duhovit.

 

Više nije potrebno poševit se da dobiješ bolest. Smrtonosnu. Dovoljno je završiti u hrvatskoj bolnici. Ubije te hrvatsko zdravstvo. Ubije te hrvatski liječnik. Onaj isti koji je, kunući se na Hipokratov način, obećavao da će spašavati ljudske živote. Jebu nas u zdrav mozak pričama da je sve to u granicama normale. Da se tragedija nije mogla izbjeći i da se nije moglo stručnije. Jebu nas i očekuju da trepkamo okama kao nevinašca, koja sve razumiju. Sve odobravaju. A ak te jebu, nemreš više biti nevin.

Sad je očito moguće da, ak te jebu liječnici, dobiješ sidu. Ak te jebe ministar zdravstva poput Andrije Hebranga, dobit ćeš napadaje smijeha. Ne zbog neobičnog oblika spolovila ili tehnike kojom to ministar čini. Smijat ćeš se zato što je on – duhovit.

Treba znati biti duhovit u tragičnoj situaciji. Crni humor nad crnim tumorom, kad znaš da tvoju bolest nitko nikad više neće moći vratiti u epruvetu, osvještava te na pomalo bolan način da si upravo dobio suputnika. Životnog. Prva bolest koja te nikad neće napustiti. Ne moraš biti nesretan. Život će biti kratak. Mnogo kraći nego što si naumio. Zato ti taj životni suputnik, bolest, neće ići dugo na živce.

Uostalom, priznaj. I sam si pomalo kriv za svoju situaciju. Pa jel ti lijepo piše na vrećici s krvlju da "unatoč svim testiranjima, postoji rizik od zaraznih bolesti"?! Bio si neoprezan i sam si si kriv. Tužio bi državu? Nećeš dobiti. Oni su se zaštitili. Jeftinije je isprintati "unatoč svim testiranjima, postoji rizik od zaraznih bolesti", nego kupovati tako skupe testove koji se jednostavno ne isplate budući da zanemariv broj ljudi umre od transfuzirane krvi. Zanemariv. Jeftinije je i čekati milijunsku sudsku tužbu od nemarno zaraženog, nego kupovati skupe testove koji bi spasili zanemarivo mali broj ljudi.

Imam prijatelja koji ima sidu. Izgleda malo raspadnutije. Ali je sretan. Lice mu više nije glatko i mlado. Baš izgleda kao da ima sidu. Ali je sretan. Ima voljene oko sebe. I ti ćeš, bolestan, kukati još mjesec ili dva, a onda će ti biti svejedno. Jedino će ti bitno biti da te vole unatoč. To je jedan put.

Moj prijatelj koji ima sidu ima drugog prijatelja. Taj isto ima sidu. On nije sretan. Lice mu je još ok. Uopće ne izgleda kao da ima sidu. Ali nije sretan. Nema voljene oko sebe. Jebe mu se za ljubav. Zna da je život kratak i želi ga završiti ispražnjen. Zove Čvenk telefon i tamo ugovara sastanke. Nalazi se s ljudima i ševi se s njima. Ne govori im da ima sidu. Jebe mu se. On nema što izgubiti. To je još jedan put. Drukčiji put.

Oba puta su jednako stvarna i strašna. Vode u smrt jednako brzo, ali nude različite oblike utjehe. Pri prvom se tješiš time što se konačno možeš posvetiti neobuzdanoj ljubavi u ogromnim količinama. Pri drugom se tješiš što se konačno možeš posvetiti neobuzdanom seksu u ogromnim količinama, bez bojazni da ti se može dogoditi nešto loše. Ili bolje reći – gore.

Eto jebu te u mozak, prijatelju. Mogao bi mu doći, pomilovati ga po licu i reći: "Hebrang, kužim ja tebe. Sve je ok. Razumijem da niste pogriješili. Razumijem da su postupili 'stručno i ispravno' kad su mi davali zaraženu krv. Razumijem da se nije mogao upotrijebiti skuplji test. Razumijem da 'rizici postoje kod svakog medicinskog postupka, ali su koristi milijun puta veće'. Razumijem da će moja smrt biti od neizrecive koristi za sve nas. Za Hrvatsku. Razumijem, Hebrang, i zašto ne daješ ostavku. Razumijem da se bojiš za svoj životni kruh i da ti se sad čini važnim imati ministarsku plaću. Razumijem da moraš hraniti svoju djecu, život je težak."

Eto jebu te u mozak, prijatelju. Drugi ti je put da mu dođeš pred lice, uzmeš žilet, prerežeš si vene i poprskaš mu facu. Pritom bi mogao reći: "Hebrang, kužim ja tebe. Sve je ok. Moja krv je ok. Ne brišite je s lica. Pričekajte 21 dan. Budemo tad testirali krv s vašeg poprskanog lica i vidjeli ima li zaista razloga za paniku. Pričekajmo! Nemojmo odmah žuriti sa skupim testovima. Rizik postoji u ovakvoj situaciji, ali korist od toga što sam vam poprskao lice milijun je puta veća. Vaša smrt može biti od neizrecive koristi za sve nas. Za Hrvatsku. Nije bitno hoćeš li dati ostavku, Hebrang. Tvoja će djeca sad ionako imati više životnog kruha. Manja obitelj, veći obrok. Smrt je lagana."

Eto, prijatelju. Šteta što si dobio sidu prije nego su te pojebali. Ti znaš da ti je krv postala zanimljivo oružje, ali nekako ignoriraš srdžbu. Posve je jasno koji ćeš put izabrati. Bit ćeš dobar i pomaziti Hebranga po licu. On će ionako poslije ići oprati lice. Pa se ne trebaš bojati da ćeš ga zaraziti. Ti ćeš biti obzirniji od onih koji su te navodno liječili. Onih kojima je tvoje liječenje bilo preskupo. Ti ćeš, jasno, odabrati prvi put, pravi put. Jer si normalan. I imaš zdrav mozak. Jebanju unatoč. Normalan si i jer, za razliku od ovog sidom zaraženog kolege, ne ideš brbljati na Čvenk da bi jebao naivne. I jer, za razliku od ovog humorom zaraženog ministra, ne ideš brbljati na televiziju da bi jebao naivne.

kolumna seks i gad (4)
Autor    Veliki Pero

iz arhive:
seks i gad (3): hrengek bez kurtona
seks i gad (2): otkud skinsima pare?
seks i gad (1): masovno bez djevičnjaka