tko će biti novi bradonja?

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Predsjednik fikus ili Predsjednica bor - čemu se više veseliti? Od čega više strepiti? Veliki Pero došao je do pisama koja su gramziva dječica ove godine slala Djedu s Pantovčaka.

 

Došlo je i to doba godine. Na dalekom, dalekom sjevernom polu Zagreba, bradati Djedica užurbano se priprema za najvažnije trenutke svoga mandata. Velika kuća okružena sobovima kao u Titovo doba... Širi se miris kolača i jelenjih brabonjaka... Mašinerija je u pogonu. Djedičini mali pomoćnici vrijedno rade, pakiraju poklone za djecu i... Znaju – ako se djecu dovoljno razveseli, vjerovat će u vas i sljedeće godine.

Djed je uvijek imao smisla za šalu. Jer djeca znaju biti i preplašena, i zavedena roditeljskim ateizmom koji Djedicu ne priznaje, zna tu biti i suza ako im se uzme generalski čin ili koja druga igračka. Zato je jako važno da kad Djed posjedne dijete u krilo, ono zna kako je – na sigurnom. Potapšati po guzi, suspregnuti se od podrigivanja jučerašnjeg bakalara, baciti koju šalu i – dječji je smješak tu.

Ima mnogo vrsta djece. Nekoj djeci dovoljna je i jedna Djedičina šala. Nekima je dovoljna i skroz mala šalica da šute. Kave. S građanstvom. Treća bi, ako im pružiš prst, htjela i cijelu Djedovu rukavicu. Ove godine pojavilo se dosta gramzive djece. Našlo se čak dvanaestero njih koja bi htjela, ni manje ni više, cijelo Božićnjakovo odijelo. Djedica bi tada ostao gol i naravno da to ne može dopustiti. Jedna mala Jaca pisala je Djedu da je čvrsto odlučila ove godine ući u njegove čizme. I, kaže, pristaju joj. Smatra da u kući od medenjaka stoluje predsjednik fikus. A ona bi bila predsjednica bor. Poznato je da pod borom uvijek ima poklona, čak i od 100.000 kuna kako vidim na čeku u onoj TV reklami. Zato je možda bolje imati predsjednicu bor. Druga djeca, a i ja sam im sklon vjerovati, misle da Jaca samo lamaće granama. Da su to puste priče. Da će bor s poklonima živjeti do Sveta tri kralja, a onda da će ga Jaca maknuti. Unijeti u kuću. A s njim i poklone.

Dragi Djedice!

Kažu da je rano. Nema veze. Ja kažem da je bolje poslati pismo još u rujnu, nego da ono nikad ne stigne.

Kažu da su žene loši vozači. A nije li ono Slaven skrivio sudar kad se zagledao u Severinu?

Kažu da je to teško. Ne vjerujem. Severina je izgledala kao da uživa.

Kažu da za to treba možda neke odlučnosti. Tko zna, možda bi stvarno trebalo. Mislim, možda to i nije tako loše. Mislim, možda bi se moglo... Tako, biti odlučan.

Što kažu? Znaš Djedice što kažu? Kažu da ću biti Baka. Što ne bih mogla da prvo nisam bila mama. A mama sam postala kad sam sjedila u krilu tati. Pa sam čekala devet mjeseci. Sad želim sjesti u tvoje krilo. I čekati najviše devet dana.

Toliko je truda trebalo da stvorim ovu Hrvatsku i stvarno mislim da sam zaslužila malo sjest i otpočinut. U tvojoj stolici. Mekanoj tvojoj stolici. Mmmm.

Liječnik se zabrine ako mi je stolica meka. Ali meni ne škodi. Više godi. Samo da se fino namjestim. Taaaako...

Vidiš, mogla bih se ja ovako i naviknut. Šta će mi tvoje krilo? Ajde se malo makni pa da sjednem direktno na stolicu. Ajde, makni se više! Jesi čuo, budalo stara? Na jetra mi ideš! Toliko mi ideš na jetra da bih mogla paštetu napraviti, jetrenu, koliko je nabubrila od tvog iđenja na nju! Pa da vidiš kako ću iskočiti!

Makni se sa stolice!

Jaca

Djede!

Puno pričaš.

Sobovi ne mogu letjeti. Dakle, lažeš.

Jahao sam ja i konja, i sobova, i djedova. Ali nijedan nije poletio.

Tako ne vjerujem ni u te tvoje bezvezarije.

Ne vjerujem ni da se zavlačiš kroz dimnjak. Većina sad ima centralno. A slutim da bih ja, vižljast, još mogao kroz cijevi. Ti si se, bojim se, malo udebljao na tom Pantovčaku.

Druga stvar, imaš lažnu bradu. Taj tvoj nanbudo. Tko te ikad vidio da treniraš? I s kim treniraš, s patuljcima? Ja bih ti jednim potezom šake slomio i bradu i arkadu. Pa da vidimo jel prava ili nije.

Od šaketanja bih imao punu šaku brade. Svejedno, ne bih je lijepio na lice. Ja bih bio prvi Djed s brkovima. I samo s brkovima. Išlo bi mi na živce da me svako dijete želi povući za bradu. Pa odmah misle da su za bradu uhvatili - Boga.

Boga i batinu, dodao bih.

Tko te šiša, Stipe! Ja ću brijati!

Tvoj Slaven

Dragi Djede!

Moram odmah reći da mi se ne sviđa kako radiš.

Prije, kad je bio drugi Djed, on je davao mnogo bolje i veće poklone.

A ti? Što si ti dao?

Guze međunarodnoj zajednici?

Dildo Carli del Ponte?

Pa da nas sad jebe u zdrav mozak?

Prodana djedovska huljo!

Napravio si od Pantovčaka svoju osobnu prćiju, od saonica limuzinu u kojoj bi moglo stanovati pet hrvatskih obitelji. Da, istih onih koje danas nemaju ni za kruh. A još do jučer takve su obitelji s više djece mogle imati barem banku. Znam na osobnom primjeru!

Dakle, Djede, pokvario si se. Vrijeme je da mirno odstupiš.

Zapravo, ma goni se!

Tvoj Ivić

Djede, eh, moj Djede!

Razočarenje.

Na sramotni si nas, prosjački još, štap doveo. Zar će svjetski moćnici upravljači naših konaca biti? Daleko je taj čas i kucnuti neće dok ja trud svoj uložiti ću.

Djeca k'o djeca, svakakve želje imaju. Stoga čudi tko je pametan uopće tebi onomad želju uslišao.

Ali ova današnja djeca... Evo, prvo mi nije jasno što ove gospođe žele, traže? Umjesto da se drže madraca, one bi htjele na Pantovčaku kuhati. Hajte, molim, zna se za što je žena stvorena. S njima mi je ispod časti i sučeljavati se. Kavu popiti, da, ručak pojesti, jest, čak i ružu pokloniti, rukoljub izmijeniti... Ali njihove želje???

Čim bih postao predsjednik, otvorio bih prostor političke konverzacije muškarcima i zatvorio ga ženama. Poznato je da su muškarci mnogo bolji oratori. I da bolje razumiju što drugim muškarcima treba. U takovom bi političkom kontekstu sreća muškaraca bila zajamčena, a ni ženama ne bi bilo loše kod kuće.

U Ustav bih uložio novi članak o zabrani suradnje s međunarodnom zajednicom i Vesnom Pusić, a svoje bih ovlasti proširio i na dječake. I oni mogu u sfere političkog mudraca, ne bi im bilo loše da se odmah priviknu tko je gazda u kući. Previše se ova naša Hrvatska europeizirala, ja bih rekao – demonizirala je muškarce kao koljače, zločince, pa i našega najvećega sina Antu Gotovinu, dok mu ženu nitko ništa ne proziva.

Hrvatska počiva na mladima, mladićima i plodnim djevojkama, nek rađaju i nek se vesele. A tuđinskog zavojevača nek ne trpe. Djevojke, rekoh, na madrac, a mladiće na mudraca. To je rješenje.

Puno pozdrava

Mudrac

Dragi Djede Stjepane,

Želja mi je, želja mi je...

Želim biti Predsjednica.

Želim biti prva, pr(a)va (to su mi u marketinškom timu smislili, zgodno zar ne?) Predsjednica-žena.

Imam sve što je potrebno. Žena jesam. Gradonačelnički vodim Bjelovar. To je onaj grad koji je dao Sašu u 'Big Brothera'. Ako smo od tog projekta uspjeli učiniti čudo, uspjet ćemo to i s Hrvatskom.

Pustila bih evo i bradu. Bila bih bradata žena.

Svi bi vjerovali da sam baš ja pravi Djed Božićnjak. Lovačko društvo Bilogore već je obećalo par jelena za dnevni boravak na Pantovčaku, pa i njihove glave prilažem kandidaturi za Djeda.

Javi se čim prije, da stignem na vrijeme prestati s brijanjem, kako bih svoju dužnost mogla početi ispunjavati odmah i u punoj spremi. Bradi treba neko vrijeme da izraste, znaš.

Hvala i piši.

Tvoja Đurđa.

Đede, đede
Napori ti ne vrijede
Doći ću kasnije il prije
Tron tvoj sladak mi je.
Cestama se ja veselim
Da izorem tim brijegom bijelim
Saonicama ću da pičim
Asfaltom svojim da se dičim.
Pantovčak bit će tek početak
Neprijateljima domovine metak
Smrtnu kaznu ću da vratim
Izdajnicima da naplatim.
Zemlju junaka Ante i Franje
Uvest ću u vrlo blagostanje
Svakom borcu po jedno imanje
A ne-borcu na grančici sranje.
Ljubi te Ljubo!

Kao što vidim, mnoga su djeca spremna postati novi bradonja. Zanimljivo, nitko se ne kandidira da bude jedan od Vilenjaka - to su oni koji poklone stvaraju u muci i znoju svojih ruku. O ne, svi bi u Djedove i u Djedove! Ne biraju se pritom sredstva, ne bira se bon-ton. Želja je bezbroj. Tako je u krilu Djeda Božićnjaka ove godine nastala velika gužva. Poštanski sandučić na Pantovčaku je pretrpan. Pišu mu iz svih krajeva zemlje. Jedno je čak pismo, ono od maloga Borisa, stiglo iz daleke Amerike. Kako bi osobno vidio Djeda i povjerovao da takvo što postoji, Boris je čak i preplivao veliku baru. Htio se osobno uvjeriti da na dalekom sjevernom polu Zagreba postoji ta kuća iz snova.

Dobra je stvar što je u Djedovom krilu od te silne gužve dvanesetero dječice postalo jako toplo. Djeci je lijepo u krilu. Vole kad im je toplo. A vole i kad ih to krilo vine u nebesa. Pa nama ostalima mašu. Dok su oni sami - u oblacima.

 

 

 

 

 

 

kolumna seks i gad (11)
Autor    Veliki Pero

iz arhive:
seks i gad (10): po guzi se samo piše
seks i gad (9): dinamo, konačno gooool!
seks i gad (8): 22 centimetra
seks i gad (7): šator u gaćicama
seks i gad (6): rekordni broj močenja
seks i gad (5): istra materina
seks i gad (4): sad si živ, sad si hiv
seks i gad (3): hrengek bez kurtona
seks i gad (2): otkud skinsima pare?
seks i gad (1): masovno bez djevičnjaka

kupus

tko će biti novi bradonja?

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Predsjednik fikus ili Predsjednica bor - čemu se više veseliti? Od čega više strepiti? Veliki Pero došao je do pisama koja su gramziva dječica ove godine slala Djedu s Pantovčaka.

 

Došlo je i to doba godine. Na dalekom, dalekom sjevernom polu Zagreba, bradati Djedica užurbano se priprema za najvažnije trenutke svoga mandata. Velika kuća okružena sobovima kao u Titovo doba... Širi se miris kolača i jelenjih brabonjaka... Mašinerija je u pogonu. Djedičini mali pomoćnici vrijedno rade, pakiraju poklone za djecu i... Znaju – ako se djecu dovoljno razveseli, vjerovat će u vas i sljedeće godine.

Djed je uvijek imao smisla za šalu. Jer djeca znaju biti i preplašena, i zavedena roditeljskim ateizmom koji Djedicu ne priznaje, zna tu biti i suza ako im se uzme generalski čin ili koja druga igračka. Zato je jako važno da kad Djed posjedne dijete u krilo, ono zna kako je – na sigurnom. Potapšati po guzi, suspregnuti se od podrigivanja jučerašnjeg bakalara, baciti koju šalu i – dječji je smješak tu.

Ima mnogo vrsta djece. Nekoj djeci dovoljna je i jedna Djedičina šala. Nekima je dovoljna i skroz mala šalica da šute. Kave. S građanstvom. Treća bi, ako im pružiš prst, htjela i cijelu Djedovu rukavicu. Ove godine pojavilo se dosta gramzive djece. Našlo se čak dvanaestero njih koja bi htjela, ni manje ni više, cijelo Božićnjakovo odijelo. Djedica bi tada ostao gol i naravno da to ne može dopustiti. Jedna mala Jaca pisala je Djedu da je čvrsto odlučila ove godine ući u njegove čizme. I, kaže, pristaju joj. Smatra da u kući od medenjaka stoluje predsjednik fikus. A ona bi bila predsjednica bor. Poznato je da pod borom uvijek ima poklona, čak i od 100.000 kuna kako vidim na čeku u onoj TV reklami. Zato je možda bolje imati predsjednicu bor. Druga djeca, a i ja sam im sklon vjerovati, misle da Jaca samo lamaće granama. Da su to puste priče. Da će bor s poklonima živjeti do Sveta tri kralja, a onda da će ga Jaca maknuti. Unijeti u kuću. A s njim i poklone.

Dragi Djedice!

Kažu da je rano. Nema veze. Ja kažem da je bolje poslati pismo još u rujnu, nego da ono nikad ne stigne.

Kažu da su žene loši vozači. A nije li ono Slaven skrivio sudar kad se zagledao u Severinu?

Kažu da je to teško. Ne vjerujem. Severina je izgledala kao da uživa.

Kažu da za to treba možda neke odlučnosti. Tko zna, možda bi stvarno trebalo. Mislim, možda to i nije tako loše. Mislim, možda bi se moglo... Tako, biti odlučan.

Što kažu? Znaš Djedice što kažu? Kažu da ću biti Baka. Što ne bih mogla da prvo nisam bila mama. A mama sam postala kad sam sjedila u krilu tati. Pa sam čekala devet mjeseci. Sad želim sjesti u tvoje krilo. I čekati najviše devet dana.

Toliko je truda trebalo da stvorim ovu Hrvatsku i stvarno mislim da sam zaslužila malo sjest i otpočinut. U tvojoj stolici. Mekanoj tvojoj stolici. Mmmm.

Liječnik se zabrine ako mi je stolica meka. Ali meni ne škodi. Više godi. Samo da se fino namjestim. Taaaako...

Vidiš, mogla bih se ja ovako i naviknut. Šta će mi tvoje krilo? Ajde se malo makni pa da sjednem direktno na stolicu. Ajde, makni se više! Jesi čuo, budalo stara? Na jetra mi ideš! Toliko mi ideš na jetra da bih mogla paštetu napraviti, jetrenu, koliko je nabubrila od tvog iđenja na nju! Pa da vidiš kako ću iskočiti!

Makni se sa stolice!

Jaca

Djede!

Puno pričaš.

Sobovi ne mogu letjeti. Dakle, lažeš.

Jahao sam ja i konja, i sobova, i djedova. Ali nijedan nije poletio.

Tako ne vjerujem ni u te tvoje bezvezarije.

Ne vjerujem ni da se zavlačiš kroz dimnjak. Većina sad ima centralno. A slutim da bih ja, vižljast, još mogao kroz cijevi. Ti si se, bojim se, malo udebljao na tom Pantovčaku.

Druga stvar, imaš lažnu bradu. Taj tvoj nanbudo. Tko te ikad vidio da treniraš? I s kim treniraš, s patuljcima? Ja bih ti jednim potezom šake slomio i bradu i arkadu. Pa da vidimo jel prava ili nije.

Od šaketanja bih imao punu šaku brade. Svejedno, ne bih je lijepio na lice. Ja bih bio prvi Djed s brkovima. I samo s brkovima. Išlo bi mi na živce da me svako dijete želi povući za bradu. Pa odmah misle da su za bradu uhvatili - Boga.

Boga i batinu, dodao bih.

Tko te šiša, Stipe! Ja ću brijati!

Tvoj Slaven

Dragi Djede!

Moram odmah reći da mi se ne sviđa kako radiš.

Prije, kad je bio drugi Djed, on je davao mnogo bolje i veće poklone.

A ti? Što si ti dao?

Guze međunarodnoj zajednici?

Dildo Carli del Ponte?

Pa da nas sad jebe u zdrav mozak?

Prodana djedovska huljo!

Napravio si od Pantovčaka svoju osobnu prćiju, od saonica limuzinu u kojoj bi moglo stanovati pet hrvatskih obitelji. Da, istih onih koje danas nemaju ni za kruh. A još do jučer takve su obitelji s više djece mogle imati barem banku. Znam na osobnom primjeru!

Dakle, Djede, pokvario si se. Vrijeme je da mirno odstupiš.

Zapravo, ma goni se!

Tvoj Ivić

Djede, eh, moj Djede!

Razočarenje.

Na sramotni si nas, prosjački još, štap doveo. Zar će svjetski moćnici upravljači naših konaca biti? Daleko je taj čas i kucnuti neće dok ja trud svoj uložiti ću.

Djeca k'o djeca, svakakve želje imaju. Stoga čudi tko je pametan uopće tebi onomad želju uslišao.

Ali ova današnja djeca... Evo, prvo mi nije jasno što ove gospođe žele, traže? Umjesto da se drže madraca, one bi htjele na Pantovčaku kuhati. Hajte, molim, zna se za što je žena stvorena. S njima mi je ispod časti i sučeljavati se. Kavu popiti, da, ručak pojesti, jest, čak i ružu pokloniti, rukoljub izmijeniti... Ali njihove želje???

Čim bih postao predsjednik, otvorio bih prostor političke konverzacije muškarcima i zatvorio ga ženama. Poznato je da su muškarci mnogo bolji oratori. I da bolje razumiju što drugim muškarcima treba. U takovom bi političkom kontekstu sreća muškaraca bila zajamčena, a ni ženama ne bi bilo loše kod kuće.

U Ustav bih uložio novi članak o zabrani suradnje s međunarodnom zajednicom i Vesnom Pusić, a svoje bih ovlasti proširio i na dječake. I oni mogu u sfere političkog mudraca, ne bi im bilo loše da se odmah priviknu tko je gazda u kući. Previše se ova naša Hrvatska europeizirala, ja bih rekao – demonizirala je muškarce kao koljače, zločince, pa i našega najvećega sina Antu Gotovinu, dok mu ženu nitko ništa ne proziva.

Hrvatska počiva na mladima, mladićima i plodnim djevojkama, nek rađaju i nek se vesele. A tuđinskog zavojevača nek ne trpe. Djevojke, rekoh, na madrac, a mladiće na mudraca. To je rješenje.

Puno pozdrava

Mudrac

Dragi Djede Stjepane,

Želja mi je, želja mi je...

Želim biti Predsjednica.

Želim biti prva, pr(a)va (to su mi u marketinškom timu smislili, zgodno zar ne?) Predsjednica-žena.

Imam sve što je potrebno. Žena jesam. Gradonačelnički vodim Bjelovar. To je onaj grad koji je dao Sašu u 'Big Brothera'. Ako smo od tog projekta uspjeli učiniti čudo, uspjet ćemo to i s Hrvatskom.

Pustila bih evo i bradu. Bila bih bradata žena.

Svi bi vjerovali da sam baš ja pravi Djed Božićnjak. Lovačko društvo Bilogore već je obećalo par jelena za dnevni boravak na Pantovčaku, pa i njihove glave prilažem kandidaturi za Djeda.

Javi se čim prije, da stignem na vrijeme prestati s brijanjem, kako bih svoju dužnost mogla početi ispunjavati odmah i u punoj spremi. Bradi treba neko vrijeme da izraste, znaš.

Hvala i piši.

Tvoja Đurđa.

Đede, đede
Napori ti ne vrijede
Doći ću kasnije il prije
Tron tvoj sladak mi je.
Cestama se ja veselim
Da izorem tim brijegom bijelim
Saonicama ću da pičim
Asfaltom svojim da se dičim.
Pantovčak bit će tek početak
Neprijateljima domovine metak
Smrtnu kaznu ću da vratim
Izdajnicima da naplatim.
Zemlju junaka Ante i Franje
Uvest ću u vrlo blagostanje
Svakom borcu po jedno imanje
A ne-borcu na grančici sranje.
Ljubi te Ljubo!

Kao što vidim, mnoga su djeca spremna postati novi bradonja. Zanimljivo, nitko se ne kandidira da bude jedan od Vilenjaka - to su oni koji poklone stvaraju u muci i znoju svojih ruku. O ne, svi bi u Djedove i u Djedove! Ne biraju se pritom sredstva, ne bira se bon-ton. Želja je bezbroj. Tako je u krilu Djeda Božićnjaka ove godine nastala velika gužva. Poštanski sandučić na Pantovčaku je pretrpan. Pišu mu iz svih krajeva zemlje. Jedno je čak pismo, ono od maloga Borisa, stiglo iz daleke Amerike. Kako bi osobno vidio Djeda i povjerovao da takvo što postoji, Boris je čak i preplivao veliku baru. Htio se osobno uvjeriti da na dalekom sjevernom polu Zagreba postoji ta kuća iz snova.

Dobra je stvar što je u Djedovom krilu od te silne gužve dvanesetero dječice postalo jako toplo. Djeci je lijepo u krilu. Vole kad im je toplo. A vole i kad ih to krilo vine u nebesa. Pa nama ostalima mašu. Dok su oni sami - u oblacima.

 

 

 

 

 

 

kolumna seks i gad (11)
Autor    Veliki Pero

iz arhive:
seks i gad (10): po guzi se samo piše
seks i gad (9): dinamo, konačno gooool!
seks i gad (8): 22 centimetra
seks i gad (7): šator u gaćicama
seks i gad (6): rekordni broj močenja
seks i gad (5): istra materina
seks i gad (4): sad si živ, sad si hiv
seks i gad (3): hrengek bez kurtona
seks i gad (2): otkud skinsima pare?
seks i gad (1): masovno bez djevičnjaka