samo smo dva muška
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Vedran Perkov splitski je umjetnik koji je odnio ovogodišnju nagradu "Radoslav Putar". Radom "Radoslave, samo smo nas dva muška na izložbi" u galeriji Galženica Perkov izravno se obraća i peteročlanom ženskom žiriju, a ne samo apostrofiranom Putaru kojem je nagrada posvećena. Jedini je branitelj muškaraca i u postavi finalista pa se Perkov našao u specifičnoj poziciji da brani manjinu. I brani je visokim falusoidnim oblikom s Putarovom bistom na vrhu.

 

Prestižna nagrada za mlade umjetnike do 35 godina starosti, "Radoslav Putar", dodijeljena je splitskom umjetniku Vedranu Perkovu. Ujedno je u velikogoričkoj galeriji Galženica otvorena izložba četvero finalista čiji su radovi izabrani među tridesetak koji su pristigli na ovogodišnji natječaj. Radove su, uz Perkova, izložili Renata Poljak, Ines Matijević i Maja Marković.

Četvero umjetnika različitih izričaja i tematskih preokupacija, rođenih između 1972. i 1982. godine, uspjeli su okupiti značajan broj posjetitelja u galeriju izvan Zagreba koja se u posljednje vrijeme isprofilirala kao mjesto koje ugošćuje relevantne sadržaje iz područja suvremene likovne umjetnosti i naizgled pridonosi laganoj decentralizaciji kulturnih sadržaja van Zagreba. Izložba ostaje otvorena do 1.srpnja, a Velika Gorica zaista nije tako daleko.

Radom "Radoslave, samo smo nas dva muška na izložbi" Vedran Perkov (1972.) zauzeo je središnje mjesto galerije. Na visokom crvenom stupu postavljena je gipsana bista muškarca, oblikovana u grubim crtama, ofrlje, djelujući nedovršenom, što i inače karakterizira rad splitskog umjetnika, "kritičnoga prema ideji napretka, metodama modernizma i tendencioznoj prezentaciji perfekcije". Osjetivši se izloženim u situaciji u kojoj članstvo komisije koje dodjeljuje nagradu čini pet žena, koje onda izabiru četvoro finalista od kojih su opet tri žene, Perkov izlaže rad koji naglašava stanje "bivanja u manjini, izoliranosti, problem emancipiranja od strane emancipirane grupe", balansirajući negdje na granici mačizma (bista, falus, totem) i panike ("dvojak naziv rada"). Po njegovim vlastitim riječima, umjetnik želi ukazati na isključivost između pojedinih skupina, netoleranciju, a "rad poziva na dijalog između pozicija koje uglavnom ne komuniciraju međusobno".

Renata Poljak (1974.), splitska video umjetnica koja zadnjih desetak godina često mijenja mjesto boravka, ovdje je izložila rad inspiriran romanom "Ruta Tannenbaum" Miljenka Jergovića. Dvokanalna videoinstalacija "Ruta i spomenik" s jedne je strane izrazito senzualan podvodni prikaz ženskog stopala kojeg djelomično prekriva prozračna, čipkana bijela haljina dok ga u isto vrijeme liže veliki, mekani crveni jezik (aluzija na Jergovićevu priču o odvođenju u logor židovske djevojčice Rute T iz Zagreba 1943.), sve u ambijentu plavetnila vode. Na drugom platnu pratimo turističkog vodiča koji grupi turista "tumači" spomenik Poginulim Židovima Evrope u Berlinu, a zapravo im prepričava anegdote želeći ovaj obilazak učiniti što zabavnijim. Suprotstavljanjem intimne priče (imaginarne) djevojčice pojačane gotovo nadrealističkim efektima te dojmom zasićenosti, gustoće i usporenosti kretnji pod vodom, te trivijalnosti turističkog posjeta spomeniku Holokausta, Renata Poljak pokreće nekoliko pitanja vezanih uz "monumentaliziranje sjećanja", "medija" empatije u doba masovne potrošnje i mnoga druga. Rad čine i crteži te tekst iz Jergovićeva romana.

Maja Marković (1979.) već nekoliko je godina okupirana temom mapa, karata gradova kao moguće povijesti čovjeka. "Karte pronađenog i nepronađenog", naziv je rada izloženog u galeriji Galženica. Umjetnica kreće od likovnog sadržaja tlocrta, slike koja nastaje iz karte i koja više ne služi kao alat za snalaženje u prostoru već područje nove sadržajnosti s ljudskim likom kao njezinim nosiocem. Najmanje komunikativan od svih predstavljenih radova, ali zanimljivih polazišta i rješenja, rad Maje Marković postaje poligon za traženje novih mogućnosti pogleda, razotkrivanje novih perspektiva.

"Suzana sa starcima" četvrti je i posljednji rad predstavljen na ovoj izložbi. Njegova autorica i najmlađa finalistica Ines Matijević (1982.) bila je najoštrija konkurencija Perkovu, barem ako je vjerovati kuloarima. Rad, inače, "problematizira reprezentaciju žene u ulozi žrtve", a temelji se na biblijskom tekstu Starog zavjeta o nesretnoj djevici koja je opsesivni objekt požude dvojice staraca, ujedno jednoj od rijetkih (biblijskih) priča u kojoj ženski lik nosi "glavnu ulogu". Crtež na papiru prikazuje djevojku koja izlazi iz kade u kupaonici cvjetnog uzorka, dok po strani stoje, odnosno, sjede dva muškarca nedefinirano usmjerenih pogleda čineći sporedne likove u sceni u kojoj djevojka svjesna njihove prisutnosti izokreće priču o ulozi žene iz izvorne priče i čini je, u najmanju ruku, ambivalentnom.

Izložba finalista natjecanja za nagradu "Radoslav Putar" uvid je u mali dio recentne likovne umjetnosti koja nastaje kod nas, letimičan uvid u preokupacije, postupke, metode, likovni jezik mlađe generacije umjetnika koju bi svakako trebalo pogledati. Inače, nagrađeni umjetnik dobiva šest tjedana rezidencijalnog boravka u New Yorku te samostalnu izložbu u zagrebačkoj galeriji Miroslav Kraljević, u proljeće 2008. 

likovnost
Autor    Nataša Bodrožić
kupus
samo smo dva muška
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Vedran Perkov splitski je umjetnik koji je odnio ovogodišnju nagradu "Radoslav Putar". Radom "Radoslave, samo smo nas dva muška na izložbi" u galeriji Galženica Perkov izravno se obraća i peteročlanom ženskom žiriju, a ne samo apostrofiranom Putaru kojem je nagrada posvećena. Jedini je branitelj muškaraca i u postavi finalista pa se Perkov našao u specifičnoj poziciji da brani manjinu. I brani je visokim falusoidnim oblikom s Putarovom bistom na vrhu.

 

Prestižna nagrada za mlade umjetnike do 35 godina starosti, "Radoslav Putar", dodijeljena je splitskom umjetniku Vedranu Perkovu. Ujedno je u velikogoričkoj galeriji Galženica otvorena izložba četvero finalista čiji su radovi izabrani među tridesetak koji su pristigli na ovogodišnji natječaj. Radove su, uz Perkova, izložili Renata Poljak, Ines Matijević i Maja Marković.

Četvero umjetnika različitih izričaja i tematskih preokupacija, rođenih između 1972. i 1982. godine, uspjeli su okupiti značajan broj posjetitelja u galeriju izvan Zagreba koja se u posljednje vrijeme isprofilirala kao mjesto koje ugošćuje relevantne sadržaje iz područja suvremene likovne umjetnosti i naizgled pridonosi laganoj decentralizaciji kulturnih sadržaja van Zagreba. Izložba ostaje otvorena do 1.srpnja, a Velika Gorica zaista nije tako daleko.

Radom "Radoslave, samo smo nas dva muška na izložbi" Vedran Perkov (1972.) zauzeo je središnje mjesto galerije. Na visokom crvenom stupu postavljena je gipsana bista muškarca, oblikovana u grubim crtama, ofrlje, djelujući nedovršenom, što i inače karakterizira rad splitskog umjetnika, "kritičnoga prema ideji napretka, metodama modernizma i tendencioznoj prezentaciji perfekcije". Osjetivši se izloženim u situaciji u kojoj članstvo komisije koje dodjeljuje nagradu čini pet žena, koje onda izabiru četvoro finalista od kojih su opet tri žene, Perkov izlaže rad koji naglašava stanje "bivanja u manjini, izoliranosti, problem emancipiranja od strane emancipirane grupe", balansirajući negdje na granici mačizma (bista, falus, totem) i panike ("dvojak naziv rada"). Po njegovim vlastitim riječima, umjetnik želi ukazati na isključivost između pojedinih skupina, netoleranciju, a "rad poziva na dijalog između pozicija koje uglavnom ne komuniciraju međusobno".

Renata Poljak (1974.), splitska video umjetnica koja zadnjih desetak godina često mijenja mjesto boravka, ovdje je izložila rad inspiriran romanom "Ruta Tannenbaum" Miljenka Jergovića. Dvokanalna videoinstalacija "Ruta i spomenik" s jedne je strane izrazito senzualan podvodni prikaz ženskog stopala kojeg djelomično prekriva prozračna, čipkana bijela haljina dok ga u isto vrijeme liže veliki, mekani crveni jezik (aluzija na Jergovićevu priču o odvođenju u logor židovske djevojčice Rute T iz Zagreba 1943.), sve u ambijentu plavetnila vode. Na drugom platnu pratimo turističkog vodiča koji grupi turista "tumači" spomenik Poginulim Židovima Evrope u Berlinu, a zapravo im prepričava anegdote želeći ovaj obilazak učiniti što zabavnijim. Suprotstavljanjem intimne priče (imaginarne) djevojčice pojačane gotovo nadrealističkim efektima te dojmom zasićenosti, gustoće i usporenosti kretnji pod vodom, te trivijalnosti turističkog posjeta spomeniku Holokausta, Renata Poljak pokreće nekoliko pitanja vezanih uz "monumentaliziranje sjećanja", "medija" empatije u doba masovne potrošnje i mnoga druga. Rad čine i crteži te tekst iz Jergovićeva romana.

Maja Marković (1979.) već nekoliko je godina okupirana temom mapa, karata gradova kao moguće povijesti čovjeka. "Karte pronađenog i nepronađenog", naziv je rada izloženog u galeriji Galženica. Umjetnica kreće od likovnog sadržaja tlocrta, slike koja nastaje iz karte i koja više ne služi kao alat za snalaženje u prostoru već područje nove sadržajnosti s ljudskim likom kao njezinim nosiocem. Najmanje komunikativan od svih predstavljenih radova, ali zanimljivih polazišta i rješenja, rad Maje Marković postaje poligon za traženje novih mogućnosti pogleda, razotkrivanje novih perspektiva.

"Suzana sa starcima" četvrti je i posljednji rad predstavljen na ovoj izložbi. Njegova autorica i najmlađa finalistica Ines Matijević (1982.) bila je najoštrija konkurencija Perkovu, barem ako je vjerovati kuloarima. Rad, inače, "problematizira reprezentaciju žene u ulozi žrtve", a temelji se na biblijskom tekstu Starog zavjeta o nesretnoj djevici koja je opsesivni objekt požude dvojice staraca, ujedno jednoj od rijetkih (biblijskih) priča u kojoj ženski lik nosi "glavnu ulogu". Crtež na papiru prikazuje djevojku koja izlazi iz kade u kupaonici cvjetnog uzorka, dok po strani stoje, odnosno, sjede dva muškarca nedefinirano usmjerenih pogleda čineći sporedne likove u sceni u kojoj djevojka svjesna njihove prisutnosti izokreće priču o ulozi žene iz izvorne priče i čini je, u najmanju ruku, ambivalentnom.

Izložba finalista natjecanja za nagradu "Radoslav Putar" uvid je u mali dio recentne likovne umjetnosti koja nastaje kod nas, letimičan uvid u preokupacije, postupke, metode, likovni jezik mlađe generacije umjetnika koju bi svakako trebalo pogledati. Inače, nagrađeni umjetnik dobiva šest tjedana rezidencijalnog boravka u New Yorku te samostalnu izložbu u zagrebačkoj galeriji Miroslav Kraljević, u proljeće 2008. 

likovnost
Autor    Nataša Bodrožić