arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

Grozdana Cvitan 55-godišnja je pjesnikinja, esejistica, kritičarka, novinarka i urednica, koja se posljednjih desetak godina s velikim trudom posvetila proučavanju književnosti o Domovinskome ratu. Rezultat toga su mnogobrojni eseji, kritike i prikazi knjiga o Domovinskome ratu što ih je autorica objavila u raznim časopisima, a izbor kojih je prije šest  godina skupno tiskala u knjizi naslovljenoj „Od čizama do petka: (d)opisi rata“. No osim takvog stručnog pristupa domaćoj ratnoj literaturi, Grozdana Cvitan svoj je obol tome odjeljku književnosti dala i pišući ratnu fikcijsku prozu, koja je u izdanju Društva hrvatskih književnika objavljena u knjizi „Psi rata i druge beštije“.

Kao vjerojatno najbolja poznavateljica hrvatskog ratnog pisma Grozdana Cvitan svjesna je činjenice da najveći dio književnih djela o Domovinskome ratu svoj jedini značaj ima u dokumentarnosti, uz prevagu fakticiteta, odnosno žurnalističkog i memoarskog svjedočenja nad fikcijom, te da korpus fikcijske ratne proze sadrži tek malobrojne naslove koji se mogu podičiti izrazitom literarnom vrijednošću. No njezina je knjiga svakako jedna od takvih – uz Mlakićeve možda i ponajbolja fikcijska knjiga te vrste  –  jer Grozdana Cvitan inzistira na estetiziranosti svoga pisma i piše s mnogo autorske senzibilnosti i literarne osviještenosti.

140-tak stranica knjige ispunjeno je s osam priča lociranih u samo srce tame neimenovanih (ali većinom prepoznatljivo dalmatinskih) bojišta, ali i u pozadinske prostore nadomak prvoj crti te u postratovsko, mirnodopsko razdoblje još uvijek obilježeno ratom uzrokovanim traumama. Kao opreku subjektiviziranom memoarskom prvome licu (kao prevladavajućem u knjigama o Domovinskome ratu) Grozdana Cvitan uglavnom koristi poziciju neutralnog očišta trećega lica, ali koje ipak nije hladno i izvještavalačko. Kaos bitaka autorica umješno dočarava rastrzanom fragmentarnom naracijom kratkih isprekidanih rečeničnih sklopova, dok dijaloge čini vrlo uvjerljivima koristeći se slengom, žargonizmima i dijalektalnim izričajem.

Osjećaj straha, tjeskobe i nelagode vezivna je nit svih osam u knjizi sakupljenih priča, svih odreda obilježenih jakim humanističkim angažmanom i kritičkim impulsom koji značenjski izviru iz samoga djela, posredovani implicite, bez izravnih docirajućih poruka. S time u vezi, posebno je znakovita priča „Knjiški moljac i pas koji bi ga spasio“ koja donosi monološku ispovijed (u novinarski diktafon) borca koji je djetinjstvo bez roditelja provedeno u popravnim domovima i zatvorima zamijenio bojišnicom, da bi se nakon rata, lišen bolje prilike i perspektive, iz vojničke odore presvukao u odijelo plaćenog ubojice, postavši regrutom nove armije, one kriminalaca i mafijaša. Baš kao što protagonist te priče ne uspijeva isključiti ratnika u sebi - jer to se nažalost ne može pritiskom na dugme  -  to ne uspijeva ni akteru priče „Suživot sa cvrčkom“ (koja dojmljivo tematizira PTSP). Trajna traumatičnost ratnih iskustava dodatno je apostrofirana u slučaju gospođe Vjere iz priče „Poslijepodne jednog miša“ , gospođe čijom nutrinom i nakon 50 godina još uvijek zavijaju  saharski vjetrovi El Shatta, podsjećajući je na logorsko iskustvo koje je za druge „davno prošlo“, ali je za nju „zauvijek“. Kao što je i za sve aktere svih ratova, što je i jedna od poruka ove knjige.

Osim u toj priči, autorica Domovinski s Drugim svjetskim ratom povezuje i u priči „Gljivice za mačku i provaliju“, oba teksta pišući metodom asocijativnih bljeskova koji sadašnjost spajaju s događajima iz prošlosti, a u svrhu apostrofiranja cikličnosti nesreće i perpetuiranja povijesti. Zajednički nazivnik priče imaju i u konceptualnoj povezanosti putem motiva životinja, što je na razini ideje vrlo zanimljivo no ipak nije provedeno posve uspješno jer se u slučaju nekoliko priča  („Ubijte psa“ , „Knjiški moljac…“ i „Gljivice za mačku i provaliju“) osjeća da su ti motivi na silu inkorporirani u tekst. Ipak, ono što povezuje sve u knjizi sakupljene tekstove jest autoričina umješnost u tvorbi atmosfere tjeskobe i nelagode, bez korištenja jednostavnih i površnih rješenja te uz uspješno izbjegavanje patetičnosti pri pisanju  o likovima koji su primorani svoju sliku stvari suprotstaviti slikama stvarnosti za koju nisu znali ni da postoji, a i ukoliko postoji - da se oni s njome ne mogu sresti.

Inače, glavni likovi priča uglavnom su žene koje svjedoče ratnim stradanjima, bilo kao slučajne namjernice (priča „Gljivice za mačku i provaliju“), bilo po službenoj dužnosti u svojstvu novinarki i reporterki (priče „Ubijte psa“, „Godišnje doba goluba“, „Knjiški moljac i pas koji bi ga spasio“, „I Žuti je neko ime“). Poradi isticanja univerzalnosti opisanih iskustava prispodobivih svim ratovima, autorica protagoniste uglavnom ostavlja neimenovanima i ne trudi se na njihovoj pojedinačnoj karakterizaciji i individualizaciji, ali nije isključeno da se u likovima  novinarki radi uvijek o istoj osobi. Tu mogućnost ističe i činjenica da je akter priče „Knjiški moljac i pas koji bi ga spasio“ pripadnik iste one postrojbe čijoj akciji svjedočimo u priči „Ubijte psa“. Međutim, kod ove zbirke ne treba žaliti što autorica nije ulančavanjem priča stvorila romanesknu strukturu jer se radi o vrlo uspjelim uratcima kratkometražne proze koji svaki pojedinačno djeluje vrlo efektno i kompaktno, a zajedno ukoričeni tvore koherentnu i vrlo upečatljivu proznu zbirku koja svakako podiže ukupnu kakvosnu razinu proznog korpusa s tematikom Domovinskog rata.

Ocjena: 8/10

Iz knjige:

- Šta se radi?
- A šta'š radit u ovo doba. Normalni spavaju. Samo tebi vrag ne da mira. Šta si dotira?
- Jednog bez noge za Split, a još ću do podne dovesti bar jednoga. Ali nemojte čekati. Bilo bi dobro da ovog odmah vozite dalje. Još je u narkozi. Moglo bi bit gadno kad se probudi. Tu mu je noga.
Boka pruža poveću bijelu najlon vrećicu. Dobro vezanu...

 

Iz arhive:
"Puka anarhija", Woody Allen, 20.6.2009.
"Oko cucka pa na mala vrata", Hrvoje Šalković, 27.5.2009.
"Martinove strune", Sanja Lovrenčić, 23.4.2009.
"Bijeg od budućnosti", Darko Lukić, 17.3.2009.
"Ljubim tvoje usne tisuću puta", razni autori, 16.2.2009.
"Odlično je baviti se kriminalom (priče nezaštićenog svjedoka)", Nenad Stipanić, 13.1.2009.
"Patrola na cesti", Jurica Pavičić, 14.12.2008.
"Možeš malo glasnje?", Renata Valentić, 6.11.2008.
"Baba Jaga je snijela jaje", Dubravka Ugrešić, 12.10.2008.
"Tragom zmijske košuljice", Josip Mlakić, 6.9.2008.
"Tri", Drago Glamuzina, 5.8.2008.
"Srednji spol", Jeffrey Eugenides, 9.7.2008.
"U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo", Krešimir Pintarić, 8.6.2008.
"Sjajna svjetla, velegrad", Jay McInerney, 5.5.2008.
"Nesanica", Marina Šur Puhlovski, 30.3.2008.
"Cipele za padanje", Lada Puljizević, 2.3.2008.
"Nula Nemo", Svjetlana Gjoni, 2.2.2008.
"Nestali ljudi", Ljiljana Filipović, 1.1.2008.

"Poglavnikova bakterija", Boris Dežulović, 9.12.2007.
"To malo pijeska na dlanu", Marinko Koščec, 13.11.2007.
"Lov na divlju ovcu", Haruki Muakami, 28.9.2007.
"Lijepi i prokleti", Damir Radić, 23.8.2007.
"Mirna ulica, drvored", Nada Gašić, 31.7.2007.
"Najbolji na svijetu", Zoran Krušvar, 23.6.2007.
"Dva", Igor Večerina, 4.6.2007.
"Povjesničarka", Elizabeth Kostova, 10.5.2007.
"Ples s mladom", Davor Špišić, 19.4.2007.
"Pet litara benzina", Kemal Mujičić Artnam, 26.3.2007.
"Izvan igre", Michal Viewegh, 5.3.2007.
"Miris suhih ruža", Tim Lott, 9.2.2007.
"Berlinski ručnik", Dražen Ilinčić, 21.1.2007.
"Dnevnik besposličara", Radenko Vadanjel, 30.12.2006.
"Krumpirova rodbina", Davor Slamnig, 9.12.2006.
"Crnci u Firenzi", Vedrana Rudan, 5.11.2006.
"Metastaze", Alen Bović, 11.10.2006.
"Posljednji dani panka", Gordan Nuhanović, 18.9.2006.
"Smetlar", Damir Miloš, 28.8.2006.
"Tigrova mast", Dražen Katunarić, 31.7.2006.
"Dobro je, lijepo je", Ivica Prtenjača, 12.7.2006.
"Psi i klaunovi", Josip Mlakić, 19.6.2006.
"Prva damska detektivska agencija", Alexander McCall Smith, 31.5.2006.
"Lolita u Teheranu", Azar Nafisi, 7.5.2006.
"Glineni kolos", Philippe Fusaro, 18.4.2006.
"Preživjeti s pingvinom", Andrej Kurkov, 25.3.2006.
"Hej, Nostradamuse!", Douglas Coupland, 2.3.2006.
"Misli...", David Lodge, 11.2.2006.
"Devet", Zrinka Horvat, 20.1.2006.
"Ljudi iz Želara", Kveta Legatova, 15.1.2006.
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.
"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost
ratni bestijarij
"Psi rata i druge beštije"
Grozdana Cvitan
Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2007.
 Autor    Božidar Alajbegović
kupus
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

Grozdana Cvitan 55-godišnja je pjesnikinja, esejistica, kritičarka, novinarka i urednica, koja se posljednjih desetak godina s velikim trudom posvetila proučavanju književnosti o Domovinskome ratu. Rezultat toga su mnogobrojni eseji, kritike i prikazi knjiga o Domovinskome ratu što ih je autorica objavila u raznim časopisima, a izbor kojih je prije šest  godina skupno tiskala u knjizi naslovljenoj „Od čizama do petka: (d)opisi rata“. No osim takvog stručnog pristupa domaćoj ratnoj literaturi, Grozdana Cvitan svoj je obol tome odjeljku književnosti dala i pišući ratnu fikcijsku prozu, koja je u izdanju Društva hrvatskih književnika objavljena u knjizi „Psi rata i druge beštije“.

Kao vjerojatno najbolja poznavateljica hrvatskog ratnog pisma Grozdana Cvitan svjesna je činjenice da najveći dio književnih djela o Domovinskome ratu svoj jedini značaj ima u dokumentarnosti, uz prevagu fakticiteta, odnosno žurnalističkog i memoarskog svjedočenja nad fikcijom, te da korpus fikcijske ratne proze sadrži tek malobrojne naslove koji se mogu podičiti izrazitom literarnom vrijednošću. No njezina je knjiga svakako jedna od takvih – uz Mlakićeve možda i ponajbolja fikcijska knjiga te vrste  –  jer Grozdana Cvitan inzistira na estetiziranosti svoga pisma i piše s mnogo autorske senzibilnosti i literarne osviještenosti.

140-tak stranica knjige ispunjeno je s osam priča lociranih u samo srce tame neimenovanih (ali većinom prepoznatljivo dalmatinskih) bojišta, ali i u pozadinske prostore nadomak prvoj crti te u postratovsko, mirnodopsko razdoblje još uvijek obilježeno ratom uzrokovanim traumama. Kao opreku subjektiviziranom memoarskom prvome licu (kao prevladavajućem u knjigama o Domovinskome ratu) Grozdana Cvitan uglavnom koristi poziciju neutralnog očišta trećega lica, ali koje ipak nije hladno i izvještavalačko. Kaos bitaka autorica umješno dočarava rastrzanom fragmentarnom naracijom kratkih isprekidanih rečeničnih sklopova, dok dijaloge čini vrlo uvjerljivima koristeći se slengom, žargonizmima i dijalektalnim izričajem.

Osjećaj straha, tjeskobe i nelagode vezivna je nit svih osam u knjizi sakupljenih priča, svih odreda obilježenih jakim humanističkim angažmanom i kritičkim impulsom koji značenjski izviru iz samoga djela, posredovani implicite, bez izravnih docirajućih poruka. S time u vezi, posebno je znakovita priča „Knjiški moljac i pas koji bi ga spasio“ koja donosi monološku ispovijed (u novinarski diktafon) borca koji je djetinjstvo bez roditelja provedeno u popravnim domovima i zatvorima zamijenio bojišnicom, da bi se nakon rata, lišen bolje prilike i perspektive, iz vojničke odore presvukao u odijelo plaćenog ubojice, postavši regrutom nove armije, one kriminalaca i mafijaša. Baš kao što protagonist te priče ne uspijeva isključiti ratnika u sebi - jer to se nažalost ne može pritiskom na dugme  -  to ne uspijeva ni akteru priče „Suživot sa cvrčkom“ (koja dojmljivo tematizira PTSP). Trajna traumatičnost ratnih iskustava dodatno je apostrofirana u slučaju gospođe Vjere iz priče „Poslijepodne jednog miša“ , gospođe čijom nutrinom i nakon 50 godina još uvijek zavijaju  saharski vjetrovi El Shatta, podsjećajući je na logorsko iskustvo koje je za druge „davno prošlo“, ali je za nju „zauvijek“. Kao što je i za sve aktere svih ratova, što je i jedna od poruka ove knjige.

Osim u toj priči, autorica Domovinski s Drugim svjetskim ratom povezuje i u priči „Gljivice za mačku i provaliju“, oba teksta pišući metodom asocijativnih bljeskova koji sadašnjost spajaju s događajima iz prošlosti, a u svrhu apostrofiranja cikličnosti nesreće i perpetuiranja povijesti. Zajednički nazivnik priče imaju i u konceptualnoj povezanosti putem motiva životinja, što je na razini ideje vrlo zanimljivo no ipak nije provedeno posve uspješno jer se u slučaju nekoliko priča  („Ubijte psa“ , „Knjiški moljac…“ i „Gljivice za mačku i provaliju“) osjeća da su ti motivi na silu inkorporirani u tekst. Ipak, ono što povezuje sve u knjizi sakupljene tekstove jest autoričina umješnost u tvorbi atmosfere tjeskobe i nelagode, bez korištenja jednostavnih i površnih rješenja te uz uspješno izbjegavanje patetičnosti pri pisanju  o likovima koji su primorani svoju sliku stvari suprotstaviti slikama stvarnosti za koju nisu znali ni da postoji, a i ukoliko postoji - da se oni s njome ne mogu sresti.

Inače, glavni likovi priča uglavnom su žene koje svjedoče ratnim stradanjima, bilo kao slučajne namjernice (priča „Gljivice za mačku i provaliju“), bilo po službenoj dužnosti u svojstvu novinarki i reporterki (priče „Ubijte psa“, „Godišnje doba goluba“, „Knjiški moljac i pas koji bi ga spasio“, „I Žuti je neko ime“). Poradi isticanja univerzalnosti opisanih iskustava prispodobivih svim ratovima, autorica protagoniste uglavnom ostavlja neimenovanima i ne trudi se na njihovoj pojedinačnoj karakterizaciji i individualizaciji, ali nije isključeno da se u likovima  novinarki radi uvijek o istoj osobi. Tu mogućnost ističe i činjenica da je akter priče „Knjiški moljac i pas koji bi ga spasio“ pripadnik iste one postrojbe čijoj akciji svjedočimo u priči „Ubijte psa“. Međutim, kod ove zbirke ne treba žaliti što autorica nije ulančavanjem priča stvorila romanesknu strukturu jer se radi o vrlo uspjelim uratcima kratkometražne proze koji svaki pojedinačno djeluje vrlo efektno i kompaktno, a zajedno ukoričeni tvore koherentnu i vrlo upečatljivu proznu zbirku koja svakako podiže ukupnu kakvosnu razinu proznog korpusa s tematikom Domovinskog rata.

Ocjena: 8/10

Iz knjige:

- Šta se radi?
- A šta'š radit u ovo doba. Normalni spavaju. Samo tebi vrag ne da mira. Šta si dotira?
- Jednog bez noge za Split, a još ću do podne dovesti bar jednoga. Ali nemojte čekati. Bilo bi dobro da ovog odmah vozite dalje. Još je u narkozi. Moglo bi bit gadno kad se probudi. Tu mu je noga.
Boka pruža poveću bijelu najlon vrećicu. Dobro vezanu...

 

Iz arhive:
"Puka anarhija", Woody Allen, 20.6.2009.
"Oko cucka pa na mala vrata", Hrvoje Šalković, 27.5.2009.
"Martinove strune", Sanja Lovrenčić, 23.4.2009.
"Bijeg od budućnosti", Darko Lukić, 17.3.2009.
"Ljubim tvoje usne tisuću puta", razni autori, 16.2.2009.
"Odlično je baviti se kriminalom (priče nezaštićenog svjedoka)", Nenad Stipanić, 13.1.2009.
"Patrola na cesti", Jurica Pavičić, 14.12.2008.
"Možeš malo glasnje?", Renata Valentić, 6.11.2008.
"Baba Jaga je snijela jaje", Dubravka Ugrešić, 12.10.2008.
"Tragom zmijske košuljice", Josip Mlakić, 6.9.2008.
"Tri", Drago Glamuzina, 5.8.2008.
"Srednji spol", Jeffrey Eugenides, 9.7.2008.
"U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo", Krešimir Pintarić, 8.6.2008.
"Sjajna svjetla, velegrad", Jay McInerney, 5.5.2008.
"Nesanica", Marina Šur Puhlovski, 30.3.2008.
"Cipele za padanje", Lada Puljizević, 2.3.2008.
"Nula Nemo", Svjetlana Gjoni, 2.2.2008.
"Nestali ljudi", Ljiljana Filipović, 1.1.2008.

"Poglavnikova bakterija", Boris Dežulović, 9.12.2007.
"To malo pijeska na dlanu", Marinko Koščec, 13.11.2007.
"Lov na divlju ovcu", Haruki Muakami, 28.9.2007.
"Lijepi i prokleti", Damir Radić, 23.8.2007.
"Mirna ulica, drvored", Nada Gašić, 31.7.2007.
"Najbolji na svijetu", Zoran Krušvar, 23.6.2007.
"Dva", Igor Večerina, 4.6.2007.
"Povjesničarka", Elizabeth Kostova, 10.5.2007.
"Ples s mladom", Davor Špišić, 19.4.2007.
"Pet litara benzina", Kemal Mujičić Artnam, 26.3.2007.
"Izvan igre", Michal Viewegh, 5.3.2007.
"Miris suhih ruža", Tim Lott, 9.2.2007.
"Berlinski ručnik", Dražen Ilinčić, 21.1.2007.
"Dnevnik besposličara", Radenko Vadanjel, 30.12.2006.
"Krumpirova rodbina", Davor Slamnig, 9.12.2006.
"Crnci u Firenzi", Vedrana Rudan, 5.11.2006.
"Metastaze", Alen Bović, 11.10.2006.
"Posljednji dani panka", Gordan Nuhanović, 18.9.2006.
"Smetlar", Damir Miloš, 28.8.2006.
"Tigrova mast", Dražen Katunarić, 31.7.2006.
"Dobro je, lijepo je", Ivica Prtenjača, 12.7.2006.
"Psi i klaunovi", Josip Mlakić, 19.6.2006.
"Prva damska detektivska agencija", Alexander McCall Smith, 31.5.2006.
"Lolita u Teheranu", Azar Nafisi, 7.5.2006.
"Glineni kolos", Philippe Fusaro, 18.4.2006.
"Preživjeti s pingvinom", Andrej Kurkov, 25.3.2006.
"Hej, Nostradamuse!", Douglas Coupland, 2.3.2006.
"Misli...", David Lodge, 11.2.2006.
"Devet", Zrinka Horvat, 20.1.2006.
"Ljudi iz Želara", Kveta Legatova, 15.1.2006.
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.
"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost
ratni bestijarij
"Psi rata i druge beštije"
Grozdana Cvitan
Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2007.
 Autor    Božidar Alajbegović