knjiga bez točke na kraju
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

"Priča koja slijedi"
Cees Nooteboom
(Pelago 2004.)

 

 

“Priča koja slijedi”, priča je o umiranju. Zašto je onda Miljenko Jergović preporučuje za čitanje na plaži, pitala sam se. Jerga mi baš i nije primjer morbidnog lika, poslušala sam ga i ponijela knjigu u plastičnoj torbici, zajedno s ručnikom i kremom za sunčanje. Sve sam to ukrcala na trajekt i zaplovila prema Drveniku. Malom.

Herman Mussert, profesor latinskog, budi se jednog jutra u Lisabonu, zbunjen i začuđen jer je siguran da je prethodnu noć legao u svoj krevet u Amsterdamu. Tu počinje priča. Nema SF elemenata, da odmah budemo jasni. To je priča o laganom putovanju na “onu stranu”, nizanjem sasvim osobnih momenata iz života pasioniranog čitatelja Ovidija i obožavatelja “Campbell” teleće juhe iz konzerve. Profesor Mussert zaista voli instant hranu i kič ga tjera na suze, mačak mu se zove Šišmiš, a sam ne vidi prst pred nosom kad skine naočale.

Sjeća se Lisabona, tj. on jest u Lisabonu, na zadnjoj stanici Europe i mjestu gdje mu je nekako bilo najljepše. Sjeća se i dviju žena, crvenokose ljubavnice - profesorice biologije - i najdraže mu učenice koja je imala sijede pramenove “kao da je već živjela mnogo godina”, a koja je, opet, bila “tako mlada da se s njom moglo razgovarati o besmrtnosti”.

Sve ovo je samo nabrajanje koje ima malo veze s pravim sadržajem tj. nema šanse da se na ovaj način, redanjem činjenica, može ispričati kakva je to proza. Kad bih je s najmanje riječi pokušala opisati, rekla bih da se radi o poetiziranim fragmentima iz života knjiškog moljca, momentima kad je dotični moljac bio najsretniji. Ili najtužniji. Ili oboje u isto vrijeme. I da je moljac zapravo čovjek. I da su to znale samo dvije osobe u cijelom njegovu životu, jedna od njih sasvim slučajno.

“Priča koja slijedi” je mapa iscrtkana prizorima iz jednog života, s tim da predstava pomalo završava. Sam autor kaže da je to “knjiga o posljednje dvije sekunde čovjekova života u kojima se spajaju sjećanja i zagonetni mentalni manevar nužan da se prijeđe iz jednog stanja postojanja u drugo”.

Zato u njoj vrijeme teče suprotno kazaljci na satu.

Autor, Cees Nooteboom, kako piše na koricama, jedan je od najpoznatijih i najprevođenijih nizozemskih autora i dobitnik brojnih književnih nagrada. Na kraju krajeva, knjižica ima tek 85 strana i (moj primjerak) nema točku na kraju… Jer priča (koju treba pročitati) tek slijedi.

Ocjena: 8/10

 

Iz knjige

Harris, koji je dosad šutke slušao, reče da je zvijezde promatrao samo u ležećem položaju kad su ga pijanog izbacili iz neke krčme, a kad smo se počeli smijati, Alonso Carnero nam je ispričao da je u svojem nevidljivom selu u meseti, otkuda potječe, navečer, dok su svi gledali televiziju, praćkom običavao gađati Velikoga Medvjeda - i to smo vidjeli, čak i kako je vjerojatno mislio da će njegov mali kamen doista prijeći kompletnu udaljenost i veliku životinju pogoditi u slabinu. Svi smo željeli nešto od ovih hladnih, blistavih svjetlosnih točkica, nešto što nam nikada neće dati.

“Počinje se daniti”, reče kapetan.”

književnost

 Autor    Nataša Bodrožić

Iz arhive:
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.