arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

perilica za piliće

"Nama se uvijek svima piškilo prije nego što istekne vrijeme, pa bismo onako instinktivno puštali vodu odmah nakon što bi zadnji zlatni mlaz ovlažio školjku. Tu bi baka Vjera popizdila."

 

 

S onom patkom, kojoj je kljun baka Vjera vješto zabijala pod rubove zahodske školjke svake subote ujutro, nikad nisi bio na čistu. Ma dobro, ispovratila bi ona plavo i mirišljavo, to bi onda trebalo stajati petnaest (do dvadeset!) minuta, i onda bi ti (ili baka Vjera) smio pustiti vodu. Nama se uvijek svima piškilo prije nego što istekne vrijeme, pa bismo onako instinktivno puštali vodu odmah nakon što bi zadnji zlatni mlaz ovlažio školjku. Tu bi baka Vjera popizdila.

Da je riječ o čučavcu (kao u doba bake Vjere), već ne bi bilo problema… Ovako čim zatvoriš šlic (ili nekako istodobno), ruka ti ode prema žnjori koja vodu pušta, i uzalud patki trud. Uzalud bi joj bio i u vrijeme čučavaca, jer baka Vjera kaže da tada nije bilo bakterija, a i nije svako dijete iz reklame pipkalo šta ima “pod rubom” pa da bi se bakterija trebalo bojati.

E a kad je došla keramika, došle su i te razne patke. Bio je i onaj mister muskolo i još neki supermeni, al' mi smo nekako uvijek preferirali perad. Čiste one ravnomjerno i tvrdu i meku stolicu. I ova naša spretno bi se borila i s onom od jetrica crnom, i onom od kukuruza grumenastom, odnosila bi ona i sestrinu cigaretu koju bi ova kradimice pušila, e ako bi se sjetila pustiti vodu dvaput.

A nije to bilo dobro za patku. Nije bilo dobro, jer patku nikad nismo prali. Recimo, kad smo prali zube, znali smo da nečistoća nekamo mora otići. Nešto si progutao, nešto ispljunuo, a nešto je ostalo i u četkici. No onda si četkicu isprao i ižmikao. Tako je baka Vjera nakon upotrebe prala i kuhinjske krpe, i one za na pod, i žicu za zagoreno meso, čak i onog čarobnog Praška u duginim bojama.

Kljun naše patke nikad nismo prali. A ako bi ona oprala i od jetrica crnu, i od kukuruza grumenastu stolicu, ma morala je dovraga okrznuti i koju od tih stvari kljunom. I tako ponijeti bakteriju. Zato sam se ja bojao da ona više inficira, nego što dezinficira. Možda ona cijelo vrijeme govno od kompota pere govnom od jetrica. Mislim, nema velike razlike među govnima. Al' svejedno. Čemu onda trud bake Vjere, i sve one ružne riječi koje nam je vikala ako bi prerano pustili vodu? Možda je voda bila čišća.

 

                                                                                          

kolumna
Autor    Mali Zvonko