arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

vrlo dugi kadar

Pobjednik drugog One Take Film Festivala, zagrebačkog endema - međunarodnog festivala filmova snimljenih u jednom kadru, Australac je Ben Ferris i njegov eksperimetalni film "Ascension" ("Uzdići se"). Film-pobjednik simbolički prikazuje oslobađanje mlade žene od okova kolotečine. Ona se penje uz pokretne stube tražeći način kako da se uzdigne nad rutiniziranom svakodnevicom. Taj i druge filmove koji montažere nemaju, pratila je Martina Jurić.

 

Pobjednik drugog One Take Film Festivala (međunarodnog festivala filmova snimljenih u jednom kadru) Australac je Ben Ferris (r. 1975) i njegov eksperimetalni film "Ascension" ("Uzdići se"). Obzirom da Australija i nije tako blizu, Ferris će morati malo pričekati da zasluženu skulpturicu stavi na policu. Film-pobjednik simbolički prikazuje oslobađanje mlade žene od okova kolotečine. Ona se penje uz pokretne stube tražeći način kako da se uzdigne nad rutiniziranom svakodnevicom. U ritmičnom klopotanju pokretnih stuba kamera postaje svjedok njezine odluke da se vrati na početak i krene u nekom drugom smjeru.

Kao i prošle godine, One Take je sa svih strana svijeta dovukao najbolja ostvarenja realizirana jednim kadrom te ih, uz bogatu ponudu popratnog programa, poslužio zagrebačkoj publici uz kavu, pivu i naravno par šibica! Tri su dana festival gostile dvorane kina Tuškanac i kina Jadran, vodila se borba između 25 veličanstvenih kandidata koji su, nakon što su se probili kroz zahtjevnu selekcijsku komisiju, trebali, osim gladne publike, zadovoljiti i apetite tročlanog žirija u sastavu: Jan Cvitković, redatelj, scenarist i glumac, Stanko Herceg, snimatelj, te Fabrizio Prada, redatelj i pobjednik prvog One Take-a.

Iako je Australac pokazao zavidno umijeće u snimanju jednog kadra koji govori i više od slike, ne može se reći da je imao slabu konkurenciju. Dokumentarni "Empor", njemačkog redatelja Heika Daxla, prikazuje jedinstveni mehanizam dizala na Nieferfinowom kanalu; čelični kablovi, utezi, kretanje golemog tanka. U filmu Ljilje Ingolfsdottir, "Standing still" ("Nepomično stanje"), mladi par pun entuzijazma dolazi na kraj dugačkog reda u kojem ljudi nepomično stoje, zaneseni onim što se nalazi na njegovu kraju. Čekajući, padaju u iskušenje da li je na kraju reda uistinu ono o čemu sanjaju?

Da svatko može biti u pravu i krivu, pokazuje nam i Massimiliano Mauceri u svom kadru "Once upon a time a king" ("Bio jednom davno jedan kralj"), a dobrodošlicu na sedam jezika svima želi Tanja Dabo u svom eksperimentalnom uratku "Dobrodošli". Svaki kadar, svoja priča; kod nekih nedorečena (poput "Nothing to say" - "Bez riječi"), kod drugih prenapučena (kao u "The Nest" - "Gnijezdo"), ali nitko nije bio uskraćen za pljesak, čak ni oni najbolji izvan konkurencije, prikazani u popratnom programu pod nazivom Almost one.

Trodnevni filmski maraton (s ukupno 74 filma), osim besplatnih projekcija Glavnog programa, ponudio je svakom gledatelju da za simboličnu cijenu ulaznice izabere nešto iz bogate ponude popratnih programa (Almost One; Free Cinema, Cinéma Vérité, Direct Cinema; umijeće kadra iz ruke, Loading… Hirokazu Kore-eda, Around Narative i Last Take), a koji su ove godine bili u znaku kadrova snimljenih kamerom iz ruke. Namjera popratnih poslastica festivala bila je kranje plemenita jer je zainteresirane gledatelje odlučila provesti kroz vrijeme, upoznati ih sa revolucionarnim postupkom snimanja kadrova kamerom iz ruke snimatelja 50-ih i 60-ih, te im predočiti uzbuđenje koje je u veljači 1956. obuzelo četristo filmoljubaca, kad su im pristaše Free Cinema (Direct cinema, Cinéma Vérité), pokreta ”filma-istine”, pustili svoje nove uratke, oslobođene svakog formalizma i neprirodnosti.

Da nismo previše zaostajali za zapadnom strujom 60-tih, prikazano je i hrvatskim naslovima poput "Tijela" Ante Babaje, "Ponude pod broj" Petra Krelje i "Amerikanke" Zorana Tadića. Na kino-platnima Tuškanca i Jadrana, u sklopu programa "Loading…", dana je prilika i suvremenom japanskom filmu te njegovu izuzetnom redatelju Kore-edi Hirokazuu. U smanjenom opusu vidjeli smo četiri njegova filma ("Maborosi", "Distance", "After Life" i "Nobody Knows") koji su, prikazujući smrt, zaborav, ljudsku sreću i sjećanja, zračili neizmjernom ljepotom i emocionalnošću, prenoseći kroz kadrove tradicionalni i moderni Japan. U predasima između prikazivanja 25 odabranih, gledateljima je prikazana nekolicina umjetničkih filmova, u sklopu Around Narrative programa, koji su tražili i nešto više; sudjelovanje gledatelja u traženju priče. Dok prati tragove i traži indicije, gledatelj sam postaje suautor.

Za one koji vole polemiziranje i priče vitezova okruglog stola, One Take je priredio tribinu na temu "Potraga za istinom: od dokumentarnog filma 50-tih do Velikog brata", na kojoj su polemizirali filmski redatelj i kritičar Petar Krelja, filmski kritičar Jurica Pavičić, teoretičar filma Hrvoje Turković te glavna i odgovorna urednica 'Big Brothera' Tanja Špiranec. Priređen je i stolni okrugljak na temu "Performans-video-film-uvjeti produkcije", s gostima umjetnicima. Iako traje još od revolucionarnih 50-tih, kad su kamere žudile za skidanjem trenutaka stvarnosti, potraga za istinom traje do današnjih dana, kada smo svjedoci nastajanja novog realizma snimanja i traženja istine kroz objektive kamera (Veliki brat), i nastavlja se dalje, obzirom na nezasitne potrebe snimateljskog tržišta. One Take je imao za svakoga ponešto, a za sve na kraju - tulum do zore. Uvjerena da će veselo biti i dogodine, spremam svoj par šibica u kutiju. Nakon filmskog maratona, više mi ne trebaju!

film
Autor    Martina Jurić