osedlana žena
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Helmut Newton - poeta ili stari jarac? To se pita Nataša Bodrožić dok zuri u njegove nage i ponizne, ponižene?, žene. Osedlane poput najobičnijih kobila ili pak svezanih vratova poput neposlušnih kuja, submisivne pred mužjakom, Newtonove žene žrtve su posve nove reinterpretacije svijeta modne industrije. Za lovu koju dobivaju za taj frivolni posao, od njih mogu zahtijevati ama baš sve, misli si Newton, a feministice oštre svoje jezike na tog enfanta terriblea modne fotografije.

 

Beogradska galerija New Moment nedavno je okupirala medijski prostor. Cijeli je grad brujao o izložbi fotografija Helmuta Newtona, kako bi na televiziji rekli, enfant terriblea modne fotografije. Predstavljene su fotke iz sedamdesetih "Special collection" te posljednja djela, koja je napravio kao osamdesetogodišnjak, sakupljena u mapu "Cyberwomen". Fotografije su bile na prodaju; naime, radi se o "limited edition" primjercima, a cijene su bile od 2500 do 5000 eura. I uglavnom su prodane.

Helmut Newton je drugo ime za kinky glamur. On je glorificirani fotograf koji je zeznuo samu smrt, poginuvši u automobilskoj nesreći, u osamdesetčetvrtoj godini života.

Rođen je 1920. u Berlinu, u znaku Škorpiona. Tridesetih godina iz Njemačke odlazi u Australiju gdje snima vjenčanja. Godine 1956. vraća se u Evropu i počinje raditi za engleski Vogue, a sljedeće godine seli u Pariz.

Krajem pedesetih Newton upada u letargični prostor tadašnje modne fotografije i, shot by shot, počinje graditi crno-bijeli svijet osobne fantazije. Stvarnost je ostavio drugima, dok je iza elegantnih pariških fasada stvarao parastvarnost na bijelim, krznenim tepisima. Profesionalni teaser, igrao se nagonima, proizvodio želju, dok je sam objekt želje oduzimao promatraču, činio ga hladnim i nedostižnim. Na njegovim fotografijama hladne žene, gotovo lutke iz izloga, sjede u raskoši svoje golotinje, zadovoljne, samodovoljne, zadovoljene. "Tjelesnost iza tjelesnosti, fetiš iznad fetišizma, uživanje kroz želju, što je i bit samog uživanja baš zato što što je želja fizički neostvariva", Newtonova je ideja erotizma koja se provlači na njegovim fotografijama. A to je samo jedna strana priče.

Svezana, naga i ponizna žena pred odjevenim muškarcem, gole žene vezane za šipke kreveta poput psa, gole žene pred frižiderom spremne da si proparaju utrobu bez da trepnu, žene bez odjeće koje revolverom ciljaju u muško međunožje, žensko tijelo izbrazdano ožiljcima u tehnici chiaro-scuro, žena spomenik, žena invalid, žena siledžija, žene, žene, žene... Je li Newton zaista bio ženomrzac, kako je netko napisao? I kako ih netko tko ih prezire može prikazati tako savršenima?

"U svijetu gdje je sve unaprijed određeno, glumci nastupaju u ulogama koje im dodjeljuju drugi, ljudi su postali lutke, tijela oblače u haljine koje su, kao i šminka koju nanose na lice, nekakve proteze koje prikrivaju, tj. korigiraju nesavršenost fizičkog bića." Koliko god, na prvi pogled, fotografija s ljepoticom koja četveronoške pozira na krevetu sa sedlom na leđima može biti iritirajuća za žene i poziv na direktnu akciju za feministice, na primjer, toliko, opet, tu možemo iščitati i Newtonov stav u stilu: za lovu koju dobivaju za tako frivolan posao, od modela mogu tražiti sve, baš sve. Osim toga, to je samo sprd. Nema veze sa stvarnošću. Osim toga, reklamiramo samo donje rublje. Ili ruž za usne. Ili možda sedlo?

likovnost

 Autor    Nataša Bodrožić