arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

Unatoč zavidnoj produktivnosti (dvanaest objavljenih djela od 1991. do danas), 60-godišnja zagrebačka spisateljica Marina Šur Puhlovski jedna je od autorica čija djela prolaze bez osjetnijeg medijskog i kritičkog odjeka, nezasluženo ostajući na marginama onoga što Dean Duda naziva "javnim životom književnosti''. Iako i u njemu ustrajava na svom već prepoznatljivom, pomalo hermetičnom, egzistencijalističkom prosedeu, novi autoričin roman naslovljen ''Nesanica'' takvo bi stanje mogao promijeniti, prvenstveno iz razloga trenutačnih odnosa na relaciji mediji-izdavači. Roman je naime objavljen kod agilnog izdavača (Profil) i pod paskom cijenjenog urednika (Velimir Visković) što mu je već priskrbilo određenu dozu medijske pažnje.

Radi se o romanu struje svijesti u kojemu 57-godišnja književnica Sofija, u noći svoje maliganima natopljene nesanice, tetura kroz razlupane, u paučinu uvijene ostatke svoga života, istovremeno osim svoje rekonstruirajući i životne priče i sudbine svojih bližnjih. Iako nas u roman uvodi pričom o umiranju svoga oca alkoholičara od posljedica ciroze jetre da bi se nešto kasnije osvrnula i na svoja dva braka – odnosno dvojicu bračnih partnera – pripovjedačica je ipak prvenstveno usredotočena na ženske članove svoje obitelji. Koristeći se raspršenim, fragmentarnim, nelinearnim pripovijedanjem naratorica meandrira iskustvenim inventarom i biografijama svoje prabake i bake, no najviše prostora ipak posvećuje sudbini svoje majke ali i reminiscencijama upečatljivih epizoda svoga životnog puta i vlastitog identitetnog ustrojstva, dok njezin naglašeno otuđen odnos s vlastitom kćeri potvrdu takvoga stanja dobiva i u razmjerno malom prostoru koji njoj posvećuje. A sve se te brojne žene, unatoč postupnom usponu na društvenoj ljestvici kroz naraštaje, uvijek ispostavljaju žrtvama patrijarhalno ustrojenog društva; sve su to doživotne zatočenice ''nigdine'', najčešće ponavljanog, višeznačenjskog motiva romana koji osim patrijarhalne zajednice s unaprijed zadanim koordinatama, funkcijama i ulogama, i s lažima i nadređeno-podređenim odnosom kao dominantom međuljudskih odnosa, simbolizira također i egzistencijalno nezadovoljstvo i životni neuspjeh. Međutim, rečena je ''nigdina'' tu i poradi autorskog poigravanja metatekstualnošću i tematizacije strasti za pisanjem – ''nigdinom'' pripovjedačica naime naziva i prazan svijet još neispisane stranice koji tek očekuje da bude stvoren i u koji se ona, putem književnog stvaranja, nada pobjeći.

Brojne članove pripovjedačičine obitelji autorica ne uspijeva učiniti dovoljno raspoznatljivima te čitatelj povremeno gubi nit njihovih međusobnih veza, ali je patologiziranost obiteljskog okružja - s alkoholizmom, zanemarivanjem i zlostavljanjem kao temeljima disfunkcionalnosti odnosa – uvjerljivo dočarana, kroz mnoštvo upečatljivih, često i prilično dirljivih, a redovito vrlo mračnih dionica. Društveno-političke silnice i promjene pritom bivaju tek ovlaš dotaknute budući da njihov utjecaj nije posebno signifikantan u odnosu na intimne relacije među likovima koje su cijelo vrijeme u primarnom autoričinom interesu. Vlastitom odrastanju i osobnim iskustvima naratorica posvećuje otprilike polovinu rukopisa ali se upravo te stranice, što je i razumljivo, ispostavljaju najzanimljivijima. Tu posebice valja istaknuti dionice koje problematiziraju devijantne strane seksualnosti u naturalistički snažnim scenama bračnog nasilja kao i opise buđenja Sofijine seksualnosti. Pritom, posredstvom eksplicitno uprizorenih dječjih erotskih igrica koje dvanaestogodišnja junakinja upriličuje s prijateljicom Natašom i nekoliko školskih kolegica, autorica uspijeva značenjsko-motivski sloj romana obogatiti i naznakama seksualne ambivalencije.

U slučaju ''Nesanice'' riječ je o literarnoj artikulaciji ženske intime lišenoj sentimentalnosti i patetike, s nezadovoljstvom, tjeskobom i ogorčenjem kao temeljnim emocionalnim registrima te samopropitivanjem kao fabularno-sižejnom osnovom. Iako se ne radi o autobiografskome štivu, autorica nesumnjivo vrlo često i sebe upisuje u tekst, ali se pritom, unatoč vrlo širokome tematskome rasponu, izvedbeni način ispostavlja zanimljivijim od samog sadržaja. Roman je naime pisan u monološkoj formi struje svijesti posredovane kroz vrlo brojna, jednorečenična poglavlja (dužine od pola do najviše tri stranice). Svojevrsnu analogiju i srodnost opisanih ženskih iskustava i sudbina autorica naglašava čestim izmjenama pripovjednih pozicija, a koje, iako se uvijek radi o jednoj te istoj naratorici, variraju od iskaza u prvome (JA) i trećem licu jednine (ONA) pa sve do uporabe prvog lica množine (MI). Korištenje razgovornog jezika pritom pridonosi dojmu spontanosti, ali se ustrajavanje na poigravanju pripovjednim konvencijama ispostavlja kontraproduktivnim jer tekst prečesto dovodi do ruba čitljivosti i ostavlja dojam kaotičnosti. Tematski raznolik i stilski vrlo osebujan roman ''Nesanica'' tako potvrđuje Marinu Šur Puhlovski kao autoricu bogatu idejama i sklonu stilističkoj invenciji, pri čemu potonje nažalost tendira hipertrofiji, neizostavno pritom asocirajući na onu poznatu Krležinu sintagmu o ''neredu u riječima''. No, i unatoč manama ''Nesanica'' neće skončati u recepcijskoj nigdini, i svakako zaslužuje pažnju probirljivije publike nesklone književnoj konfekciji i boflu.

Ocjena: 6,5/10

Iz knjige:

Strah od promašaja ugnijezdio mu se u želucu, u mošnjama, u falusu, mom pretku, konjušaru, zbog čega je sobarica noću bijesno napustila krevet, lupajući o pod svojim bosim stupastim nogama kao da svima hoće objaviti na što je on spao, prokletnik je zatajio, prvi put, uzalud ga je gurao u ono mlado meso čekajući da mu se podigne, ali ništa, do jutra se prevrtao u krevetu, mrzeći jednako i groficu i sobaricu koje su ga u ovo uvalile, proklete bile, naročito sobarica, nezahvalna debela prasica, sav na iglama očekujući prvi susret s groficom, kao i obično ujutro, kad grofica izlazi na jahanje, uzjahala je konja, a da mu i dalje nije uputila ni riječ, ni a ni be, samo nijemo primanje usluge, uzde, mamuza, mrtvačka ozbiljnost lica, ionako mrtvog, vječno bez osmijeha, samo načas pogled, ukočen kao u strašila, koji može shvatiti i kao zakazivanje sastanka, može i ne mora, neizvjesnost je potrajala do poslijepodne kad se sve ponovilo kao i dan ranije, u dlaku isto, i tako mjesecima, nikakve garancije, nikakav društveni napredak, samo parenje, nijemo, kao što se pare životinje…

 

Iz arhive:
"Cipele za padanje", Lada Puljizević, 2.3.2008.
"Nula Nemo", Svjetlana Gjoni, 2.2.2008.
"Nestali ljudi", Ljiljana Filipović, 1.1.2008.

"Poglavnikova bakterija", Boris Dežulović, 9.12.2007.
"To malo pijeska na dlanu", Marinko Koščec, 13.11.2007.
"Lov na divlju ovcu", Haruki Muakami, 28.9.2007.
"Lijepi i prokleti", Damir Radić, 23.8.2007.
"Mirna ulica, drvored", Nada Gašić, 31.7.2007.
"Najbolji na svijetu", Zoran Krušvar, 23.6.2007.
"Dva", Igor Večerina, 4.6.2007.
"Povjesničarka", Elizabeth Kostova, 10.5.2007.
"Ples s mladom", Davor Špišić, 19.4.2007.
"Pet litara benzina", Kemal Mujičić Artnam, 26.3.2007.
"Izvan igre", Michal Viewegh, 5.3.2007.
"Miris suhih ruža", Tim Lott, 9.2.2007.
"Berlinski ručnik", Dražen Ilinčić, 21.1.2007.
"Dnevnik besposličara", Radenko Vadanjel, 30.12.2006.
"Krumpirova rodbina", Davor Slamnig, 9.12.2006.
"Crnci u Firenzi", Vedrana Rudan, 5.11.2006.
"Metastaze", Alen Bović, 11.10.2006.
"Posljednji dani panka", Gordan Nuhanović, 18.9.2006.
"Smetlar", Damir Miloš, 28.8.2006.
"Tigrova mast", Dražen Katunarić, 31.7.2006.
"Dobro je, lijepo je", Ivica Prtenjača, 12.7.2006.
"Psi i klaunovi", Josip Mlakić, 19.6.2006.
"Prva damska detektivska agencija", Alexander McCall Smith, 31.5.2006.
"Lolita u Teheranu", Azar Nafisi, 7.5.2006.
"Glineni kolos", Philippe Fusaro, 18.4.2006.
"Preživjeti s pingvinom", Andrej Kurkov, 25.3.2006.
"Hej, Nostradamuse!", Douglas Coupland, 2.3.2006.
"Misli...", David Lodge, 11.2.2006.
"Devet", Zrinka Horvat, 20.1.2006.
"Ljudi iz Želara", Kveta Legatova, 15.1.2006.
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.
"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost
nered u riječima
"Nesanica"
Marina Šur Puhlovski
Profil, Zagreb, 2007.
 Autor    Božidar Alajbegović