izlet 25-godišnje bake
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Brdo koje je postalo nevjerojatno trendy, udomljuje jedan od najugodnijih tuluma s kulturnim alibijem. Je li Motovun postao toliko popularan da je već i zbog same te činjenice - nepopularan?

 

Kad tvoj grad od malog postane velik, imaš razloga biti i sretan i nesretan. Upravo to događa se svake godine Motovunu. Domaćini trljaju ruke jer potrošača ima više nego ikad. Domaćini čepe uši vatom jer potrošači su bučniji nego ikad.

Uprava Motovun Film Festivala izišla je ove godine u susret domorocima. Završni party izmješten je iz grada. Dolina Mirne se tresla pod nogama navodno osam tisuća ljudi. Oni isti domaćini koji su odlučili popuniti budžet za vrijeme koncerta Leut Magnetica, TBF-a i Ede Maajke, za štand su Općini morali keširati 5.000 kuna. Za samo jednu noć. Čim postoji interes za toliku cijenu za jednu noć (kao što u ponekim manjim primorskim gradovima stoji cijeli mjesec na rivi), očito se za vrijeme festivala može lijepo zaraditi. Znam da su prošle godine neki slučajni, malo poduzetniji, turisti u roku minute uspjeli prodati cijelu gajbu pive. Samo tako. Lako je prodati ako je masa u pitanju.

Unatoč tome što je publika u nevjerojatnom broju pohodila za koncert premještenu bolsku plažu u dolini Mirne, posjetitelji "gornjega grada" malo su se prorijedili u odnosu na prošle godine. Da, filmske projekcije su kao i uvijek popunile gledalište do zadnjega mjesta. Ali da su svi posjetitelji koncerta odlučili popeti se na Motovun, stabilnost zidina bilo bi teško zamisliti. To je još jednom dokazalo da se Motovun tijekom festivala ipak doživljava prvenstveno kao mjesto dobrog tuluma, a tek onda kao kinematograf.

Ono što bi sociolog također smatrao interesantnim jest uočljiva promjena dobne strukture posjetitelja. Svake godine u Motovun stižu sve mlađe i mlađe generacije. Stalniji posjetitelji Motovuna po mojem ga dojmu iskonzumiraju maksimalno tri puta zaredom, a onda naprave stanku. Kad sam ove godine nekim prijateljima rekao da idem u Motovun, činilo mi se kao da sam im pao u očima. Doživljavanje tog malog istarskog gradića kao trendseterskog provociralo je odgovore poput "Pa što ćeš tamo?". Doista se teško oteti dojmu da je Motovun postao toliko popularan da je već i samo zbog te činjenice – nepopularan.

Konstantno pomlađivanje publike ima sigurno dublju psihološku nijansiranost. Motovun se uvukao u vokabular mladih kao opće mjesto, postao je fenomenom. Motovun danas predstavlja obaveznu sekvencu odrastanja. Ušao je u istu kategoriju s obaveznom sekvencom "otići na maturalac". Taj pomalo izviđački kontekst kolektivnog tuluma kao skidanja nevinosti prirodni je okoliš za svakog adolescenta. Kampiranje u vlastitom šatoru, život na pašteti i biski, prvo paukovo dizanje tatinog auta, zanemarivanje osobne komocije u smislu žrtvovanja ugodne plaže za temperaturom kupano brdo, sve je to dio jednog krštenja koje svake godine sasvim prirodno izmjenjuje generacije.

- Vruće je, sinko, je, vruće je - jada se nona koja lufta noge pred kućicom koja gleda na brdo. Na kućici blijede davno ispisani grafiti "Živila dalmatinska proleterska IX. divizija! Živio jugoslavenski Trst!".

- Mi smo ti, sinko, došli iz Međimurja pedesetih, kao komunisti - govori mi nona otpuhujući muhu sa svoga lakta.

- A jel idete šta na festival? - pitam.

- Molim? - ćuli ona uho.

- Kažem, idete li gore u grad? Gledati filmove?

- A jok, astmu imam, ne idem gore... Tu ti ja budem po cijele dane. Sad sam u mirovini, prije sam u Pazinki radila...

Sjedi ona tako cijeli dan. Izmjenjuju se pred njom mnogi uporni šetači kojima brojne motovunske stube ne predstavljaju tlaku, već izazov. U grad u koji se tijekom festivala ne može autom, moguće je doći još jedino autobusom. Cijena karte je, u odnosu na prošlogodišnjih šest, narasla na petnaest kuna. Malo napora u nožnim listovima ovdje znači uštedu. A noni koja lufta noge - filmsku vrpcu. I ona ima što vidjeti.

Jerome je Francuz, ovdje je zalutao s prijateljima i nije mu teško ni bosom po vrućem asfaltu. Cipele mu sada služe kao prijenosno sredstvo. Na brdu je kupio krastavac i paradajz pa ih sad u cipelama nosi u podnožje gdje je u eko-kampu podigao šator. "Besplatni eko-kamp" nije posve besplatan - dnevna boravišna pristojba iznosi pet kuna, ali Jerome ju ne plaća, kaže da ga nije strah inspekcije.

- Are these tickets? - saginje se mladi Francuz prema travi u kojoj je primijetio odbačene papiriće.
- No, they are no worth.

Na filmove se može i besplatno. Dobroćudna je motovunska praksa da se, nakon što se popune plaćena mjesta, pred filmsko platno na slobodna mjesta puštaju i oni koji kartu nemaju. Svaki se dan pred dvoranom kina Bauer mogao pratiti zanimljiv fenomen - već desetak minuta prije projekcije tu bi se počeo tiskati špalir ljudi koji bi htjeli vidjeti film, ali nemaju para.

- Hoćeš kokice? - nudio me prijateljski raspoložen Marko dok smo se spuštali niz padinu nakon projekcije.

- A ti si kupiš i kokice, ne samo za film, nego i za "po putu"? - pitam dok nam se noge same kotrljaju prema podnožju.

- Pa da, da mi ne bude dosadno... Ja sam inače iz Bjelovara, ali sad studiram mađarski u Budimpešti. Prvi sam put ovdje, ali mi kažu da je prošlih godina bilo i bolje. Je li istina? - pita me, čitajući iskustvo u mojim prečicama kojima se spuštamo do kampa.

Teško pitanje. Je li istina da je bilo bolje? Hm, nekako kažu da ti je uvijek onako kako si sam napraviš. Neosporno je da mlađe generacije uvijek gaje čvršći identitet kolektivizma. Zato Motovun i može svake godine preživjeti kao gotovo kultno mjesto adolescentskog hodočašća. Veterani MFF-a i uski presjek hrvatskih filmaša, te tek pokoji odrasliji turist, ipak su u manjini u odnosu na one koji su ovdje došli kao na ekskurziju bez razrednice. To dobro zna i 25-godišnja Nina koja je s dečkom napustila kamp već treći dan i otišla u neke morskije krajeve, uviđajući da ih, iako mlade, "gazi vrijeme".

- Ma nije stvar u komociji u smislu čekanja u redu na tuš ili spavanja u šatoru - tvrdi Nina.
- Jednostavno, osjećam se kao baka među klincima. Možda je stvar u meni.

Grad napumpan do kultnosti neosporno će i sljedeće godine dovesti ponovno novu i raznoliku publiku. Bit će tu nova masovna delegacija mladog puka, bit će tu festivalskih ovisnika koji nikako da se "skinu", bit će tu i pokoja zalutala 25-godišnja baka... Ali ono što je možda i najvažnije, bit će tu ljudi koji će, osim sjajne grappe ili biske, htjeti iskonzumirati i motovunsku selekciju filmova, pokazujući da film ne mora biti mjesto za sprovode, kao što se to može pomisliti u nekom gradu malo južnije.

 

film

 Autor    Ivan Kralj

Program 6. Motovun Film Festivala potražite ovdje.

Iz arhive:
Otok Motovun, 28.7.2004.
Ministarstvo uzvraća udarac, 29.7.2004.
Filmovi na udici, 31.7.2004.