srame li se modni fotografi?
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Fotografija je umjetničko djelo. Modna fotografija često je ostavljena postrance kao tek nužni dekor modnih magazina, bez "prave vrijednosti". Hrvatski modni fotografi ili ne priređuju vlastite izložbe, ili, kad to čine, redovito to čine s nemodnom fotografijom. Mare Milin javno će se tako rado poistovjećivati s intimističkim motivima, a Stephan Lupino fotografijama djece oboljele od raka. Srami li se hrvatski modni fotograf činjenice da za život zarađuje slikajući odjeću? Taj daleko unosniji biznis od inspirativnih vrebanja na zalaske sunca i gradske motive, još je davno "umjetničkim" zapaprio Opatijac Frank Horvat. A i on je gurnut na informacijsku marginu.

 

Iako je fotografija kao grana umjetnosti kod nas uvijek uvažavana kao relevantan umjetnički izraz te prezentirana kroz mnoge izložbe, natječaje i slično, njezina podvrsta - modna fotografija - nije se dosad mogla pohvaliti jednakim načinom prezentacije.

Najčešće je modna fotografija nastajala jedino u komercijalne svrhe, dakle za potrebe editorijala nekog časopisa ili pak reklamnu kampanju.

Mnogi fotografi koji su se proslavili radeći upravo takve poslove, ili nisu nikad izlagali (meni omiljeni Marko Grubišić), ili pak, kad su imali izložbe, predstavljali su se drukčijim tipom fotografije (Mare Milin serijom intimističkih fotografija ili pak Lupino - fotografijama djece oboljele od raka), kao da su se pomalo sramili što za život zarađuju slikajući odjeću.

No čini mi se da se stvari polako mjenjaju.

Naime, u zadnjih se par tjedana održalo nekoliko što natječaja, što izložbi koje se bave upravo modnom fotografijom.

Prvo je u galeriji Spot održana odlična izložba završnih radova polaznika tečaja modne fotografije Fotokluba Zagreb. Vrlo profesionalni radovi, posebice oni Daniela Kasaja i Dominika Balaska, potvrdili su serioznost samog tečaja na kojem su gostujući predavači i imena poput Mare Milin ili urednika mode časopisa Elle Saše Joke.

A u Croart Photo clubu, par dana kasnije, otvorena je pak izložba pobjednika natječaja Modnog Ormara (velikog događanja u organizaciji svih umjetničkih fakulteta zagrebačkog Sveučilišta - Arhitektonskog, Grafičkog, Tekstilnog te Likovne akademije s ciljem prezentiranja školovanih mladih dizajnerskih talenata).

Predstavljeni su dakle mladi autori, većinom studenti grafičkog faksa i studenti dizajna na Arhitekturi, pobjednici u kategorijama: modni portret, ulična moda, modna produkt fotografija te fotografija odjevnog predmeta (odjeća i model), redom Mario Topić, Tijana Blažičko, Marija Bota te Natali Milošak.

I najveći i najvažniji događaj od ovdje navedenih, upravo zatvoreno drugo Bijenale modne fotografije u Varaždinu (a organizatori kojeg su Tonči Vladislavić i Ivan Mesek) također je, među ostalim, raspisalo natječaj za sekciju Hrvatska modna fotografija danas. Tako su na grupnoj izložbi onih odabranih tim putem svoje radove izložili i neki od najzaposlenijih, poput Vanje Šolina, Mare Bratoš, Vladimire Spindler, do još neafirmiranih Mateja Dokića ili Ree Gogolja-Boschi.

Pobjednik istog natječaja s prošlog bijenala, Jasenko Rasol, u galeriji Zlati ajngel predstavio se ovog puta samostalnom izložbom.

Osim ovih izložbi, u sklopu bijenala pogledala sam još zanimljivih. Zahvaljujući zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, povijest i početke modne fotografije u nas vidjela sam na izložbi "Moda u starijoj hrvatskoj fotografiji od 1918-1945". Iako neke fotografije, posebno one iz najranijeg razdoblja, s današnje distance (i u usporedbi sa suvremenim modnim editorijalima) više izgledaju poput obiteljskih portreta nego ičeg drugog, ipak ih je simpatično vidjeti, nešto kao kad gledamo slike vlastitih predaka, pomalo su nam smiješne, ali im to ujedno daje i poseban šarm.

Radove iz 60-tih i 70-tih godina izložio je pak jedan od pionira struke, Aleksandar Saša Novković, koji se proslavio prije svega objavljujući fotke u časopisima poput Poleta, Pop expressa i Svijeta, dakle pretečama današnjih Elleova, Globusa i sličnih.

No kao vrhunac Bijenala svakako se može smatrati izložba svjetski slavnog (iako rodom iz Opatije) Franka Horvata. Iako priznajem da do sada nisam bila puno čula o njegovom radu, gledajući fotografije, a i proučavajući mu biografiju, ostala sam zapanjena o kakvoj se veličini radi (eto još jednog dokaza o mojoj tvrdnji iz uvoda o nedovoljnoj zastupljenosti modne fotografije i njezinih sudionika u "nemodnim" medijima).

Još u pedesetim godinama, kad je radio u Parizu, bok uz bok s legendama poput Henrija Cartiera Bressona, surađivao je sa samom kremom modnih magazina poput Voguea, Harper's Bazaara, francuskog Ellea ili američkog Glamoura.

Upravo je on bio jedan od prvih koji je luksuznu odjeću koju je snimao premjestio iz dotada uobičajenih lokacija, poput finih hotela i sličnog, te ih kontrastirao sa neglamuroznim mjestašcima in the middle of nowhere, snimao ih u metrou i sl. Taj trend je danas uobičajen u editorijalima (dijelovima časopisa u kojima manekenke prezentiraju najnoviju modu) i lijepo je znati da mu je preteča bio upravo naš fotograf.

Nadam se da je upravo ovih nekoliko događaja, koji su se pojavili u isto vrijeme i pobudili poprilično zanimanja, samo nagovještaj za još veći uzlet i afirmaciju modne fotografije kao legitimnog umjetničkog (a ne samo komercijalnog) pravca.

likovnost

 Autor    Jasna Rausavljević