arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

Ime Nade Gašić, dosad nam poznato s prvih unutrašnjih, impresumskih stranica brojnih knjiga – ta je 50-godišnja Zagrepčanka cijenjena  prevoditeljica i urednica mnogih izdanja – sada je dospjelo i na korice jedne knjige. Nada je Gašić naime napisala roman "Mirna ulica, drvored" kojemu je priličnu medijsku pozornost priskrbila činjenica da je objavljen kao prvi naslov iz nove edicije KaLibar koju nakon prelaska iz AGM-a u Algoritam uređuje najuspješniji (s obzirom na naklade i nagrade) hrvatski književni urednik Kruno Lokotar.

Ulica iz naslova, budući da se radi o kriminalističkom romanu, mirnom ne ostaje zadugo; radnja je smještena u četrnaest kolovoških dana 2003. godine – prema meteorološkim statistikama, najtoplijih u zadnjih 35 godina – i prati stanare jedne zagrebačke ulice u blizini Kvaternikova trga koja postaje poprištem niza zločina. Točnije, tri ubojstva i jednog samoubojstva. Autorica roman strukturira kombinacijom neutralnih iskaza tzv. sveprisutnog pripovjedača i izmjenama subjektivnih motrišta troje (Viktor, Daša i Alija) iz široke lepeze od ukupno četrnaest stanara koji imaju manju ili veću ulogu u fabuli. Karakterizacija je provedena uglavnom putem dijaloga, iako se i iz pojedinih postupaka likova o njima uspijeva mnogo toga saznati, a premda su vrlo brojni, gotovo su svi uvjerljivo ocrtani, osim lika doktorice koja je nedovoljno fabularno iskorištena te je njezin lik ostao nejasan i nedorečen. Prigovor slijedi i previše sramežljivom pristupu homoseksualnom paru čiji odnos  nepotrebno ostaje na naznakama i slutnjama, uslijed čega likovi gube na uvjerljivosti.

Svi su likovi odreda srednje i starije, tzv. treće dobi, što nije nimalo slučajno. Takav je odabir naime u funkciji kritičnosti, što je temeljni  motivacijski okidač gotovo svih domaćih krimića – pa tako i ovog -  objavljenih u zadnjih 10-15 godina. No ovoga se puta na devijacije ne ukazuje, jer su one već opće mjesto - kako književnosti tako i stvarnosti – nego autorica upozorava na posljedice koje je življenje u devijantnim, kriznim, tranzicijskim vremenima ostavilo na ljudskim dušama i ponašanju. Otud i već apostrofiran autoričin odnos prepun razumijevanja i suosjećanja spram svojih, licemjerjem i malograđanštinom zaraženih likova treće dobi, inače vjerojatno najvećih žrtvi nesretnih devedesetih, bez izgleda i vremena uostalom, za tzv. bolje sutra.

Autorica je vrlo vješta u dočaravanju atmosfere, što se nadaje i najistaknutijom značajkom rukopisa, a ta nesnosna vrućina, sparina, zagušljivost i vonj kojima su stanari (ne)mirne naslovne ulice viktimizirani, osim kao posredni i djelomični katalizatori događanja, imaju i metaforičku funkciju, ponovo u smislu posljedičnog kažnjavanja čovjeka i njegovih postupaka. Istina, hipertrofija ugođaja depresivnosti i učestale repeticije njegova dočaravanja na trenutke postaju kontraproduktivnima, što autorica nanosima suptilne ironije nastoji, a većinom i uspijeva, ublažiti (iako u slučaju prikrivenog zločina Fočekovih, unatoč efektnosti te sekvence, rukopis ipak poprima obilježja karikaturalnosti i groteske, što je u osjetnom nesuglasju s dotad uspostavljenim ozračjem).

Osim izmjenama pripovjednih perspektiva, strukturu romana autorica usložnjava i kolažnom kombinatorikom različitih grafičkih i diskurzivnih oblika i narativnih postupaka. Dnevnički su zapisi pritom vješto i funkcionalno iskorišteni, ali su opisi Viktorovih snova posve suvišni, (osim u smislu autorske stilske vježbe), kao što je i nepotrebna tolika uporaba podebljanih slova i kurziva, čime se bez potrebe naglašava artificijelnost, ali i razara dojam autentičnosti postignut simpatičnim i vrlo dojmljivim korištenjem purgerskog kajkavskog žargona. Anatomiju rukopisna tkiva autorica vješto nadograđuje i  SMS porukama, razglednicama, dijalozima pisanim  u formi drame, policijskim  zapisnicima i obdukcijskim izvješćima te brojnim crtežima, funkcionalno se i vješto koristeći svim tim elementima, a kako vrlo inventivan i originalan rasplet otkriva, neki od njih u sebi kriju i ključ razrješenja potrage za ubojicom. Iako se ipak ne radi o remek-djelu, kakvim ga je Algoritmova marketinška mašinerija nastojala prikazati, "Mirna ulica, drvored" svakako pripada među dojmljivije novije domaće romaneskne prvijence.

Ocjena: 8/10


Iz knjige:

U kojem se trenutku ulica napučila, kad je došla policija, tko ju je pozvao, kad se pojavio užasnuti Marino, pojma nije imao. Sjećao se kako je netko donio stolicu, kako su ga posjeli, kako je odmahivao rukom dok je Marino pokušavao nešto bijelo prinijeti njegovoj glavi, sjećao se blagog, slanoslatkog okusa u ustima za koji je, premda ništa nije vidio, znao da je krv. I, od svega intenzivnije, sjećao se zvuka, baš zvuka svog srca.

 

Iz arhive:
"Najbolji na svijetu", Zoran Krušvar, 23.6.2007.
"Dva", Igor Večerina, 4.6.2007.
"Povjesničarka", Elizabeth Kostova, 10.5.2007.
"Ples s mladom", Davor Špišić, 19.4.2007.
"Pet litara benzina", Kemal Mujičić Artnam, 26.3.2007.
"Izvan igre", Michal Viewegh, 5.3.2007.
"Miris suhih ruža", Tim Lott, 9.2.2007.

"Berlinski ručnik", Dražen Ilinčić, 21.1.2007.
"Dnevnik besposličara", Radenko Vadanjel, 30.12.2006.
"Krumpirova rodbina", Davor Slamnig, 9.12.2006.
"Crnci u Firenzi", Vedrana Rudan, 5.11.2006.

"Metastaze", Alen Bović, 11.10.2006.
"Posljednji dani panka", Gordan Nuhanović, 18.9.2006.
"Smetlar", Damir Miloš, 28.8.2006.
"Tigrova mast", Dražen Katunarić, 31.7.2006.
"Dobro je, lijepo je", Ivica Prtenjača, 12.7.2006.
"Psi i klaunovi", Josip Mlakić, 19.6.2006.
"Prva damska detektivska agencija", Alexander McCall Smith, 31.5.2006.
"Lolita u Teheranu", Azar Nafisi, 7.5.2006.
"Glineni kolos", Philippe Fusaro, 18.4.2006.
"Preživjeti s pingvinom", Andrej Kurkov, 25.3.2006.
"Hej, Nostradamuse!", Douglas Coupland, 2.3.2006.
"Misli...", David Lodge, 11.2.2006.
"Devet", Zrinka Horvat, 20.1.2006.
"Ljudi iz Želara", Kveta Legatova, 15.1.2006.
"Pop glazba iz Vittule", Mikael Niemi, 10.12.2005.
"Vita activa", Viktor Ivančić, 23.11.2005.
"Hansenova djeca", Ognjen Spahić, 4.9.2005.
"Crnac", Tatjana Gromača, 10.3.2005.
"Autobiografija Josifa Staljina", Ričard Luri, 20.2.2005.

"Kandže", Marko Vidojković, 13.1.2005.
"Zvrčko i Mljac", Holly Hobbie, 25.12.2004.
"Mi nismo bolesni", Ratko Radunović, 24.11.2004.
"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu", Pablo Tusset, 12.11.2004.
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost
pr(a)vi kalibar
"Mirna ulica, drvored"
Nada Gašić
Algoritam, 2007.
 Autor    Božidar Alajbegović