urin u palači
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Osmi Zadar snova doživio je svoj vrhunac u "Medeji material". Hibrid novog kazališta i prostorom definiranog performansa modernističko je viđenje staroga mita.

 

"Gdo ima boljše zobe? Kri ali kamen?", tim riječima modernistički slovenski Jason, s mikrofonom uperenim u smjeru publike, završava svoj monolog i sam komad "Medeja material". Prema tekstu Heinera Müllera, izumitelja "sintetičkih fragmenata", Ivica Buljan (koji se i sam, iz publike, ubacuje kao dijaloški mišljena potpora Medejinu monologu) režirao je predstavu neobične snage i emotivne involviranosti glumaca.

U interijeru Providurove palače, dugačkome hodniku kao kulisi također snažne historijske vrijednosti, oživotvoren je stari mit u novovjekom shvaćanju. Fenomenalno uklopljena i saživljena s novim izvedbenim prostorom, u kojem se arhitektonika pozornice gradi svjetlom ili čak uz funkcionalno korištenje skela postavljenih radi renovacije palače, "Medeja material" predstavlja vrhunac dosad viđenog na osmom zadarskom festivalu novog kazališta i izvedbenih umjetnosti.

Slovenski Mini teater Zadru je snova podario svježu produkciju specifične slovensko-hrvatske kooperacije. Režija Ivice Buljana uz asistenciju slovenskog kolege Roberta Waltla, i u glumačkoj podjeli probire najbolje iz susjednih država. Hrvatska diva Senka Bulić u ulozi Medeje i nova snaga slovenskog glumišta Marko Mandić kao Jason, uokivireni su i svojevrsnim solo-korom u izvedbi Ditke Haberl. Upravo ugodnu auditivnu kulisu izgradio je Slovenac (Mitja Vrhovnik Smrekar), a dojmljivu vizualnu Hrvati (funkcionalno prilagođena scenografija Slavena Tolja, te sjajna kostimografija na rubu glamura i dronjaka Ane Savić Gecan).

Ovaj hibrid dviju naslonjenih monodrama i performansa kao okvira, definitivno počiva na izvrsnome castingu. To se prvenstveno odnosi na ženu fenomenalne glumačke ekspresije i nevjerojatno snažnih utjelovljenja. Senka Bulić upila je lik Medeje poput spužve, klizeći po elipsama različito intoniranih i vješto nijansiranih emocija, ne upadajući pritom u zamku preglumljenosti ili profilne zadanosti kakvu obično nalažu likovi na rubu histerije. Ulogom moćne i istodobno ranjene Medeje (jedne u priličnom nizu klasičnih uloga ove glumice), Senka Bulić još jednom potvrđuje svoj pijedestalni status u hrvatskom ženskom glumištu.

Njezin ljubljanski kolega, Jason po karakterizaciji, Marko Mandić, mladi talent Slovenskoga narodnog gledališča, hrvatskoj publici poznat i dojmljiv još s ovogodišnjega Eurokaza kao performer skupine Via Negativa, također je, unatoč ograničenjima slovenskog jezika u hrvatskom uhu, uspio kreirati lik koji uspješno komunicira s publikom. Okrijepivši ga radikalnim performerskim izrazom, kao što je primjerice uriniranje po tlu Providurove palače (izraz svojevrsne oštre komunikacije s mitskim vrijednostima) ili pak bacanje šešira s građevinskih skela na koje se u jednom trenu vješto uspentra, Mandić je servirao karakter nadrealističke nesputanosti. Ignoriramo li na momente pregruba probijanja zvučnih zidova (više kritika tonskoj realizaciji), Mandićev je angažman također bio pun, slojevit i kvalitetan.

Posljednje pitanje upućeno publici, koje direktno evocira snagu roda i fenomena rodoubojstva, ostalo je na razini retoričkog rebusa. Umjesto odabira među alternativama, publika se odlučila za pljesak. Buljanova je predstava to i zaslužila.

kazalište

 Autor    Ivan Kralj

Program 8. Zadra snova potražite ovdje.

Iz arhive:
Zadar počinje sanjati, 3.8.2004.
Labudovi u borosanama, 4.8.2004.
Nebo plače, Zadar skače, 7.8.2004.