podrignuo bih
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Likovi plešu između povjerenja i nevjerice, predanosti i uzmicanja, nepokolebljive hrabrosti i gotovo feminizirane muške "odlučnosti".

 

Nakon prekomjerno razvučene, glumački predramatične i vizualno fine, a onda opet kaotične Pesentijeve "Fedre", Festival svjetskog kazališta ugostio je mnogo staloženiju i obrnutim kvalitetnim proporcijama krcatu "Maskeratu" Rimasa Tuminasa. Predstava u izvedbi litavskog Državnog malog kazališta Vilnius najkvalitetnije je ostvarenje zagrebačkog festivala.

Ljermontovljeva priča smještena je na hladnu pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta, ogoljenu do crnih zastora i prekrivenu snijegom. Izbacivši suvišne scenografske elemente, Tuminas prostore gradi asocijativnim menijem, polažući najviše vjere u glumca koji, nije pretjerano reći, na pozornici trijumfira. Modeliranje upečatljivih karaktera odnosi se jednako na glavnu glumačku postavu, kao i na stroj sporednih likova. Način hoda, pokret, glas, kontakt, glazba... Sve se ujedinjuje u iscrtavanju poznate ljubavne (ljubomorne) priče.

Snijeg koji sipi, osim što učvršćuje atmosferu romantizma, upotrebljen je i kao meteorološki ekvivalent emotivnih stanja likova. Oni plešu između povjerenja i nevjerice, predanosti i uzmicanja, nepokolebljive hrabrosti i gotovo feminizirane muške "odlučnosti". Likovi čak i doslovno plešu. Suptilna transformacija fizičkog ili psihičkog okršaja u mili valcer, gotovo smirujuću minutu iz udžbenika društvenih plesova, baš kao i iskakanje likova iz "Maskerate" u današnje vrijeme, neki su od najsarkastičnijih i ujedno najdojmljivijih fragmenata predstave.

Tuminas je uspješno izbjegao sve prazne hodove, tako da gotovo trosatna predstava prolazi glatko i neopterećujuće za centar spavanja u ljudskom mozgu (to se za neke druge obrade klasika baš i ne može reći). Konstantno održavajući gledateljevu pažnju na rubu, podastirući joj raskoš vizualnih i auditivnih dosjetki, Tuminas uspijeva ne podleći jeftinom ekspresionizmu, već iz svojih uglavnom karikaturalnih likova izvlači sukus probavljive i k tome vrlo fino, delikatesno isfurane priče. Da je pristojno, podrignuli bismo nakon predstave.

Protok vremena i doslovce je meteorološki. Izbačena snježna gruda na početku, tijekom predstave postaje velika kotrljajuća kugla, s njom kao da raste breme, budeći asocijacije na mitskog nositelja planeta ili pak slavnog, ali uzaludnog kotrljanja kamena na vrh brda. "Maskeratini" likovi puni su unutarnjih dvojbi, glumci vješto isijavaju tim emocijama čak i kad šute, zadržavanje titrajućih senzacija ispod rakalašene grimase ili stamene statike lica funkcionira kao vrlo čitak ključ karakterne interpretacije.

"Maskeratina" divovska riba koja izranja iz rupe u ledu, čak na poziv, poput psa, hinjene levitacije u nebo putem ljestvi sakrivenih crnim platnom, kao i skamenjeni kockar koji nikako da potone, osim ako ga ne povuče skulptura (također beživotni historijski element) ne bi li prošlost bila proglašena nevinom, začudne su i ujedno semantički znakovite scenske slike koje svijet cilindara i krinolina povezuju s introspekcijom osobne psihoanalize. U tom smislu, čak i naoko forsirani robotizam bala udaljuje se od ekstremnog poimanja inteligencije mase ili bespoštedne deindividualizacije sporednog lika; masa ovdje biva sjajan pomagatelj četvorki glavnih (petorki, ako uzmemo u obzir i onog sjajnog malog dvorskog ludaka).

Kazališna "Maskerata" snažna je animacija ljudske strasti za pobjeđivanjem, u ratu, ljubavi ili kocki, upravo u područjima u kojima se najlakše gubi i u kojima ljuska svijest biva lako omamljiva, podložna zavođenju i osjećaju lažne sigurnosti. Ona čak nadrasta vlastite namjere i postaje nositelj univerzalne uzbudljivosti koja briše granicu između glumca i publike, čineći ih konzumentima razumljive komunikacijske linije i izglačane kazališne jasnoće.
kazalište

 Autor    Ivan Kralj

Program 2. Festivala svjetskog kazališta potražite ovdje.

Iz arhive:
Sovjetski kavez, "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča" (r. Andriy Zholdak), kritika, 22.9.2004.
Prepisivači svjetskog kazališta, "lažna" praizvedba, 21.9.2004.
Gluha publika, slijepi organizator, skandal nepuštanja titla na ruskoj predstavi, 18.9.2004.
Nježni stisak, okrutni um, "Okrutan i nježan" (r. Luc Bondy), kritika, 17.9.2004.
Svjetski klasici, vijest-najava  FSK, 14.9.2004.