arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Nataša Bodrožić kraj je ljeta posvetila Makedoniji i Bitoli. Tamošnji Akto festival međunarodna je manifestacija koja uključuje vizualne i izvedbene umjetnosti, glazbu te teoriju kulture. Okupljeni oko konceptualnog propitivanja generacijskih i međugeneracijskih problema, umjetnici su kreirali sadržaje u raznolikim gradskim prostorima, od napuštene tvornice svile do gradskih trgova, fasada, bazena i parkova. Bitola je grad koji suvremenu umjetnost tek upoznaje...

 

Makedoniju smo našli u poodmaklom ljetu. Sreli smo se u Skopju odakle smo pristigli s raznih strana te se odatle zaputili autobusom ka jugu, preko Velesa (nekada Titovog) i Prilepa do Bitole. U starom smeđem autobusu vozili smo se sporednim putevima, preko brda i dolina, i uživali u pogledu na crvenkasti pejsaž, bez amortizera. Išli smo na Akto festival.

Nakon troipolsatne vožnje od Skopja ka jugu, nailazeći na rijetke urbane zone, i tek poneki billboard, tvornicu ili krčmu između njih, stižemo na odredište, u gotovo nestvaran grad nedaleko granice, u trenutku kada smo gotovo zaboravili gdje smo krenuli, zbog ravnomjernog pejsaža koji je neprestano promicao kroz staklo autobusa. U Bitoli nas je dočekao Mladen Stilinović, mladi arhitekt, koji s umjetnikom Mladenom Stilinovićem dijeli ime i koji nam je bio domaćin za vrijeme boravka.

Akto festival je međunarodni festival za suvremenu umjetnost koji se već četvrti put zaredom održava u Bitoli. Festival uključuje vizualne i izvedbene umjetnosti, glazbu te teoriju kulture. Program festivala temelji se na dva koncepta: prvi je lokacija, drugi je festivalska tema. Ove godine festival je osvojio različite gradske prostore, od napuštene tvornice svile do gradskih trgova, fasada, bazena, parkova. Tema ovogodišnjeg, četvrtog po redu festivala istraživala je pojam GENERACIJA, intergeneracijski jaz, kulturno nasljeđe, identiteti i transformacije, kako u socijalnom tkivu tako i u formi umjetničkog djela.

Prvi dan, Mladen Stilinović nas je odveo u razgledavanje. Bitola, povijesno važan pogranični grad, drugi je (neki kažu treći) makedonski grad po veličini, mješavina utjecaja i stilova. Nalazi se dvadesetak kilometara od granice s Grčkom, okružen planinama, a blizu mu je i Prespansko jezero, te druga granica, ona s Albanijom, na jugozapadu. Uz živopisnu čaršiju i nekoliko džamija iz otomanskih vremena, gradski puls se mjeri na neoklasicističkom Širokom sokaku, glavnoj pješačkoj ulici, na kojoj se rijetko kad može naći slobodno mjesto za kavu, među desecima kafića načičkanih jedan do drugoga. Gradska vreva podsjeća na mediteransku. U Bitoli se školovao Kemal Ataturk, njegova gimnazija danas je muzej. Bitola ima novu Titovu bistu (kao, uostalom i naš Labin), koja se vidi sa Širokog sokaka, ali tehnički stoji na privatnom komadu zemlje što je bio uvjet da se podigne, s obzirom na javnu raspravu koja joj je prethodila. Antički grad Heraclea nalazi se na rubu grada, a lokalna legenda kaže da je otkriven tako što je netko vidio zanimljiv detalj u jednom polju u okolici. Naime, neki je seljak koristio glavu antičkog kipa, koju je slučajno pronašao, da mu plaši vrane.

Bitola je rasla i za vrijeme socijalizma te su tragovi u urbanizmu itekako vidljivi. Središtem dominira monumentalni Centar kulture, te hotel Epinal, a iza njih se naziru prozori i balkoni betonskih blokova. Recentna arhitektura svoj je izraz našla u nekoliko shopping centara - staklenjaka u centru grada.

Jedno od središnjih mjesta Akto festivala bila je napuštena tvornica tekstila, takozvana Svilara, ugašena krajem devedesetih, danas prepuštena vremenu i prirodi koja je polako osvaja. Na zidovima još stoje ostaci postera iz osamdesetih i isječci iz novina: Michael J Fox, Stefan Milenković, čudo od djeteta, anonimna dugonoga plavuša na kalendaru, Sretna Nova 1986! Svilara je bila mjesto plesnih predstava i žurki, te velike međunarodne izložbe, koja je okupila umjetnike iz regije. U međusobnom prožimanju art scena, neopterećenoj komunikaciji kustosa i umjetnika iz četiri bivše SFRJ države i jedne autonomne pokrajine, te Bugarske, postavljanje izložbe pretvorilo se u zasebni community događaj.

Kako je već rečeno, specifičnost Akto festivala su lokacije na kojima se odvijaju njegovi programi: Alhambra, prekrasna vila crvenih zidova na kraju Širokog sokaka, Olimpijski bazen, Oficirski dom, Željeznički kolodvor, Zoološki vrt. Bitola je grad s dugom kulturnom tradicijom, ali suvremenu umjetnost, čini se, tek upoznaje, zasigurno i zaslugom Akto festivala koji je suočava s novim umjetničkim formama. Tako vlasnik kafića u centru, u ad hoc dogovaranju, pristaje ustupiti svoje platno i super jaki projektor za video Damira Očka, iako uglavnom preferira snimke nogometnih utakmica i Fashion TV.

Bitolski pijac sa stotinama lubenica, najrazličitijih uzoraka i veličina, na čijem kraju se nalazi prelijepi turski hamam koji je iznajmljen pekari, mjesto je nevjerojatne gužve i šušura. Prodavači se nadmeću u što glasnijem izvikivanju svojih ponuda šljiva, dinja i paprika. Kupili smo leblebije i krckajući ih prepustili se atmosferi.

Jedno od centralnih mjesta u gradu, nedaleko rijeke Dragor i dviju džamija, na kraju ili početku Širokog sokaka, novoizgrađeni je spomenik Filipu II, ocu Aleksandra Makedonskog. Ovaj nesvakidašnji spomenik, čija struktura tvori totalni okoliš, sastoji se od ogromnog štita, koji se navečer okreće poput balerine u lunaparku, dok iz njega izvire voda, a iz nekoliko zvučnika koji su ujedno i reflektori, počinje muzika i svjetlo koje iluminira fontanu sa svih strana. Pored glavnog štita, balerine ili svemirskog broda, kružno su postavljene klupe (sa još štitova u zaglavlju) na kojima sjede ljudi i u tišini promatraju to čudo koje se događa pred njihovim očima. Spomenik je nedovršen, pijedestal s imenom u zlatnim slovima još čeka kip Filipa II.

Inače, spomenička histerija koja se vezuje uz pitanje identiteta u politički uzburkanoj Makedoniji, jedna je od važnijih tema u svakodnevnoj raspravi, uz pitanja izgradnje vjerskih objekata, koja se naslanjaju na istu priču. Čuju se glasine o postavljanju dvadesetak novih spomenika u Skopju, među kojima je i onaj Aleksandra Makedonskog, koji bi bio visok dvadeset metara i dominirao okolinom, te „predstavljao turističku atrakciju“.

Završnica Akto festivala odvijala se na kraju grada, na brdu, u Zoološkom vrtu. Lutkarski teatar, video-projekcije i koncert makedonskog benda The John, vjerojatno je pomalo zbunio životinje, koje su pokušavale spavati. Simpatizeri boraca za prava životinja naveli su priču o sedativima koje je U2 ponudio zagrebačkom ZOO-u, za životinje, koje bi se mogle uznemiriti njihovim maksimirskim koncertom. Bitolska je lisica znatiželjno gledala iz kaveza, majmuni su bili uvrijeđeni, medvjede nismo vidjeli. Međutim, čuli smo priču kojom bi se mogla i završiti ova kratka bitolska razglednica. Naime, kažu da je jednom medvjed pobjegao iz bitolskog Zoološkog vrta i pridružio se svojim slobodnim rođacima u planini koja se uzdiže u njegovom nastavku. Priča dalje kaže da je medvjedica koja je ostala u kavezu bila toliko tužna zbog njegova odlaska da joj se nikako nije moglo pomoći te su svi mislili da će uginuti. Zato su, jednoga dana, otvorili vrata kaveza i pustili je da i sama ode u planinu.

mikser
Autor     Nataša Bodrožić
pozdrav iz makedonije