ratna bruka lora
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

U sklopu Human Rights Film Festivala (sastavnog dijela Zagreb Film Festivala) prikazan je film "Lora - svjedočanstva", dokumentarac Nenada Puhovskog nastao u koprodukciji zagrebačkog Factuma i beogradskog B92. Svjetsku premijeru filma o hrvatskom ratnom zločinu moralo je pratiti i policijsko osiguranje zbog zaprimljenih prijetnji dobrovoljačkih udruga. Više dokument, nego film, "Lora" osvještava sustavno mučenje više od tisuču zarobljenika u splitskoj ratnoj luci, kojem je smrtno podleglo barem pedesetak njih.

 

“Lora - svjedočanstva” film je koji se bavi slučajevima zlostavljanja ratnih zarobljenika u krugu splitske ratne luke u razdoblju od 1992. do 1996. godine. Kronološko redanje događaja i svjedočanstava vezanih uz Loru, od početka rata, privođenja civila, Splićana srpske nacionalnosti, do nezamislivih mučenja ratnih zarobljenika, uz komentare novinara, odvjetnika i drugih javnih djelatnika koji su pratili cijelu priču, završava se hrvatskom pravosudnom farsom u režiji suca Slavka Lozine. Sadržajno, film je duboko potresan i tu je njegova najveća vrijednost: redaju se svjedočanstva žrtava monstruozne torture regularne vojne policije, hrvatske vojne policije.

Film je podijeljen u nekoliko cjelina koje povezuje guslanje, tj. “moderni guslarski ep” o Splitu (!?) u izvođenju Mile Krajine koji pjeva o Splitu. Počinje od opisa zidina Dioklecijanovih, prekrasnog Marjana i njegovih gora (!?) do toga kako ga Srbi ugroziše i iskoristiše ljubaznost hrvatskog gostoprimstva (!?). Guslač u Splitu (!?), koji pjeva o Splitu(!?), ujedno je komentar promjene koja je zahvatila ovaj grad početkom devedesetih i “duha” kojega se ni dan danas nije riješio.

Gledamo li ga kao vjerodostojan dokument, film Nenada Puhovskog ima veliku važnost, tim više što su šanse za njegovo prikazivanje na nekoj od naših televizija minimalne, tj. nikakve. Njegova je uloga, paradoksalno, još uvijek:

a) informativna (na primjer, nakon projekcije, u ženskom WC-u dvije su djevojke od dvadeset-i-nešto međusobno komentirale da nisu imale pojma da se nešto takvo događalo u Splitu)

b) katarzična (jednom sam prilikom u Beogradu, u društvu dvadeset-i-nešto-godišnjaka, gledala dokumentarac o Srebrenici. Koliko god su (odrasli pod bombardiranjem miloševićevske propagande sa svih kanala) sumnjičavo gledali na cijelu priču o masakru u bosanskom gradiću, nakon filma ostala im je knedla u grlu. Možda bi se nešto slično moglo dogoditi i kod nas kad bi “Lora” bila prikazana na nacionalnoj televiziji, ravno poslije 'Dnevnika')

c) dokumentaristička (jer dokumentira zločin, zločin koji nitko ne osporava (čak ni sudac Lozina!) i čiji počinitelji još nisu kažnjeni)

d) fantastična (jer prikazuje ljude koji su čudom izbjegli smrt s jedne, te freakove koji im još to i osporavaju, s druge strane)

e) groteskna (ovo zadnje ne treba objašnjenje, pogotovo ako ste pratili suđenje u "slučaju Lora” ili barem župana splitsko-dalmatinskog koji, poput Djeda Mraza, dariva zločince za Božić)

Zasigurno je dobra stvar to što je ovaj film prikazan u sklopu Zagreb Film Festivala, te su ga na taj način vidjeli i oni koji nisu mogli ni sanjati što se sve događalo dok su oni još išli u školu, poput onih dviju djevojaka iz WC-a. Još me samo zanima koliko će ga ljudi vidjeti u Splitu i šta će reći o svemu. I, jebi ga, kako nam se to uopće dogodilo?

film

 Autor    Nataša Bodrožić

Iz arhive:
Seks i suze, burni pljesak dokumentarcu "Sve pet!", 15.10.2004.
Hrvatica u Red Light Districtu, razgovor s Danom Budisavljević, 13.10.2004.
Imigranti ne vole kamere, 11.10.2004.
Festival debitanata koji će postati slavni, 29.9.2004.

Program 2. Zagreb Film Festivala potražite ovdje.