zavodljivi lopud
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt
Iako je općeprihvaćena floskula da Jadran živi samo ljeti, a pogotovo umjetnički zamire već u ranu jesen, Marko se Sjekavica uvjerio da nitko nije otok, pa čak ni kad je riječ o otoku Lopudu. Pristupačan i zanimljivoga umjetničkoga sadržaja, u ova doba prvenstveno zahvaljujući jednoj austrijskoj barunici s istančanim ukusom za suvremenu umjetnost. Francesca von Habsburg hodajuća je fondacija, ako pregrubo ne zvuči, umjetnička mecena kakvih u Hrvatskoj nema previše.

 

Teško za vjerovati, ali ovih je dana još bilo za vidjeti i doživiti, na stranu s prirodnim ljepotama, kulturnih sadržaja, na našim otocima. S trabakulom Otac Tomislav, partio sam iz dubrovačkog porta, uplovio u Lopudsku valu i akostao potom na ovaj zavodljivi elefitski otok. Lopud, rimska Lafota, i u ove jesenske dane nudi pregršt ljepote grupama francuskih turista treće životne dobi, ali i pokojem skrovitom putniku namjerniku. Iskonska jadransko-mediteranska vegetacija, ostatci predromaničkih crkvica, skrivenih za vrhom brijega, vidikovac s pogledom na beskrajnu pučinu i gnijezdo ukopano pod njim za ljubavnike, kupjene divlje svuda naokolo šumske staze, tragovi renesanskog ladanja dubrovačke vlastele i slika samostanskog života minulih vremena. Uz sve to, jedna barunica austrijska s istančanim smislom za suvremenu umjetnost. Mecena. Francesca von Habsburg.

Još u petnaestom stoljeću veliki trgovac i dobrotvor, Lopuđanin Miho Pracat, ime lopudsko pronio je svijetom. Krajem osamdesetih, Lepa ga je Brena plešući za svoj film "Hajde da se volimo", na pržini lopudskih spjađa, približila širokim masama naroda i narodnosti bivše Jugoslavije, kao ukusno predjelo krvavih orgija koje su nedugo zatim uslijedile i nisu mimoišle ni ovaj neokrnjeni komadić idile. I danas, za ljetnih mjeseci, pop-ikona bivše nam države, koja je postala sastavnim dijelom folklora, zna sa suprugom Batom, ujedriti na svome brodu u taj divan arhipelag. Kojim danas trijumfira realizacijom svojih vizija jedna druga žena. Sa Zapada. Kozmopolitknja rođena u Švicarskoj, udata u vladarsku kuću koja je nekoliko stoljeća vladala velikim dijelom Europe. Odlučivši, možda i velikodušno bivše zemlje Habsburške krune približiti umjetničkim središtima postmodernog svijeta. Istinski je zaljubljena u ovaj dubrovački kraj. Kupila si je i divno uredila jedan palac u Gradu, na Prijekom, koji je osim njenog doma, postao i sjedište ogranka njezine Thyssen-Bornemisza Art Contemporary (T-B A21) fundacije, nazvanog Arcus Dalmatia. Velikom izložbom nazvanom "Svjetlina" 2003. godine je u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku pokazala dio svoje kolekcije koju sačinjavaju među ostalim djela velikih imena suvremene umjetnosti kao što su Bill Viola ili pak Cindy Sherman. Također i uratci Slavena Tolja. Prije dvije je godine na otok Lokrum dovela jedan drugi projekt, predstavljen također te godine na Venecijanskom Bienalu, projekt njemačkog umjetnika koji je izlagao i na kasselskoj Documenti, Olafa Nikolaija, "Suze Svetog Lovra". U koncesiju, za razdoblje od 99 godina, gospa je Francesca uzela renesansni kompleks franjevačkog samostana s utvrdom na Lopudu i minuciozno i temeljito, u što sam se i osobno uvjerio, započela sa zahtjevnim projektom obnove. Što se obnove tiče, financirala je ona od početka 90-tih restauraciju niza remekdjela: relikvijara, slika, sakralnih predmeta domaćih majstora u dubrovačkim riznicama i muzejima. S obzirom na ugled i moć ove vesele gospođe, koja je u Londonu na St. Martin'su stutdirala povijest umjetnosti, ali također uzevši u razmatranje i njen entuzijazam, ambicioznost i senzibilitet za nove tendencije u suvremenoj umjetnosti, vjerojatno je da će Lopud u skorije vrijeme postati jedan od bitnijih centara svjetske suvremene umjetnosti. Fundacija T-B A21 Francesce von Habsburg ima zavidnu kolekciju djela vodećih suvremenih umjetnika koja je dijelom predstavljena u izložbenom prostoru u Beču, a dijelom se prikazuje u sklopu različitih kulturno-umjetničkih projekata diljem svijeta, Biennale di Venezia, Documenta u Kasselu ili projekt Küba – putovanje uzvodno, o kojemu je djevojka Bodrožica, radnica u kulturi, već opširnije i pisala na našem portalu, su samo neki od njih. Misija ove fundacije je sagraditi i osnovati paviljone-satelite diljem svijeta, posebice u udaljenim i konzervativnim sredinama koji će potaknuti umjetničku kreaciju unutar lokalnog miljea, ali i kulturnu suradnju i razmjenu puno širih dometa. Omogućivši tako pristup i sudjelovanje u stvaranju glavnih, nekonvencionalnih razvojnih tendencija suvremene umjetnosti, približivši se ideji posthumanističkog muzeja, ova će mreža paviljona-satelita ujedno i preispitati ulogu i utjecaj suvremene umjetnosti na život i razvoj pojedinih relativno izoliranijih lokalnih zajednica (blizak je tome stremljenju i projekt Thomasa Hirschhorna, Musée Précaire Albinet, zar ne?). Lopudski paviljon jedan je od njih.

Početkom je ljeta londonski arhitekt David Adjaye u samom srcu otoka, usred jednog očišćenog i uređenog lopudskog maslinika, prirodnim materijalima sagradio i s puno smisla, promišljanja i sentimenta uklopio u krajobraz Umjetnički paviljon. Njegov se paviljon nalazio u Veneciji na otoku Sv. Lazara Armenskoga za vrijeme prošlog Venecijanskog bienala. Sam je Adjaye, sudjelujući ljetos na konferenciji koja je u sklopu ovoga projekta okupila svjetske i domaće arhitekte (Platforma 9,81) i umjetnike, na temu odnosa umjetnosti i arhitekture, istaknuo Lopud kao posebno nadahnjujuće mjesto u kojem još uvijek živi renesansna ideja jedinstva slikarstva, kiparstva i arhitekture. Pridružile su se tome i dramske umjetnosti kad se paviljon toliko svidio glumicama Ani Karić i Senki Bulić, da su predstavu "Jackie", na tekst Elfriede Jellinek, umjesto u dubrovačkim Lazaretima, odigrale u njemu. Skoro pet mjeseci Paviljon je bio dom instalaciji umjetnika Olafura Eliassona "Your black horizon" iliti po domaćem "Tvoj crni horizont". Olafur Eliasson njemački je suvremeni umjetnik, islandskih korijena, rođen u Copenhagenu. Dobar dio djetinjstva proveo je na Islandu koji je svojim prirodnim okruženjem definitivno utjecao na interes ovoga umjetnika za svjetlosne efekte i njegove brojne svjetlosne instalacije s kojima je i postao svjetski poznat te na aktivaciju različitih osjetila koju provociraju njegova djela. "Your black horizon" također je svjetlosna instalacija, nastala u suradnji s arhitektom Davidom Adjayeom koji joj je uobličio arhitektonski ljusku, intimnije rečeno, ovojnicu. Posvojni pridjevi u nazivima Eliassonovih djela upućuju na to da on traži jednu aktivnu ulogu gledatelja, njegovo sudioništvo, kibernetičko sudjelovanje u samoj instalaciji, s ciljem otvaranja i pronalaženja perspektive. Unutrašnjost Adjyeovog paviljona je zamračen prostor na koji se uzdiže unutrašnjom platformom, koji u razini očiju presjeca tanak prosjek iz kojega izvire svjetlost polako mijenjajućeg intenziteta. Ova instalacija ne iziskuje samo kretanje, već i strpljenje jer finim promjenama intenziteta i koloriteta svjetlosti želi reflektirati promjene osvjetljenja u prirodnom ambijentu i unutarnje emocionalno-psihološke promjene za njih vezane. Ovaj tandemski rad, umjetničko-arhitektonsko ostvarenje, važe u svojim formama i evokacijama utjecaj čovjekova djelovanja na prirodu i upliv promjene prirodnih stanja na svijest čovjeka. Mjesto spone predstavlja horizont. A mjesto Lopud ima iznimnu priliku da sačuvavši svoje vrednote i tradiciju, ostane ili bolje reći da ponovo postane mjesto dodira, susreta i nastanka proplamsaja svjetske umjetnosti i arhitekture, općenitije sagledano - kulture.  

likovnost
Autor   Marko Sjekavica