fatalni telefonski poziv

arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

 

U povijesti 'Big Brothera', od 1997. do danas, nikad se nije dogodilo da je itko pobjegao iz BB kuće. To se može dogoditi samo kod nas. Prvo nas je Egle zamarala svojim najavama o odlasku, onda su kuću napustili Ozren i Krešo, sada evo i Alen priča da bi se mogao zaletiti za Marinom nakon eliminacije. I ostali, osim Saše, dovoljno su slabi da ih se poljulja. Sve ih zanima što se događa "vani". Zar su zaista toliko znatiželjni, toliko slabi? Nisu sposobni zasukati rukave na sto dana i zaraditi milijun kuna! Imam osjećaj da će ovo biti prvi i zadnji hrvatski 'Big Brother'. Kandidati pucaju po šavovima, ne mogu izdržati... Sami se nameću za izbacivanje, umjesto da o tome odlučuju gledatelji.

Pitam se što je zaista natjeralo Krešu i Ozrena na odlazak. Je li kod Ozrena zaista bit bila Viktorija ili možda strah da iskusi čari koje bi mu Ana pružila? Možda bi ju čak i zaboravio uz Anu. A Krešo... Zar je Dinamova himna stvarno podigla tolike emocije? Nije li mogao pristojno upitati da ga puste na jednu nogometnu utakmicu, nego je morao bježanjem “osramotiti” cijelu naciju? Zašto su se oni uopće prijavili? Još jednom se pokazalo da psiholozi nisu obavili dobar posao, čim su im kroz ruke promakli ovakvi slabići. Oni ne bi osvojili ni čokoladicu, a kamoli milijun kuna.

Izlaskom dvojice kandidata, morali su ih zamijeniti novima. Krenula sam prema Zagrebu. Uzela sam svog sinčića i sjeli smo na avion. Nisam, međutim, u Zagrebu došla do Dubrave. Bila sam posebna gošća Zagreb Film Festivala na kojem je premijerno prikazan film o mom životu, "Sve pet!" u režiji Dane Budisavljević. Dok je prepuno gledalište pljeskalo filmu, na drugom kraju grada u BB kuću ulazili su – Željko i Vlatka. Zbunila me ta jedna stvar – diskvalificirana su dvojica mladića, a na njihovo mjesto dolaze dečko i cura. Nije mi to u duhu ravnopravnosti spolova jer su žene sad nadzastupljene, iako je baš žena iz kuće izbačena glasovanjem – Egle.

Film je primljen izvrsno. Publika je snažno emotivno reagirala. Otvoreno su pokazali svoje osjećaje. Žene su mi prilazile i plakale, razmazane šminke stiskale mi ruke. To me jako pogodilo. Mislila sam da sam zatvorila taj dio života o svojoj bivšoj profesiji, ali toliko je ljudi otvorenih srca prihvatilo film, na pet su minuta "bili" ja, osjetili ono što sam prošla. Dirnulo me to. Bili su tu Jozo Radoš, saborski zastupnici, urednica Cosmopolitana, Mile iz Hladnog piva. Mile, koji je i sam radio pjesmu protiv nasilja nad ženama, također mi je čestitao.

Posebno su me dirnuli kadrovi u kojima se pokazuje moja nedavno preminula majka. Bio je to moj prvi kontakt s njom nakon njezine smrti. Plakala sam dok sam je gledala na velikom platnu. I na njezinu sam primjeru naučila kako se ljudi – mijenjaju. Ta ista žena koja u vrijeme snimanja dokumentarca nije odobravala ono što radim, zadnjih se mjeseci svog života neobično zbližila sa mnom. Još se svježe sjećam njezinih riječi da bi, ako bude bila živa, ipak voljela biti na promociji filma.

Po povratku u hotel, na televiziji sam gledala njih dvoje kako se polako useljuju na Ozrenovo i Krešino mjesto. Osjećala sam se malo bezveze. Shvaćala sam da sam u Zagrebu. I iako znam da promociju Danina filma ne bih propustila ni za što, nešto mi je govorilo da sam na pogrešnom mjestu i da bih trebala biti u – Dubravi.

Po povratku kući u Kaštel Štafilić, saznala sam nešto što mi nije dalo spavati. U tjednu u kojem su se birali novi, zamjenski kandidati, zvali su me iz 'Big Brothera'! Nećak mi je prenio poruku da me zvao Rajko, onaj isti s kojim sam komunicirala na najužim krugovima audicije. Nećak mu je poručio da je Lidija u Zagrebu i da nazove za nekoliko dana. Nikad nije nazvao. Po glavi mi se odmah premotala cijela teorija. Jesam li doista odlaskom u Zagreb na premijeru filma propustila poziv da ipak uđem u BB kuću kao zamjenski kandidat? Možda su ipak htjeli ispraviti pogrešku? Ni danas mi nije jasno što su zapravo htjeli. Zašto me zovu? Koji je razlog da me zovu baš sad, kad su dvojica pobjegla iz kuće? Jesam li propustila priliku? Ne znam. Nadam se da ću saznati. Jedno je sigurno, dani na premijeri filma nezaboravni su dio mog života i dvaput bih razmislila prije nego ih zamijenim za 'Big Brother' iskustvo. Ne kažem da ne bih pristala...

Kakvi su novi kandidati? Vlatka mi je skroz simpa iako imam osjećaj da nije toliko opuštena, zbunjena je. Možda joj treba vremena da se opusti i shvati da je tu. Željko mi je napet. Jako sliči Draganu, mom bivšem dečku iz Beograda. S guštom bih Željka dočekala raširenih rukica. Da sam u kući, bio bi prava poslastica za mene. Uz Alena i Marinu, koji se u zadnje vrijeme ne skidaju jedan sa drugog, mi bismo sigurno bili drugi na sceni. Iako - nisam posesivna. Ne volim samo za sebe. Podijelila bih njegovo tetovirano tijelo i s drugima. Malo me začudilo kad sam saznala da studira teologiju, a u isto vrijeme vjeruje u kult tijela i bilda sto na sat. Možda se ugledao na onog svećenika koji je otvorio vlastitu teretanu. Možda je zaljubljen u samog sebe. Cijeli je, kao, miran. Ali iz mira đavli vire. Možda misli molitvom izdržati sto dana? Ne znam samo zašto će Boga molit, za milijun kuna ili za nešto drugo? Njegova ukipljenost pokazuje da možda ima lažnu masku. To svi popovi imaju, imaju đavla u sebi. Znaju eksplodirati, ali se prikazuju u drugom svjetlu. Ako je toliko duhovno emancipiran, ne znam što radi u BB kući? Tko je on? Je li možda njihov špijun? Nazovite me paranoičnom, ali čudan je.

Filip je definitivni višak u kući. Otkad je iskazao da mu milijun nije potreban jer ga već ima, rejting mu je padao i padao. On pak ima popovski – gard. Stalno popuje. On i Zdravko pop figurice. Mala Valentina, koja se tušira u gaćama i dalje skriva Mostar, časna sestra.

Tu mislim na njihovo verbalno filozofiranje. Akcijom su se opustili. Zdravko i Filip su se potpuno raskalašili nakon Ozrenova odlaska. Ali opet je to djetinjasto sve. Što oni mogu, to su im kapaciteti.

Na kraju moram priznati da sam kao psihologinja donijela pogrešnu prosudbu. Ipak se vidi da Alen nije gay. Drago mi je što su počele iskrice između kandidata. Alen i Marina stalno se pipkaju, maze, vise jedan na drugom. Pitam se hoće li ići do kraja i koliko će na to utjecati upitnost njihove sudbine u kući. To prepuštam vremenu, ali mi je drago. Mjesec dana žive zajedno, čudi me što nisu počeli i ranije. Da citiram Gopca, kad će se već jednom kresnuti? Marina tvrdi da joj je Alen malo naporan. Razumijem je. Stalno sjedi na njoj. Ali uporni uspijevaju u životu. Dolaze do svog cilja. Svi stanari su udaljeni, ali Alen i Marina si pašu. Bilo bi blesavo, kad izađu, kad se udalje od oka javnosti, da ništa ne bude. Da je Marini to mrsko, ne bi ga ona stalno češkala, gurala prstiće…

kolumna
Autor    Lidija Šunjerga