kafka u barceloni
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu"
Pablo Tusset
(Naklada MD, 2004.)

 

 

"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu jest da ga namažu maslacem.“ Odmah u startu svog bestselera španjolska književna zlatna koka Pablo Tusset nudi odgovor na u naslovu postavljenu enigmu. Izravnost njegova filozofskog pristupa neće se mnogo udaljivati, čak ni do one da tako namazan kroasan neminovno pod utjecajem gravitacije pada na onu maslacem namazanu stranu. Nema, međutim, ništa gore od tvrdog, skamenjenog kroasana. Pablo Miralles, glavni junak romana Pabla Tusseta, navodno čak njegova slika i prilika, takav je neki čardak, ni simo ni tamo, nositelj titrave neizvjesnosti koja ga održava između dva suprotna životna pola – kroasnog života (da se poslužimo anegdotalnom lingvistikom koja tvrdi da je Dubrovčanka prva pekla francuski pojam lagodnog, kroasnog, života ili barem doručka) i života tvrdog i razbuđujućeg (samo uz kavu prikladnog, kad se razmoči), baš poput dotrajalog kroasana.

Dijeleći ovu 400-straničnu knjigu na poglavlja određena sanjanjima glavnog junaka, Tusset nastavlja sa zagonetkama redovito izvlačeći podnaslove iz filozofski plodnih, ali realno ne prebitnih, detalja (npr. "Prednji teret strši“ ili "Disharmonija prednjih zuba“). Za svakim podnaslovom slijedi dnevnik Pablovih snova čime, vodeći nas u svijet sklopljenih očiju, dodatno utvrđuje temelje pomaknutog realizma kakvim će isplesti sjajnu detektivsko-trilerastu priču. Splet čudnih događaja ili događaja dovoljno drukčijih da u očima paranoidne barcelonske ekonomske kreme budu interpretirani kao čudni, otvorit će niz elastičnih asocijacija, od tajnih društava i istine ili njih koji su "svuda oko nas“, do novovjekih bordela koji, grad unutar grada, bogatoj klijenteli nude nisku od tjelesne do striktno duhovne razularene konzumacije. U istrazi obješenih crvenih rupčića, očeve prometne nesreće ili bratove ljubavne afere, Pablo će izroniti u svijetu pomalo kafkijanske stvarnosti u kojem će proces čak i do kraja ostati visjeti u zraku. Pomalo plah i pomirljiv svršetak, u suštoj suprotnosti s vješto građenom napetosti u srcu romana, jedina je moguća zamjerka Tussetovoj uspješnici.

Junak i antijunak u jednom, Miralles iz otvorene pozicije zlatne mladeži (koja, osim velikog salda na bankovnoj kartici, sadrži i neke staromodnije oblike roditeljske kontrole kao što je primjerice izbor mladenke) cilja na društveni krug birtije. Život na alkoholnu veresiju (nizovi čaša koji bi i potok stvorili) jedina je kreditna opuštenost s kojom meštar lagodnog života kalkulira ne bi li izvukao profit. Baš suprotno od brata koji život podređuje tržištu kapitala, Miralles mlađi poznaje i baca oko primarno na tržište lakih droga, osim kad mu se zalomi i pokoja bijela crta ili iskustvo u kojem će si priuštiti prostitutku. On je izrod obiteljski, od obitelji se i sam ograđuje. Junak koji je ujedno i pripovjedač, "važnoga“ brata naziva The First, a udaljene roditelje kraticama GO i GM. Gospodin i gospođa. Pablo je ona prijetnja elitnoj čistoći, onaj koji se ušuljava na ulaz za samoposlugu i, radije nego krvni rod, grli priprostu sluškinju Bebu. Manipulator nad istinom, motiviran kako vlastitim profitom/sigurnošću/lagodnošću, tako i pomalo Oprah-senzibilnom željom da drage osobe poštedi briga (naoko rupčić u oko čitatelja), konstruira posve izmišljeni svijet, ne bi li sakrio onaj koji bi samom spoznajom o postojanju okolinu još više potresao. U sferi hakerskih operacija i filozofskih analiza, suočit će se s tajnim pismom i strukturom podsvijeta koji, na jednak način na koji mami, i vreba. Baš Tussetova junaka.

Čitak i intrigantan, duhovit i stilski dovitljiv, Tusset je svojim debitantskim romanom, možda i s pretjeranom dozom ljepila, osvojio etiketu španjolskog "enfant terriblea“. Zanemarimo li tu sintagmu kao tržišno erotičan mamac, a pogotovo u svjetlu činjenice da je tog istog zločestog dječaka u komadu dosad progutalo barem dvjesto tisuća čitatelja, „Kroasan“ doista može biti promatran i kao produžena kritička oštrica na metu masonerije, upravljača općenito, čak i kad se isti pojavljuju u formi Dartha Vadera.

Ocjena: 8/10


Iz knjige

- Pablo José, željela bih da upoznaš Carmelu.
Strah.
Prvo što sam ugledao netom zakoračivši na travu terase nije mi se nimalo svidjelo. Desetak metara udaljeno od nas, tik uz rupu u vegetaciji koja ostavlja slobodan prolaz do balustrade, ukazalo mi se strahovito dupe kobalnto plave boje, okruglo kao šljiva ringlovka, s guzovima koji se naglo šire nakon struka i središnjim rascjepom koji se naslućuje ispod haljine. Gdje sam već vidio ovakvu guzicu? Jebem ti sreću, pomislio sam i svim snagama poželio da ima gnojne prišteve, ili ne znam, kronični zadah iz usta, u svakom slučaju nešto neugodno.

 

Iz arhive:
"BDSM", Vladimir Paskaljević, 1.11.2004.
"Ljeto u gradu", Zoran Lazić, 22.10.2004.
"Putovanje u Trulalu", Wladimir Kaminer, 2.10.2004.
"Barrayar", Lois McMaster Bujold, 14.9.2004.
"Šumski duh", Goran Samardžić, 6.8.2004.
"Priča koja slijedi", Cees Nooteboom, 30.7.2004.
"Teta Liza: život protkan pjesmom", Zinka Čituš Čizmešija/Siniša Golub, 23.7.2004.

književnost

 Autor    Ivan Kralj