ljubav u doba hollywooda
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Gabriel Garcia Marquez objekt je obožavanja čitateljske elite, ali i domaćica - gdje je, doduše manje izražen, pandan Paolu Coelhu. Kao i svaki hit-mejker (pogledajte samo kako je Huljić završio u vodama sapunica), prijetila mu je opasnost da se njegovo djelo ekranizira. Nije se dao i nije, a onda je pred emotivnim moljakanjima producenta Scotta Steindorffa iznenadno pokleknuo. Režije ove ekranizacije prihvatio se ništa manje "hitoidan" Mike Newell, a jednu od glavnih uloga odigrao je Javier Bardem, ikona španjolske kinematografije. Pa gdje je onda zapelo?

 

Gabriel Garcia Marquez je omiljen u političara (frend sa starim Castrom), domaćica (ne u maniri Coelha, ali skoro), no i ozbiljne intelektualne elite, ipak dobitnik je Nobela za književnost. Takva raznovrsnost poklonika ne iznenađuje, iako pitak i zabavan, on koketira s magijom i bezvremenom senzualnošću, stvara veličinu najizazovnije gotovo poetske epike. Za knjigu "Sto godina samoće" čuli su svi, a oni koji su  je iščitali znaju da nije  tako tragična kao naslov, pak tek sudbinska no i filigranski dražesna.

Marquez ili Gabo kako ga se odmilja naziva, skoro osamdesetogodišnji Nobelovac, piše djela koja su izazovan no i vrlo zahtjevan materijal za prenošenje u filmsku dimenziju.

Producent Scott Steindorff godinama je (točnije tri) molio pisca da mu dopusti ekranizaciju romana "Ljubav u doba kolere". Na kraju se poslužio emotivnom smicalicom proglasivši sebe svojevrsnim Florentinom Arizom (junak romana) koji isto tako čeznutljivo čeka i nada se da će dočekati ostvarenje svoga cilja. Na kraju, zahvaljujući ustrajnosti ili domišljatosti, cilj je ostvaren. Gabo se smilovao jadnom producentu.

Marquezovi likovi, ma kako neobični i ćudljivi bili, na papiru su, zahvaljujući neponovljivom literarnom daru, živi i čak vrlo uvjerljivi. Jesu takvi uspjeli i na filmskoj traci ? Hm, po prosudbi kritike i ne baš...

Priča o Florentinu Arizi, posve tragičnom knjiško-filmskom junaku, koji osokoljen jednom i jedinom pravom ljubavi na istu čeka gotovo cijeli život, u knjizi je do mita uvjerljiva. Ljubav prema lijepoj Fermini, naravno nemoguća, toliko odredi junaka da ovaj, i nakon što se djevojka uda za bogatog liječnika, na nju čeka cijeli jedan život. I dočeka. Doduše star i ne u punoj snazi, no dočeka.  Soap operna komponenta u filmu prijeti da naruši integritet ozbiljnog djela, pa po kritici likovi djeluju suhoparno, sasvim manji od života, neuvjerljivo.

Ipak pohvale neosporno vrhunskoj kostimografiji, scenografiji i fotografiji daju naslutiti da je pred publikom djelo vizualne kvalitete, slikovnica za umorne oči.

Mike Newell već je radio uspješne hitove. Puno uspješnije od ovog. Njegova "Četiri vjenčanja i sprovod" iz 1994. postala su svojevrsni model svih kasnijih šašavih brit-komedija. Neosporni ljubavni par dekade bili su slatka Andie McDowell, s više seksualnih partnera od Lady Di a ipak manje od Madonne, i beskrajno smotan no šarmantan Hugh Grant kojem će takva uloga postati tipična. I sve kasnije slične komedije poput "Nothing Hilla" i "Zapravo ljubavi" rađene su po uspješnom receptu "Četiri vjenčanja"... Newell je napravio sjajan posao. Tri godine poslije snima uspjeli triler  "Donnie Brasco", mafijašku sagu o zbližavanju u nemogućim uvjetima s uvijek odličnim Al Pacinom i neprijeporno karizmatičnim Johnnyjem Deppom. Najnoviji uspjeh bilježi režijom trećeg dijela superpopularnog serijala o dječaku čarobnjaku Harry Potteru. Kritike su bile sjajne, a Newell je za svoj posao dobio ipak u kontekstu uspješne franšize skromnih milijun $. Radi Pottera odrekao se rada na trileru "Brižni vrtlar", no isplatilo se.

"Ljubav u doba kolere" je imala sjajne mogućnosti. Literarno remek djelo, živopisna ljubavna priča, egzotične lokacije i Javier Bardem. Bardem je ikona španjolske kinematografije, nabrajati sve bitne filmove u kojima je glumio predugačak je zadatak, no valja spomenuti početke. Bio je drag suradnik senzualnog, pomalo neshvaćenog, Bigasa Lune i  baš on je obljubio tada vrlo mladu i slabo poznatu Penelope Cruz u kultnom "Šunka, šunka".

Almodovar ga je režirao u suptilnom "Živom mesu", a svjetski proboj ostvario je u biografiji homoseksualnog pjesnika u "Before Night Falls" Juliana Schnabela. Četiri godine kasnije snima potresni "Život je more", o paraplegičaru koji se odbija pomiriti s tužnom sudbinom. Za obje uloge biva nagrađen u Veneciji i potvrđuje svjetsku slavu. Njegov Florentino Ariza daleko je od  briljantnog, neki kažu potpuno nebardemovski, papirnat i ukočen. Tko zna, možda se veliki glumac uplašio siline uloge koju je ipak napisao veći od života, Marquez. Možda je bard ipak neprenosiv na filmsko platno. A možda je izabrana kriva priča. Od siline želje da se "Ljubav u doba kolere" snimi i od žestine strasti kojom pršti knjiga ostao je tek jalov rezultat. Kritika je jednoglasna.

Možda Gabo nikada  više neće popustiti pod navalom domišljatih producenata, i možda će proći sto godina samoće prije nego li se itko opet usudi. A njegovu pukovniku do tada nema tko da piše. No pisat će Gabo još, bez obzira na Hollywood i ine đakonije...

Ljubav u doba kolere ipak nije ljubav u doba Hollyooda. To su mogli znati otpočetka svi. Niti su vrli Marquezovi junaci stvoreni da govore engleski. Još jedna pouka koju Hollywood sasvim sigurno neće shvatiti preozbiljno.

film
Autor   Mica Perić