igre na bračnom krevetu
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Četrnaestero plesača razgolićeni do donjega rublja stvaraju brze i izmjenjive tjelesne geografije međusobnog kontakta. Scenografska i koreografska primjena bračnih kreveta, koji tijekom predstave postaju i kavezi i odskočne daske, akcentira interakcije kao ljubavne, bilo da je riječ o parovima, trokutovima ili nizovima.

 

Peti svetvinčentski festival završio je jednom domaćom i jednom stranom produkcijom. Nažalost, ponovno su se odmjerili nebo i zemlja. Na zemlji je puzala, dakako, domaća predstava, ona Saše Božića. Šesteročlana autorska skupina pod nazivom K.o. u svetvinčentskoj je školi predstavila "multimedijalni" performans "Ljubavnikov diskurs". Izvedba koja si je za polazište uzela knjigu francuskog filozofa Rolanda Barthesa, u izvornom obliku, kako kažu autori, traje deset sati. Svetvinčentska se publika morala mučiti tek – jedan.

Ono što je iz dana u dan stvaralo vjernu publiku koja masovno pohodi plesno-kazališne izbore Snježane Abramović, zadnji dan festivala preokrenulo je ploču. I za ovu je predstavu vladao velik interes, ali riječ je o jedinoj predstavi festivala koju je publika počela masovno napuštati za vrijeme izvedbe, čak ignorirajući prethodnu zamolbu izvođača da to ne čine, budući da im je potrebna koncentracija. Publika nije napuštala mjesto izvedbe bez razloga. Hermetično bez namjere, negledljivo i neslušljivo, potpuno promašeno.

Predstava koja već u startu dijeli publiku na dvoje, nudeći svakoj skupini svoju perceptivnu prostoriju, imala je za cilj potaknuti gledatelje na imaginaciju o tome što li se zbiva u drugoj prostoriji. Dakako, ta razmišljanja nisu mogla biti preduboka, budući da se u drugoj prostoriji sigurno nije moglo događati ništa gore. Izvedba, posve i primarno verbalna (apsurd na festivalu koji pokušava biti neverbalan ili barem primarno neverbalan), svodi se na komunikaciju izvođača o tome "što li se događa u drugoj sobi". To će se nastaviti izvođenjem pojedinih plesnih elemenata i tu će slika o promašaju postati potpuna. Četiri izvođača kojima bi, nevezano uz plesne, dobro došle prvenstveno govorne vježbe, stvaraju jedan svijet za sebe, potpuno gluh na milost prema gledatelju. Ta angažirana mumljanja u bradu, nad kojima samo možete mrštiti čelo, i ti plesni momenti, koji se namjerno fragmentiraju ne bi li izgubili svaki duh, banalni su i fertilni pokušaj truda za konceptualnošću. Koncept je doista mogao biti zanimljiv, ali svakako jesen još nije tu, i ova predstava koja će tada biti prezentirana zagrebačkoj publici, neohodno bi tražila pomoć barem fonetičara, budući da je koncept plesne «bezveznosti» (nepovezivanje plesa sa stvarnošću ili jednog plesnog segmenta s drugim) već u startu očito uzet kao temeljan. Potpunu proizvoljnost sadržaja i degradaciju publike kao korisnika teško je opravdati specifičnošću umjetničkog pristupa. Ovakav koncept trpio bi i potpunu «verbalnost» kad bi se autori pristali potruditi raditi na njemu iole posvećenije i identificirati se s perspektivom publike, a ne, poput najignorantskijih amatera (što nisu), tesati i tesati po svom, ma koliko to nitko ne razumio.

Kritika Saši Božiću i festivalskoj organizaciji ide i u smjeru činjenice što su oni, koji su ipak pristali odgledati muku po Božiću do kraja, zakasnili na početak sljedeće festivalske predstave koja definitivno nosi daleko kvalitetniji i ugodniji kazališni užitak. Međunarodna atrakcija Kibbutz Contemporary Dance Company napunila je svetvinčentski Kaštel ljudima kao košticama šipak.

Izraelska skupina s već tri i pol desetljeća izvrsnog iskustva nije razočarala ni ovu publiku. Predstava "ScreenSaver" koju koreografira i vizualno oblikuje (scenografijom i svjetlom) Rami Be'er, donijela je na istarsku pozornicu mnogo žive energije i putenog šarma. Četrnaestero plesača razgolićeni do donjega rublja stvaraju brze i izmjenjive tjelesne geografije međusobnog kontakta. Scenografska i koreografska primjena bračnih kreveta, koji tijekom predstave postaju i kavezi i odskočne daske, akcentira interakcije kao ljubavne, bilo da je riječ o parovima, trokutovima ili nizovima.

Slaveći suštinsku ljepotu ljudskoga tijela, ovo atraktivno izmjenjivanje fizičkih akcija upotrebljava i video-snopove koji scenu, uz snažnu glazbu, transformiraju u mjesto spektakla. Osim možda pretjerano sterotipizirane figure u blještavom vatrostalnom odijelu, koja se uz sav taj silni light suvišno nameće kao pretenciozni futuristički motiv, «ScreenSaver» je jedno vrijedno ostvarenje koje je, ujedinjeno, pozitivno dočekala i publika, prvi put na festivalu nudeći stand-up ovacije kao zahvalnost za iznimno uvjerljiv i kvalitetan kazališni čin. Misaona vodilja iz pjesme Yehude Amichaia da «iz mjesta na kojem smo u pravu nikad neće izrasti cvijeće u proljeće» poruka je kojom je, bez patetike, a s punom univerzalnošću i autoritetom kako osobnog, tako i izraelskog iskustva, završio još jedan Festival plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu.

kazalište

 Autor    Ivan Kralj

Program 5. Festivala plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu potražite ovdje.

Iz arhive:
Igranje u Savićenti, 24.7.2004.

Ćelava plesačica, 27.7.2004.