lutkarski karaoke
arhiva
naslovnica
kolumne
forum
kontakt

Međunarodni festival kazališta lutaka ponudio je prvog dana veliku malu predstavu, osrednju srednju i ništavnu veliku. Na otvorenju 37. PIF-a zablistala je djeci bliska Ruskinja Olga Belenkova, a nakon češke ulične igre anđeoskog i vražjeg, razočaranje je monopolizirala "Aida" talijanske marionetske družine Carlo Colla i sinovi. Iako kazalište s tradicijom još od 19. stoljeća, te najavljivano kao autor spektakularnog otvorenja, HNK-ovoj se publici predstavilo kao lutkarska modna revija uz operu s - CD-a.

 

Međunarodni festival kazališta lutaka prvog je dana otvoren trima predstavama. Dok su češki i talijanski lutkari ponudili pomalo lažni sjaj, upravo otvoriteljica festivala, ruska dječja predstava "Princeza na zrnu graška", iako u kategoriji takozvanog malog kazališta, ostavlja dojam pravedne podjele između pretenzija, mogućnosti i ostvarenog.

Olga Belenkova, smještena u dubinu gornjogradske galerije "Lav", predškolskoj djeci raspoređenoj na tepihu, priča poznatu Andersenovu priču o pet besanih noći tijekom kojih kraljica prokušanom metodom graška traži adekvatnu suprugu svome sinu. Iako pričaju na ruskom, Olgine marionete i malena scenografija predstavljaju uspješnu zamjenu televizoru koji tako često ostaje jedini zabavljač djetinjstva. Vješto koristeći boje i efekte svoga glasa, Olga nudi upravo zadovoljstvo "crtića" koje djecu tjera na urnebesno vrištanje, te tako nadilazi jezične barijere (esperantisti kao začetnici ovog festivala mogu biti iznimno zadovoljni ovom "neverbalno verbalnom" predstavom). Dok se djeca valjaju po podu od smijeha, roditelji mogu uživati u galerijskom postavu posuđenom iz moskovskoga Muzeja scenskih lutaka pri Državnom akademskom centralnom kazalištu lutaka "Sergej Obrazcov". Riječ je o vrlo vrijednoj zbirci lutaka pa vam je od srca navodim kao kulturnu preporuku.

Na Trgu bana Jelačića izvedena predstava "Moj bestijarij", zapravo više ulično događanje negoli predstava, zamišljena je kao pravi najavljivač osam lutkarskih dana. Češko kazalište Kvelb, koje svoju predstavu hvali kao sklop prepun akrobacija, žongliranja i žive svirke, zapravo daje posve osrednju uličnu ponudu koja teško opravdava međunarodni predznak. Tek naznake želje za osmišljenom kostimografijom i od kompaktnosti daleka scenaristička zamisao o klišeiziranoj borbi dobra i zla, više su razotkrivale negoli nadahnjivale. Za zagrebačku slučajnu publiku i to je međutim bilo dovoljno. Vidjeti ljude na štulama, čiji do kraja "neskrpani" kostimi (iako neki, pogotovo oni "ne-štulski", prilično maštovito zamišljeni) bodu oko, a glumački rad s gestikulacijom ili pokretom varira od sjaja do totalne uškopljenosti, Zagrepčanima je puko zadovoljstvo. Ubaciš još pokoje bljuvanje vatre, te usput zažonglirane loptice, i dobio si pažnju. To dakako više govori o uličnim sadržajima na koje je centar ovog grada navikao (odnosno nije navikao), negoli o kvaliteti ponuđenog.

Publika nije bila prezahtjevna ni tijekom konzumacije "Aide", talijanske marionetske družine Carlo Colla i sinovi, koja je nakon dvadesetak godina vratila PIF u HNK. Najavljivana kao spektakl na Verdijevu glazbu, ova predstava pokazala se kao prilično mudast bubreg, podložan pljesku doduše, ali i odlasku iz kazališta. Glazba i dijalozi dopiru s CD-a i teško mogu pravdati kontekst važnog gostovanja. Neprilagođena prostoru kao što je HNK-ova pozornica, točnije neprilagođena HNK-ovu gledalištu, "Aida" je ponuđena kao dar za odabrane na najboljim sjedalima. Malena pozornica lutaka koja često ide u dubinu koristeći čak tri plana, a pritom gužvajući svu silu marioneta na tako malom prostoru, neophodno dovodi u pitanje problem uspješne gledljivosti. Čak ni temeljne scenarističke zamisli, kao što je vrlo važan svršetak kad nakon eksplozije grobnice ljubavnici bježe ploveći Nilom, nisu uočljive baš zbog nespretnog poigravanja s trodimenzionalnošću. Daleke lutke obradovat će samo dame s dalekozorčićem, budući da su i prvi redovi, umjesto nijansama u pokretima pjevačke brade, svjedočili tek promenadi marioneta s pokojim zabavnim momentom. Pažnju nad ovom lutkarskom modnom revijom otežava i propust organizatora da osigura titlani prijevod talijanskog teksta, a u mrtvom surroundu, iako prilično kvalitetne izvedbe "Aide", mogao je uživati tek ispodprosječni uživatelj klasične glazbe koji kod kuće to čini s – kazetofonom. Lutkarski karaoke zbog svog bezbrižnog shvaćanja auditivne i vizualne komponente sklapanja predstave više bi odgovarao nekoj manjoj i manje pretencioznoj pozornici od one koju nudi HNK. Pa ma koliko sadržaj koji "opjevavaju" lutke bio klasičan i svojstven baš toj kući.

kazalište

 Autor    Ivan Kralj

Program 37. PIF-a potražite ovdje.

Iz arhive :
Marionete u HNK, najava, 26.8.2004.